BENČMARKETING
1. Definicija benčmarkinga
Postoje
različite definicije benčmarkinga, ali u osnovi se može reći da benčmarking
predstavlja proces sistematskog i kontinuiranog merenja i
upoređivanja sopstvenog poslovanja u odnosu na poslovanje preduzeća koje
je lider u odgovarajućoj ekonomskoj oblasti, kako to definiše Američki
centar za produktivnost i kvalitet. Osnovni cilj benčmarkinga je prikupljanje
relevantnih informacija za poboljšanje performansi poslovanja, zbog čega
se često definiše i kao etalon kvaliteta koji služi za poređenje sa najboljima.
S obzirom na to da benčmarking omogućava identifikovanje najbolje poslovne
prakse, a samim tim i definisanje ključnih tačaka i pravaca za unapređenje
sopstvenog poslovanja, savremeni top mendžment u sektoru usluga sve više
koristi benčmarking kao putokaz za izvrsnost poslovanja. Ova tehnika takođe
omogućava uspešnu realizaciju ugovornih odnosa, posebno u smislu preciznog
definisanja nivoa korisničke satisfakcije.
Po Robertu Ovenu, Benčmarking predstavlja kontinuiran proces
merenja kvaliteta proizvoda i usluga prema najsnažnijim konkurentima ili
onim kompanijama koje su priznate kao industrijski lideri, kao i traganje
za najboljim praksama koje dovode do postizanja superiornih performansi.
Kod pojedinih autora se benčmarking predstavlja jednostavno kao metod
učenja od najboljih. Za potpuno razumevanje benčmarking procesa podjednako
su bili aspekti merenja učenja.
Benčmarking kao pojam ima brojne definicije, ali uglavnom se odnosio na
sticanje znanja, usvajanje najboljih primera iz prakse i raspodelu informacija.
Dakle, najjednostavnije bi se moglo reći da benčmarking predstavlja:
„Usavršavanje samog sebe učenjem od drugih.“
Većina organizacija sklona je da prekraja definicije kako bi odgovarale
njihovim sopstvenim ciljevima i strategiji. Data su dva primera:
„Benčmarking je jednostavno upoređivanje sa drugim organizacijama,
a zatim izvlačenje pouka iz onog što to poredjenje pokaže.“
„Benčmarking je neprekidan proces procene proizvoda, usluga i prakse,
najžešćih suparnika ili onih kompanija koje se predstavljaju kao vodeće
(najbolje u klasi).“
Pojam benčmarkinga se još može definisati kao: predstavla
kontinuiranih sistematičnih procesa za evaluaciju proizvoda, usluga i
radnih procesa u organizaciji koje su prepoznate kao najbolja praksa (benčmarking
partneri), zarad cilja unapređenja u kompaniji.
Pri čemu termin kontinuirani upućuje na to da benčmarking traje u vremenu.
To nije trenutna, niti aktivnost koja se odvija u kratkom vremenskom periodu,
jer se u tom slučaju svakako ne bi mogle dobiti precizne i stoga značajne
informacije.
Sistematični - ili strukturirani, formalizovani, analitički, organizovani,
podrazumevaju primenu određenog metoda benčmarkinga. Za većinu kompanija
ova činjenica podrazumeva postojanje određene vrste modela procesa benčmarkinga
koji preporučuje aktivnosti po određenom redosledu. Prednost primene određenog
strukturiranog modela najbolje se može uočiti kod kompanija koje upošljavaju
veliki broj radnika, od kojih većina nije, niti treba da bude posebno
edukovana u ovoj oblasti. Najkraće rečeno, benčmarking se može na određeni
način definisati kao“učenje od drugih“.
2. Značaj Benčmarkinga
Nedostaci premošćeni usavršavanjem u uspešnom benčmarkingu daje značajne
i opipljive rezultate potrebne u javnom sektoru, a to su:
• postepene promene u izvođenju i inovacije,
• poboljšanje kvaliteta i produktivnosti i
• poboljšanje određivanja učinka.
Benčmarking takođe ima blagotvoran učinak na aspekte koji su potrebni
kao podrška stalnom usavršavanju, kao što su:
• povećana svest o izvođenju i veća otvorenost vezana za relativne
slabosti i dobre strane;
• učenje od drugih i veće pouzdanje u razvoj i primenu novih pristupa;
• veće učešće i motivacija zaposlenih za promene u programu;
• povećanje spremnosti za razmenu rešenja uobičajenih problema i stvaranje
konsenzusa vezanog za ono što je neophodno da bi se primenile promene;
• bolje razumevanje „cele slike“ i sticanje šire perspektive učešća
faktora (ili učesnika) koji omogućavaju uvođenje dobre prakse i
• povećanje saradnje i razumevanja učesnika u okviru i između organizacija.
Od posebne koristi kada je u pitanju prikupljanje podataka potrebnih
za strateško planiranje je benčmarking, jer pruža mnogo realističniju
sliku o okruženju, ukazuje na potencijalne rizike, uči na tuđim iskustvima
i na kraju posledično smanjuje mogućnost greške.
Često se koriste benčmarking informacije za definisanje stanja na tržištu
i za predviđanje daljih tržišnih kretanja. Osim toga, benčmarking informacije
ukazuju na buduće namere ključnih igrača na tržištu, trendove u razvoju
proizvoda i usluga, oblike ponašanja potrošača i drugo.
Benčmarking je izuzetan izvor novih ideja. Jedna od prvih koristi na dugačkoj
skali benčmarking prednosti jeste upoznavanje pojedinaca sa novim proizvodima,
radnim procesima, te putevima za upravljanje kompanijskim resursima. Benčmarking
takođe omogućava priliku zaposlenima da razmišljaju van okvira svog radnog
mesta, kao i da tokom razmišljanja stalno sebi postavljaju pitanje "šta
bi bilo ako...?".
Uobičajeni tip benčmarking aktivnosti podrazumeva čitavu kolekciju informacija
o proizvodima i procesima koji se obavljaju kod konkurentskih kompanija
ili kompanija koje se smatraju izvrsnim. Ove informacije su najčešće prikupljene
i upotrebljene kao standardi za poređenje sličnih proizvoda ili usluga.
Benčmarking se najčešće smatra načinom za identifikovanje najbolje prakse.
Sa druge strane, mnoge kompanije imaju problema sa realističnim definisanjem
željenih ciljeva. Benčmarkingom se identifikuju standardi koji su postavljeni
od strane najboljih kompanija, te se primenom tih standarda lakše može
odrediti šta je moguće, a šta nije realno očekivati, te tako postaviti
ciljeve.
3. Predmet i koncept Benčmarkinga
Kada se postavi pitanje šta može biti predmet benčmarking procesa , onda
je odgovor, da skoro sve može biti analizirano i mereno ovim procesom.
Najčešće aktivnosti koje se porede benčmarking procesom su :
• proizvodi i usluge,
• radni procesi,
• funkcije podrške,
• organizacione performanse,
• strategije
Poređenjem ovih aktivnosti kroz benčmarking proces dobijamo i određene
informacije:
• gotov proizvod, osobine proizvoda i usluga,
• kako proizvesti ili pružiti uslugu (oprema,dizajn,radne metode,distribucija...),
• finansije, ljudski resursi, marketing (rad koji nije direktno povezan
sa proizvodnim procesom),
• troškove, prihode, pokazatelje kvaliteta,
• planove, proces planiranja
Proces benčmarkinga je relativno lak za primenu, a činjenica je takođe
da skoro svaka kompanija može da upotrebi benčmarking bez prethodne formalne
spoljne obuke. Benčmarking je koncept koji ima velikog uticaja na napredak
kompanija, te je potrebno jasnije odrediti šta jeste, a šta nije benčmarking.,
šta treba raditi kako bi se pravilno sproveo.
Benčmarking je kontinuiran proces a ne vremenski ograničen događaj; to
je proces istraživanja koji obezbeđuje vredne informacije, a ne proste
odgovore; to je prosec učenja od drugih i pragmatično traganje za idejama,
a ne kopiranje i imitiranje; to je proces koji traži utrošak vremena rada
i disciplinu, a ne brz i lak proces; to je vredan alat , koji obezbeđuje
korisne informacije, a ne beskorisno trošenje vremena.
Benčmarking nije ni brz ni lak proces. Benčmarking nije jednostavno bombastična
pojava niti modni hir, mada se često baš tako i posmatra. Ovo, stoga što
je benčmarking proces uglavnom lak za razumevanje za većinu ljudi. Zbog
ovakvog shvatanja, benčmarking ne privlači posebnu pažnju, obuku, podršku
niti finansiranje. Ovaj nedostatak potrebne pažnje rezultuje čestim promašajima
benčmarking projekata. Kao rezultat ovog rada nastao je benčmarking proces
od pet faza, a svaka faza je sadržavala jedinstveni set aktivnosti poređanih
u logičke sekvence.
4. Faze benčmarkinga
4.1. Prva faza: Određivanje predmeta Benčmarkinga
Odrediti predmet benčmarkinga podrazumeva određivanje šta će se podvrgnuti
benčmarking procesu. Određivanje šta treba obuhvatiti benčmarkingom počinje
sa pitanjem: ko su korisnici benčmarking informacija? Ova prva faza procesa
sastoji se u tome da se definišu korisnici benčmarking informacija, odnosno
ko zahteva informacije, ko će ih koristiti i za šta. Kada su jednom subjekti
benčmarkinga i zahtevi korisnika poznati, mogu se odrediti resursi potrebni
za sprovođenje benčmarking istraživanja.
Ne bi se trebalo upuštati u analizu čitavog procesa ili proizvoda jer
je to nemoguće. Najbolje je fokusirati se na neki aspekt, na primer, može
se ispitivati komunikacija među zaposlenima ili način nagrađivanja i sl.
Takođe, potrebno je na vreme definisati načine merenja, što u mnogome
olakšava rad a pogotovo komunikaciju sa benčmarking partnerima.
Identifikacija korisnika benčmarkig informacija, prostije rečeno, određivanje
ko zahteva informacije i ko će ih koristiti, je važan korak iz sledećih
razloga:
• Korisnici su, u većini slučajeva, individue ili grupe sa svojim
potrebama. Motivisani nekim faktorom (stanje na tržištu, nove tehnologije,
nove šanse), korisnici počinju sa procesom određivanja koje proizvode,
usluge ili procese smatraju pogodnim za benčmarking. Ključna reč u ovom
smislu je potreba.
• Korisnici takođe mogu da obezbede specifične primere tipa informacija
koje smatraju da ih treba prikupiti tokom benčmarking procesa.
• Korisnici mogu takođe da predlože kompanije ili vrste kompanija za
koje smatraju da trebaju biti benčmarking partneri koji će biti uključeni
u benčmarking istraživanje.
• Korisnici određuju i vremenski okvir benčmarking procesa
• Korisnici često obezbeđuju neophodnu podršku za benčmarking aktivnosti,
odnosno neophodna sredstva. Ova sredstva uključuju ljude koji će obavljati
zadatke postavljene benčmarking planom, osoblje za podršku (pravnici,
informatičari, administracija), kao i fondove (za troškove putovanja,
telefona, pripremu izveštaja).
Odgovorom na ova pitanja ko su korisnici i čije zahteve treba razmatrati,
dolazi se do nekoliko tipova korisnika koje treba uzeti u razmatranje
prilikom definisanja korisničke baze:
• menadžment ,
• benčmarking tim i
• ostali benčmarking korisnici
Informacije koje trebaju benčmarking korisnicima mogu biti eksplicitno
definisane pre sprovođenja benčmarking aktivnosti. Pravovremeno razmatranje
i razumevanje korisničkih zahteva pomaže da se izbegne nepotrebno trošenje
vremena i rada i dobijanje beskorisnih odnosno neupotrebljivih informacija.
Bez adekvatnog ispitivanja stanja u sopstvenoj organizaciji i procene
potreba korisnika, vrlo lako se mogu desiti greške koje kompaniju koštaju
mnogo vremena i novca i na kraju, mogu prouzrokovati donošenje odluka
koje su bazirane na neadekvatnim informacijama.
Proces dijagnostikovanja je izuzetno važna aktivnost koja se obavlja na
korisnicima, ali je jednako važna i ukoliko je korisnik sam benčmarking
tim. Ovakvo istraživanje će pomoći da se članovi tima uvere koliko su
razumljivo definisali prirodu svojih zahteva pre početka rada.
Rezime faze dijagnostikovanja može se predstaviti na sledeći način:

• Napor koji treba učiniti sastoji se u određivanju koliko aktuelnih korisnika
benčmarkinga treba da konsultuje pre pokretanja benčmarking procesa.
• Osnovna karakteristika benčmarking korisnika je definisana na osnovu
željenih meta benčmarking aktivnosti. Preciznije rečeno, da li je potreban
interni, kompetitivni ili generički benčmarking, ili neka kombinacija
ova tri tipa.
• Nakon što se ustanove potrebe, potrebno je odrediti fokus benčmarking
istraživanja, da li je to proizvod ili usluga, radni proces, organizacione
performanse (prihodi ili rashodi), strategija ili neki drugi aspekti poslovanja.
• Upotrebu informacija je potrebno pravovremeno predvideti, jer nije svejedno
da li će se one koristiti za poređenja proizvoda ili procesa, kao izvor
za stimulaciju novih ideja, za razvoj strategijskog plana, predviđanje
ili nešto drugo. Nameravana upotreba benčmarking informacija utiče na
napore potrebne za njihovu identifikaciju i prikupljanje.
• Zbir željenih informacija je važan aspekt sveukupnih korisničkih zahteva
• Obično se pretpostavlja da su informacije prikupljene tokom benčmarking
istraživanja visokog kvaliteta. Ipak, treba napraviti razliku između stepena
vernosti (validnosti) i stepena pouzdanosti.
• Zahtevi korisnika u pogledu izveštaja koji nastaje kao rezultat benčmarking
aktivnosti značajno utiče na ceo projekat, na korisnika i na organizaciju.
Osim ukoliko ne postoji poseban kritički stav i potreba za detaljima,
većina organizacija ne želi dobijanje prevelikih benčmarking izveštaja.
• Priroda benčmarkinga utiče na zbir benčmarking aktivnosti koje se predviđaju.
Korisnički zahtevi u ovom smislu variraju, ali se uopšteno mogu svrstati
u tri kategorije:
Događaj u jednom momentu, kada se benčmarking definiše
kao jedinstveni događaj, koji ima datum početka i datum završetka. To
su obično usamljeni projekti gde obično ne postoji namera za ponavljanjem.
Periodična aktivnost. Neke organizacije sprovode benčmarking
analize kao standardnu poslovnu praksu, i planiraju svoje benčmarking
aktivnosti u skladu sa kalendarom, na primer, kvartalno ili godišnje.
Kontinuirana aktivnost. Kontinuirana benčmarking aktivnost
nije limitirana kao periodični događaj. Ova vrsta benčmarking aktivnosti
je tipična za one organizacije koje su usvojile šire shvatanje benčmarkinga
i tu aktivnost ugradila u aktivnosti sa ciljem kontinuiranog unapređenja.
Prva faza benčmarking procesa, određivanje predmeta benčmarkinga, obuhvata
ustanovljavanje korisničkih zahteva za benčmarking informacijama i identifikaciju
kritičnih faktora uspeha koji definišu oblast istraživanja. Navedene aktivnosti
treba obaviti pre nego što se pređe na sledeću fazu procesa.
Pre nego što se pređe na drugu fazu procesa treba razmotriti listu problema:
1. Treba identifikovati korisnike benčmarking istraživanja i to primarne
i sekundarne korisnike;
2. Kontaktirati potencijalne korisnike benčmarking informacija;
3. Identifikovati korisničke zahteve. Članovi benčmarking tima treba
lično da se susretnu sa benčmarking korisnicima;
4. Potrebno je sačiniti rezime korisničkih zahteva i predstaviti ih
benčmarking korisnicima;
5. Benčmarking partneri treba da razumeju šta je neophodno za sprovođenje
benčmarking istraživanja (vreme, novac, ljudi) i da podrže te potrebe;
6. Identifikovati kritične faktore uspeha, pri čemu kritični faktori
uspeha treba, kad god je to moguće, da budu merljivi. Na kraju, kritične
faktore uspeha razmotriti sa benčmarking partnerima.
Ovaj rezime je jednostavan pregled pitanja koja su razmatrana sa benčmarking
korisnicima i stavove o dogovorenim parametrima kojima će se kasnije rukovoditi
tokom benčmarking istraživanja.
4.2. Druga faza: Formiranje benčmarking tima
Nakon što je kompanija ustanovila potrebu za sprovođenje benčmarking
procesa u cilju opstajanja na tržištu, pod naletima konkurencije, formira
se ekipa ljudi s različitim kvalifikacijama, veštinama i iskustvom, koja
će učestvovati i koordinirati benčmarking projektom.
Često se postavlja pitanje da li benčmarking proces može sprovesti jedna
osoba. Odgovor na ovo pitanje je potvrdan, ali mnogo poznatih prednosti
timskog rada opravdavaju uvođenje tima i u benčmarkingu. Prvo, u mnogim
benčmarking istraživanjima grupa zaposlenih može da predstavlja primarne
korisnike benčmarking informacija. Drugi dobar razlog za upotrebu timova
je stepen funkcionalne stručnosti i iskustva članova tima. Različite perspektive,
načini gledanja, posebne veštine, raznovrsne poslovne veze, fizička lokacija
- sve su to dimenzije koje individualni članovi tima unose u benčmarking
proces. Tim (timovi) benčmarkinga mora funkcionisti unutar kompanije na
slobodan i nesputan način.
Benčmarking može biti organizovan i individualno, ali se obično koristi
jedna od mogućnosti :
• organizacija odelenja za benčmarking (susreće se u velikim
svetskim kompanijama s već kontinuiranom primenom benčmarkinga)
• organizacija za benčmarking koju susrećemo u obliku: unutrašnjih
radnih grupa; funkcionalna, višeodeljenska i višeorganizaciona ekipa;
ad hok ekipa; ili ekipa za upravljanje projektom; ekipa za pripremu; ekipa
za organizaciju poseta partnerima;
Uopšteno posmatrano, postoje tri osnovna tipa benčmarking timova koja
su definisana na osnovu njihove strukture i međusobnih veza.
NEZAVISNA RADNA GRUPA
Ovo je prvi tip tima koji se obično javlja na jednoj lokaciji pri čemu
svi članovi grupe izveštavaju zajedničkog menadžera. U ovakvim grupama
menadžer može (ali i ne mora) da ima ulogu lidera benčmarking tima .
Ovakve radne grupe su često korisnici svojih sopstvenih benčmarking istraživanja.
Bitna prednost u ovakvim situacijama je ta, što tim ne mora imati odobrenje
sa strane da bi sprovodio proces. Takođe, članovi tima mogu da podese
svoje sopstvene zahteve ili ciljeve u zavisnosti od informacija koje dobijaju
tokom napretka istraživanja. U većini slučajeva, ova vrsta timova ima
velike šanse da postavi benčmarking kao kontinuiran proces koji prevazilazi
obim bilo kojeg zasebnog istraživanja ili projekta.
INTERFUNKCIONALNI I INTERORGANIZACIONI TIM
Ovi timovi su najčešće strukturisani kao radni timovi ili su radno orijentisani
sa specifičnim zadacima i definisanim setom korisnika koji su najčešće
menadžer - sponzori. Osobe koje su odabrane u ove timove su izabrane zbog
svog specifičnog znanja i veština, ali oni deluju i kao predstavnici svojih
odeljenja ili lokacija. Lider ili projektni menadžer ovog tipa timova
je obično osoba koja nije stalni menadžer većini članova tima. U mnogo
slučajeva, ova vrsta timova su nosioci zajedničkog rada na specifičnom
pitanju ili problemu. Kada je benčmarking istraživanje jednom kompletirano,
tim se raspada. Ipak, postoje određene situacije u kojima se od tima očekuje
da sprovode istraživanja periodično. Ovaj tip timova obično daje preporuke
ili izveštaje i time prezentira rezultate svog rada sponzorima ili višim
menadžerima
AD HOK TIM
Ovaj tip timova predstavlja osnovni kada je u pitanju timska fleksibilnost.
U ovom timu može biti bilo ko od zaposlenih koji dele zajednički interes
ili odgovornosti, te odluči da je benčmarking istraživanje nekog subjekta
opravdano. Ad hok tim može sazvati neka osoba, ili tim može biti formiran
kao rezultat timske odluke. Obično ovaj tim definiše specifični subjekt
benčmarkinga i nastavlja da funkcioniše sve dok benčmarking istraživanje
nije kompletirano. Ovaj tip tima mogu činiti menadžeri ili ostali - svi
zaposleni koji su identifikovali svoju potrebu za benčmarking informacijom.
U zrelim benčmarking kompanijama je povećana sposobnost za formiranje
ad hok timova. Ove organizacije kreiraju okruženje u kojem je ovakva vrsta
aktivnosti i inicijative očekivana i preporučena. Zaposleni posmatraju
prilike da primene benčmarking u svakoj situaciji koja može biti opravdana
sa istraživanje. Za organizacije koje tek počinju sa benčmarkingom, može
proći nekoliko godina benčmarking iskustva pre nego što stvaranje ad hok
benčmarking timova postane realnost.
Veličina benčmarking ekipe može da varira, premda su iskusni izvršioci
benčmarkinga zaključili kako su optimalne ekipe sastavljene od tri do
deset članova.Za uspešnu realizaciju samog projekta, članovi benčmarking
ekipe moraju da poseduju određene karakteristike :
Sposobnost : "JA TO MOGU"
• funkcionalna stručnost - podrazumeva najbolje zaposlene
u kompaniji u vezi sa procesom koji je subjekt benčmarkinga. Ovi pojedinci
znaju za razliku između podataka koji mogu da označe mogućnost poboljšanja
za svoju kompaniju.
• Interna pouzdanost - podrazumeva poštovane članove
kompanije, da bi se njihova preporuka za benčmarking proces uzela u obzir.
To su obično „vođe mišljenja“ u kompaniji.
• Komunikacione veštine - efikasne govorne veštine obezbeđuju
jasno postavljena pitanja partnerima i potpune i tačne odgovore.
• Timski rad - međusobna dobra saradnja članova ekipe
Motivacija: "JA HOĆU"
• Motivacija - rad sa pojedincima koji svoje zadatke
obavljaju s određenim stepenom motivacije, jer se samo tako postižu efikasni
rezultati. Sve sposobnosti na svetu ne čine nikakvu razliku ukoliko osoba
ne želi da učestvuje u radu benčmarking tima i da bude njegov član. Većina
benčmarking organizacija nudi formalnu obuku za zaposlene koji će se angažovati
tokom benčmarking procesa. Ova obuka je uglavnom prilagođena organizacionim
informacionim zahtevima, benčmarking filozofiji i specifičnim benčmarking
modelima. Obučavanje, ili možda bolje trening pojedinca koji učestvuju
u benčmarking projektu, neophodno je za efikasno izvršenje benčmarking
aktivnosti. Najuspešniji način shvatanja benčmarking procesa je kroz dve
vrste obučavanja: interni i eksterni program obučavanja.
• Interni program treninga odnosi se na obuku članova
organizacije unutar njihovog radnog vremena i ne zahteva velike troškove
za organizaciju kako u vremenu tako i u novcu. Tehnike koje se koriste
pri ovim „treninzima“ su : video prezentacije, audio kasete, aktivni razgovori
vezani za određenu temu, predavanja i sl.
• Eksterni program treninga podrazumeva osnovni stepen
za kompanije koje su počele da sprovode benčmarking, ili poseduju vrlo
malo znanja o njemu; srednji stepen za one koji su se već upustili u sprovođenje
benčmarkinga i poseduju neko znanje o procesu; i napredni stepen za one
koji uspešno primenjuju benčmarking i traže dodatna saznanja. Ova vrsta
treninga obuhvata seminare iz strategije, radne sastanke, putovanja istraživačkog
značaja, konferencije, konsultacije i savetovanja.
U svakoj kompaniji postoji nekoliko grupa zaposlenih koji različito reaguju
na benčmarking:
• Pasivne pristalice – shvataju potrebu za promenama, ali nisu
sigurni da li je benčmarking pravi način za to.
• Aktivne pristalice- aktivno umešani u proces benčmarkinga i
podržavaju ga i
• Neutralisti- ne prihvataju promene, niti pokazuju interesovanje
4.3. Treća faza: Identifikacija benčmarking partnera
Benčmarking partner je svaka osoba ili organizacija koja snabdeva sa
informacijama osobe koje su povezane sa konkretnim benčmarking istraživanjem.
Fokus ovog poglavlja leži na informaciji:
• informacije od ljudi - zaposlenih (internih ili eksternih),
eksperata, analitičara, istraživača, konsultanata i
• informacija iz organizacije - sopstvene, druge organizacije,
vlade, istraživačkih grupa, univerziteta, profesionalnih udruženja i slično.
Svi ovi izvori informacija su potencijalni benčmarking partneri. Benčmarking
proces predstavlja izvrsnu priliku da se uči od najboljih. U većini slučajeva
kompanije su spremne da sarađuju u benčmarking istraživanjima, posebno
ako im se priđe na organizovan i profesionalan način.
Ukoliko je sprovedeno istraživanje najboljih benčmarking partnera i ukoliko
postoji uverenje da je identifikovana grupa organizacija sa najboljom
praksom, koje obuhvataju konkurente, slične organizacije i funkcionalne
partnere, postoji nekoliko korisnih pitanja koja se mogu postaviti. Jedno
od osnovnih pitanja je da li i oni sprovode benčmarking istraživanje kako
bi razvili i unapredili svoje sopstvene proizvode i usluge. Partner koji
je odabran kao organizacija sa najboljom praksom možda je već sprovela
istraživanje istih tih procesa do određenog nivoa. Ukoliko se ispostavi
da je tako, oni mogu biti u stanju da podele neke od svojih izvora informacija.
Mogućnost da ove vrste izvora budu dostupne od strane benčmarking partnera
raste ukoliko raste i broj organizacija koje sprovode benčmarking istraživanja.
Takođe, šanse da se pronađu druge organizacije koje sprovode benčmarking
su veće ukoliko se za fokus istraživanja odaberu oblasti koje su interesantne
većini organizacija (na primer, unapređenje odnosa sa potrošačima).
Gde se nalaze verodostojni i korisni izvori benčmarking informacija?
Informacije se nalaze svuda, tamo gde ih potražite ili se pojavljuju
tokom uobičajenog obavljanja posla (ili tokom života). Jedna stvar je
jasna: definitivno ne postoji manjak informacija. Izazov za benčmarkere
leži u tome da se odredi set informacija koje su direktno značajne za
subjekt benčmarkinga i na koji se može računati kao na valjane i verodostojne.
Šta je valjana (važeća) informacija? Valjanost (validity) je povezana
sa integritetom i punoćom delova informacija. Pre svega, da li je infomaracija
tačna? Da li tačno reflektuje subjekt ili objekat koji treba da opiše?
Da li su izvori informacija poznati po tome da su tačni i pošteni? Ukoliko
izvor informacija važi kao organizacija sa najboljom praksom u potrebnoj
oblasti istraživanja, koliko se može biti siguran da su te reference valjane?
Valjani izvori treba da budu licencirani ili akreditovani (na primer,
univerzitetski), oficijalni (na primer, vladinih agencija), eksperata
(na primer, analitičara, konsultanata) ili formalni (na primer, poslovni
ili trgovački žurnali).
Šta je verodostojna informacija? Kao i u slučaju valjanosti, verodostvojnost
ima puno veze sa poverenjem u izvor. Informacija je verodostojna ukoliko
može biti ispravno saopštena bez obzira na vreme, dan, nedelju u kojoj
je informacija dobijena. Može se biti siguran ukoliko je na pitanje postavljeno
u dva različita vremena, dobijen isti odgovor (podrazumevajući da se činjenice
ne menjaju tokom vremena).
Koji izvori benčmarking informacija su prihvatljivi?
Informacija nije mnogo korisna ukoliko ne postoji pristup do nje. Jedna
stvar je identifikovati verodostojan izvor informacija, a drugo je imati
pristup tim izvorima i dobiti zadovoljavajući odgovor od njih.
Izazov identifikovanja benčmarking partnera koji će obaviti snabdevanje
korisnim informacijama je u stvari potraga za najboljom praksom i kontinuiranim
unapređivanjem. Jedna od zajedničkih tema benčmarkinga je potraga za industrijama
ili funkcionalnim aktivnostima koji se mogu klasifikovati kao najbolji
u klasi, kao svetska klasa ili kao predstavnici najbolje prakse. Osnovna
premisa benčmarkinga jeste naučiti nešto vredno od drugoga, ili na nekom
drugom mestu, nešto što će pomoći da se posao obavlja bolje i efikasnije.
Formiranje popisa potencijalnih benčmarking partnera složen je zadatak
i često rezultira dugim popisom preduzeća koja se smatraju najboljim u
području delatnosti koju želimo uporediti s našom delatnošću. Popis se
dalje redukuje kroz sekundarna istraživanja, a informacije vrednuju iz
što je moguće više izvora.
Što se više izvora proveri i utvrde određene sličnosti među njima, veće
su šanse da će kompanija identifkovati predstavnika sa najboljom praksom.
Tu naročito može pomoći:
• Posebne nagrade. Lako je pronaći kompanije koje su
osvajale nagrade od industrijskih grupa, trgovinskih asocijacija, profesionalnih
udruženja i drugih zvaničnih grupa. Podaci o nagradama mogu se pronaći
u posebnim publikacijama, novinama ili profesionalnim časopisima i takođe
ukazuju na dostignuća u određenoj oblasti. Mada ove vrste nagrada ponekad
i nemaju puno veze sa stvarnim karakteristikama organizacije, mogu da
rasvetle područje izvrsnosti koje usmerava potragu za najboljom praksom.
• Medijska pažnja. Organizacije koje su često pominjane
u medijima, posebno u popularnim ili poslovnim medijima, često stiču reputaciju
dobrog primera.
• Profesionalne asocijacije. Profesionalne asocijacije
i društva su često u stanju da daju preporuke po pitanju najbolje prakse
u određenoj oblasti.
• Nezavisni izveštaji. Posebni izveštaji koje pripremaju
trgovinske ili profesionalne organizacije, udruženja potrošača, analitičari,
vladine agencije, specijalizovani instituti ili univerziteti mogu da skrenu
pažnju na organizacije koje se smatraju primernim. Oni su takođe dostupni
javnosti, najčešće u vidu mejling liste koje obezbeđuje konstantno izveštavanje
o novim studijama i izveštajima. Nezavisni izveštaji su često pouzdani
i nepristrasni izvori informacija.
• Lična informacija. Reputacija kompanije je dostignuta
uz pomoć profesionalaca koji govore pozitivno o njoj drugim profesionalcima.
Pozitivni komentari koje daju poštovani profesionalci od poverenja, se
najčešće ponavljaju i drugima.
• Konsultanti. Konsultanti su često specijalizovani za
obezbeđivanje informacija u određenim oblastima. Priznate konsultantske
firme, bile velike ili male, se sve više specijalizuju za pružanje benčmarking
usluga. Usluge uključuju identifikaciju kompanija sa najboljom praksom,
i upoznavanje kompanija jedne sa drugima .
4.4. Četvrta faza: Prikupljanje i analiza benčmarking informacija
Faza koja sledi često se u literaturi naziva i izazovom "poznavanja
samog sebe". Veliki učitelji borilačkih veština često su govorili
da čovek prvo mora da spozna, odnosno razume sebe, da bi mogao da razume
druge. Ovakva filizofska činjenica postoji i u benčmarketingu. Ono što
se može izdvojiti kao jedna od primarnih uloga benčmarketinga jeste upoznavanje
sopstvenih poslovnih procesa i proizvoda i usluga koje oni stvaraju, pre
nego što se preduzeće upusti u razumevanje poslovnih procesa drugih, kao
i njihovih proizvoda i usluga. U skladu sa početkom ovog pasusa pre sakupljanja
informacija o drugim preduzećima bilo bi potrebno da preduzeće pre svega
sakupi validne informacije o sopstvenome poslovanju. Podražavanje ove
činjenice zahteva angažovanje preduzeća na izradi internog benčmarketinga.
Ponekad se dešava da jednostavno podrazumeva merenje i dokumentovanje
aktivnosti datog preduzeća. Analiza započinje ispitivanjem sopstvenog
trenutnog stanja koje može da bude okarkterisano kao polazišno stanje.
Rezultati koji se mogu dobiti ovakvim pristupom, mogu da daju različite
ideje za unapredjenje poslovanja, koje mogu da budu odredjeni stimulans
za predpostavku ubrzanih promena unutar strategije. Reperi koji se ovde
uzimaju u obriz definišu kompletno poslovanje preduzeća i to su :
• Profitabilnost,
• Položaj na tržištu,
• Proizvodi i usluge,
• Inovacije,
• Troškovi,
• Zaposleni,
• Strategija i
• Strateški problemi.
Ovo je pre svega važno iz nekoliko razloga. Kao prvi razlog može izdvojiti
da u izostanku dobokog istaživanja poslovnih procesa i outputa, bez obzira
kakvi oni bili, i njihovog dobrog razumevanja ne može se ništa učiniti
na planu da se oni unaprede. Kao drugi razlog može se navesti da bez detaljne
analize unutar samog preduzeća ne može da se predvidi bilo koja mogućnost
za interni benčmarketing. Dešava se da je u praksi veoma teško da se otkriju
izvori informacija i podrške koja postoji u jednoj organizaciji. Kao treći
razlog navodi se činjenica, da kada se traži informacije od nekog drugog
preduzeća o njegovom poslovanju, i ono želi da pridobije iste informacije
o preuzeću koje je zahtev za inforacija i uputilo, te stoga oni očekuju
odgovor. Ukoliko se prisetimo činjenice da je ponekad veoma teško dobiti
potrebne informacije u praksi, to bi moglo kod preduzeća da stvori sliku
koja bi odisala opštom nepripremljenošću preduzeća za istrživnje što u
velikoj meri može da utiče na njeov poslovni rejting. Tako da se njegova
tržišna pozicija narušava, ovakvim postupcima. Kada menadžment preduzeća
koji sprovodi bendžmarketing odluči kakve informacije su mu potrebne i
koje organizacije želi da istražuje, bitno je da odredi metode prikupljanja
podataka koje će se upotrebiti u istraživanju.
Faktori koji u najvećoj meri utiču na izbor metode su:
• Vremensko ograničenje. Količina vremena koje je na
raspolaganju za sakupljanje informacija određuje i broj izvora koji se
mogu istražiti i metodu koja će se upotrebiti. Na primer, planiranje i
sprovođenje ličnih susreta traži mnogo više vremena nego intervjuisanje
telefonom.
• Ograničenost izvora. Broj i vrsta ljudi i dostupna
podrška utiče takođe na odabir metode sakupljanja podataka. Na primer,
ako nema dovoljno sredstava za putovanja, broj poseta mora biti strogo
ograničen
• Iskustvo. LJudi imaju običaj da za prikupljanje podataka
koriste metode koje najbolje poznaju. Na primer, ako članovi benčmarking
tima imaju dobro iskustvo sa telefonskim načinom prikupljanja informacija,
verovatno će ovu tehniku koristiti i u budućim istraživanjima.
• Filozofija sakupljanja informacija. Mnoge organizacije
razvijaju sopstvenu filozofiju prikupljanja informacija na osnovu iskustva
i ličnih osobina ključnih benčmarkera. Filozofija dalje utiče na izbor
metode koju će koristiti benčmarking tim. Na primer, najiskusnije benčmarking
kompanije preferiraju lične posete organizacijama sa najboljom praksom.
NJihov razlog za to je prvenstveno da se na taj način mogu postavljati
pitanja sa više detalja, da postoji mogućnost vođenja razgovora i da se
ostvare bliže lične veze za zaposlenima u najboljim organizacijama. Druge
kompanije preferiraju telefoniranje kao tehniku, a posete koriste samo
u krajnjem slučaju, a rukovode se prvenstveno manjim troškovima.
Postoje sledeće osnovne metode sakupljanja benčmarking informacija:
• Telefonski intervjui,
• Lični sastanci i posete,
• Istraživanja,
• Publikacije / mediji,
• Arhivska istraživanja,
Pri razmatranju moguće strategije sakupljanja informacija treba obratiti
pažnju na sledeće:
• Razmotriti primenu nekoliko metoda za sakupljanje podataka.
Najbolji rezultati u sakupljanju informacija dobijaju se primenom svih
navedenih metoda. Na ovaj način se koriste pojedinačne prednosti svih
metoda i potiru neki nedostaci. Ukoliko je ovakav način skup i nemoguć,
treba svakako podatke sakupljati primenom barem dve metode. Noseći metod
će biti odabran u zavisnosti od korisničkih zahteva, obima projekta, iskustva
benčmarkera i filozofije same organizacije.
• Sprovesti probnu primenu metode. Dobro bi bilo nakon
određenog vremena primene neke metode, razmotriti njenu efikasnost i ako
je potrebno na vreme izvršiti promenu.
• Osigurati potrebne resurse za izvršenje zadatka. Plan
sakupljanja informacija ne treba da bude preambiciozan i ne treba da premašuje
objektivne mogućnosti koje odeđuju raspoloživa sredstva, novac i vreme.
Kada su u pitanju sakupljanja informacija koja su vezana za benčmarketing
istraživnje bilo bi jako poželjno da se ista unutar jednog preduzeća ustanove
kao određena vrsta protokola. Problematika vezna za ovo pitanje je sve
raširenija i raširenija, sa većom primenom benčmarketing procesa i porastom
njegove popularnosti. Ono što bi bilo potrebno da se uradi jeste pre svega
o da bi trebalo da se u spostveni benčmarketing jednog preduzeća uvrste
određene preporuke. Neke od preporuka koje se mogu naći u literaturi jesu
posebno korisne naročito ako je u pitanju kompanjija koja po prvi put
uvodi u preduzeće stvara benčmarking mreže:
Planirati unapred, stvoriti realističan raspored. Kada
neko sprovodi benčmarking proces, tada je prinuđen da zamoli i druge da
učestvuju u njegovim naporima. Jedan od zajedničkih problema u benčmarking
projektima je planiranje vremena koje je potrebno za sakupljanje informacija
od benčmarking partnera. Mnoge kompanije pogrešno misle da je sakupljanje
informacija od drugih isto što i interno sakupljanje informacija. Najbolje
je odrediti vreme za koje se misli da je potrebno, a zatim ga udvostručiti.
Ma koliko se ovo činilo nerazumno, najčešće se pokaže da je ispravno,
pre svega što se radi sa drugim organizacijama, a njihovi prioriteti su
najčešće različiti od sopstvenih. Oni mogu provesti više vremena u sakupljanju
informacija nego što se moglo pretpostaviti. Povratna informacija se može
čekati dugo i prouzrokovati kašnjenja. Tek nakon sprovođenja nekoliko
ciklusa benčmarkinga može se steći neko iskustvo u ovom pogledu. Ukoliko
je kompanija početnik u benčmarkingu, u pravljenju rasporeda treba da
bude oprezna i da uvek ima u vidu da njeno shvatanje vremena nije isto
kao i shvatanje ostalih.
Pripremiti kratak paket. Pre stupanja u kontakt sa internim
ili eksternim benčmarking partnerima, treba pripremiti kratak paket sa
informacijama koji će im se proslediti. Ovo će im pomoći da razumeju informacione
potrebe, da bolje odrade pripreme za sakupljanje podataka. Praktičan benčmarking
paket bi trebalo da sadrži sledeće:
• saopštenje o svrsi potrebnih informacija i o razlogu zbog kojeg
se želi ostvariti kontakt;
• lične kvalifikacije osobe koja sprovodi benčmarking projekat;
• opšti opis benčmarking projekta, uključujući i očekivane rezultate,
očekivano vreme i potrebne resurse;
• lista drugih benčmarking partnera koji će učestvovati u istraživanju;
• specifičan opis tačnih informacionih potreba od navedene organizacije;
• ukazivanje na povratnu informaciju koju će partner dobiti nakon obavljenog
procesa;
• ukoliko je potrebno, ukazati na poverljivost, anonimnost ili neka
pravna pitanja;
• telefonski brojevi onoga ko inicira projekat;
Ovaj paket informacija ne treba da zauzme više od dve strane teksta.
U drugu kompaniju ući nenametljivo. Čvrst ili agresivan
stav kojim se nastoji ostvariti inicijalni kontakt sa potencijalnim benčmarking
partnerima ih obično iritira a ne motiviše. Jedan način koji se pokazao
kao dobar podrazumeva da se prvi pokušaj stupanja u kontakt načini putem
telefona. Tada se treba brzo i kratko predstaviti i opisati prirodu projekta
koji se sprovodi i koje informacije su potrebne. Sve što je potrebno jeste
pobuditi interesovanje kod potencijalnih partnera.
Koristi gore-dole strategiju kontakta. Ovakav pristup
se koristi takođe za iniciranje kontakta sa benčmarking partnerima. Podrazumeva
upotrebu top menadžera koji su u stanju da niže po hijerarhijskoj lestvici
traže osobe za kontakt i pružanje informacija. Niži po hijerarhijskoj
lestvici po pravilu su spremniji da sarađuju kada ih za to zamoli nadređeni.
Osim toga, benčmarking je dugotrajan proces i dobro je ustanoviti veze
sa rukovodiocima čija će pomoć trebati kasnije.
Držati se osnove. Kada se intervjuiše benčmarking partner,
treba se držati utvrđene osnove pitanja koja su im unapred dostavljena.
Ne treba ni pokušati da se u razgovor umetnu neki novi zahtevi usred intervjua
ili kada se stigne na mesto sastanka. Mnoge organizacije nerado odgovaraju
na pitanja koja odstupaju od dogovorenog.
Ograničiti veličinu tima za posete. Tim treba da broji
jednu ili dve osobe. Veća grupa ne znači nužno i efikasniju posetu. Intervju
je najbolje obavljati na mestu gde osoba inače boravi i obavlja svoj posao.
Ova faza može da bude okarakterisna kao najzahtevnija u procesu benč marketinga,
jer se od izvođača ovog projekta unutar preduzeća očekuje da obrade veliku
količinu podataka koja je pristigla istaživanjem. Ovi podaci se sastoje
od gomile brojeva i izveštaja koje treba pročitati, sortiati i prezentovati
menadžmentu, tako da ih ovaj može koristiti u planiranju strategije.
Kako se podatci dobijaju u nesređenoj formi oni moraju da prođu kroz proces
sortiranja i organizacije podataka koji su prikupljeni od različitih poslovnih
partnera sa kojima preduzeće posluje.
U velikoj meri uspeh ili ne uspeh benčmarketing procesa zavisi od toga
na koji će način lica koja sprovode projekat, prikupiti informacije, i
da li će one biti korisne za organizaciju. Posle sređivanja podataka oni
moraju da budu organizovani na takav način da budu pregledni i uporedivi.
Kada se uporede podaci koji su dobijeni od partnera, sa podacima koji
su prikupljeni unutar preduzeća može se utvrditi razlika koja postoju
u dostignućima.
Iz nekoliko razloga može se desiti da podaci koji su dobijeni istraživanjem
ne mogu da daju stvarnu sliku o veličinama koje se posmatraju.
Ekipa koja sprovodila program benčmarketinga mogla je da pogreši prilikom
tumačenja podataka koje su dobili od partnera ili kod tumačenja onih podataka
koji su dobijeni razgovorima ili plasiranjem upitnika. Greške se takođe
mogu javiti i prilikom zapisivanja i prepisa podataka. Iz tog razloga
potrebno je da se proveri da li je ekipa koja koja je učestvovala u benčmarketingu
načinila određene greške, i da li su podaci koje su oni prezentovali tačni.
Posebna pažnja treba da se usmeri na sumljive podatke koje su dobili od
svojih partnera koji bi mogli da ih navedu na pogrešan put.
Proces evaluacije informacija podrazumeva eliminaciju nerealnih, netačnih,
pogrešnih i nebitnih podataka.
Korisne informacije koje su prepoznate u procesu benčmarketinga potrebno
je sakupiti i organizovati po obrascima čijom se analizom može prepoznati
određeni trend.
Tek kada je trend poznat moguće je izvoditi zaključke koji se tiču strategije,
planiranja i rezultata.
Tek kada se oceni verodostojnost prikupljenih podataka i kada se ne može
umuljati u njihovu istinitost, tek tada se može pristupiti izvođenju zaključaka
zasnovanih na sakupljenim informacijama.
Nivo analize i vrsta zaključaka koje organizacija koristi se javljaju
kao rezultat njihovih benčmarking aktivnosti uopšteno i spadaju u nekoliko
kategorija:
• Dokumentovanje sopstvenog internog procesa. Jedan
od najkorisnijih produkata benčmarking procesa jeste interna analiza koja
prethodi eksternom benčmarkingu. Za mnoge organizacije, ovo može predstavljati
jedinstvenu priliku da odstupe od njihovog načina razmišljanja od danas
do sutra i obraćanje više pažnje na zamršenost njihovih sopstvenih procesa.
Na primer, kada neka benčmarking organizacija koristi mapiranje procesa,
u stanju je da odredi posebne korake u procesu koji nikada nije formalno
dokumentovan. Interna analiza procesa pomaže ekspertima da ostvare kontakte
i formiraju internu mrežu. Na kraju, može se identifkovati tim ili zaposleni
koji mogu imati koristi od benčmarking napora, a koji će dalje preneti
stečene koristi širom organizacije. U najboljem slučaju cilj nije samo
da se identifikuju osobe koje će imati koristi od benčmarkinga, već pronalaženje
internih partnera koji su voljni da aktivno učestvuju u benčmarking aktivnostima.
• Poznavanje sopstvenih snaga i slabosti. Osnovni rezultat
mnogih benčmarking istraživanja ogleda se u razumevanju sopstvenih snaga
i slabosti. Ove informacije obično dolaze od onih koji razumeju poslovni
proces, a to su zaposleni, korisnici, dobavljači, konkurenti i konkurentski
potrošači. Drugi pogled na organizaciju može stići od benčmarking partnera.
Bez obzira na to što se istražuje najbolja praksa kod drugih, dobijaju
se značajne povratne informacije o sopstvenoj organizaciji. Ovo podrazumeva
otvoren način razmišljanja i uvažavanje mišljenja drugih. U mnogo slučajeva,
ovako dobijene informacije su od najvećeg značaja i stimulativne za benčmarking
organizaciju.
• Određivanje propusta. Jedan od najtradicionalnijih
ciljeva benčmarkinga podrazumeva poređenje između proizvoda, usluga, procesa
i rezultata poslovanja između sopstvene organizacije i konkurenata ili
organizacija sa najboljom praksom. Cilj ovih analiza je pronalaženje razmaka
i odstupanja koja postoje. U većini slučajeva, pažnja je skoncentrisana
na negativna odstupanja, kada sopstveni proizvodi, usluge, procesi ili
rezultati odstupaju u negativnom smislu (lošiji su) od pokazatelja u organizaciji
sa kojom se vrši poređenje. Naravno, postoje područja i situacije u kojima
sopstvena organizacija ima prednost u odnosu na drugu ili je očigledno
superiorna Ove situacije ne interesuju benčmarkere.
4.5. Peta faza: Preduzimanje akcije
Kao osnovni razlog zbog kojeg se benčmarketing i sprovodi može se navesti
želja za preuzimanjem određenih akcija. Posmatranjem redosleda odvijanja
akcija može se uvideti da je ova faza posleđanja, ali je takođe važno
da se napomena da je za njeno izvođenje potrebno najviše napora. Razlog
za to pre svega leži u činjenici da se benčmarking proces i sprovodi radi
podsticanja želje da se nešto preduzme. U nekim kompanijama benčmarketing
shvataju na potpuno drugačiji način, te stoga oni benčmarketing shvataju
kao proces koji se preduzima tek kada se donese odluka o nekoj promeni,
tako da on biva shvaćen kao aktivnost koja dovodi do promene, a ne kao
aktivnost koja inicira promene.
Postoji nekoliko vrsta aktivnosti koje se sprovode u ovoj fazi procesa.
Za petu fazu benčmarking procesa postoji nekoliko tipičnih aktivnosti,
ponegde se sprovode sve, a ponegde samo neke od navedenih.
• Produkovanje benčmarking izveštaja;
• Prezentacija rezultata benčmarking korisnicima;
• Obaveštavanje o zaključcima, internim i spoljnim partnerima
• Sagledavanje povoljnih prilika za unapređenje proizvoda ili procesa,
učenje o novim idejama i konceptima, formiranje benčmarking mreže;
• Ohrabrivanje recikliranja, čime se modifikuje i unapređuje upotreba
procesa i upoznaju novi subjekti benčmarkinga.
Produkovanje benčmarking izveštaja
Kompletiranje i izrada izveštaja je operacija koja se sprovodi nakon
anlize koju sprovodi tim određen za benčmarketing.
Izveštaj koji oni produkuju treba da se koristi u sledeće svrhe:
• kao izveštaj koji će biti isporučen benčmarking korisnicima;
• kao rezime podataka koji su sakupljeni i obrađeni;
• kao zapis o tome koje su organizacije učestvovale u istraživanju i
ključnim kontakt osobama;
• kao komunikativni produkt za interno zaposlene;
• kao osnova za komunikaciju sa spoljnim stranama;
• kao zapis benčmarking baze podataka.
Prezentacija rezultata benčmarking korisnicima
Prilikom prezentovanja benčmarketing izveštaja tim ima komunikaciju sa
krajnjim korisnicima ove vrste izveštaja. Korisnici su uglavnom razne
menadžerske strukture, drugi timovi kaji se bave istraživanjem i predviđanjem,
ako i određeni menadžeri koji se angažuju kao stručni konsultanti. Benčmarking
izveštaji i prezentacije nude priliku za proširenje publike koja sluša
benčmarking zaključke i za stimulisanje aktivnosti za iniciranje promena.
U modrenom poslovanju i većim kompanijama benčmarksting može da bude prezentovan
na različite načine, i to raznim putevima kao što su: direktini pismeni
izveštaji, pa sve do publikovanjem datih izveštaja u internima časopisima
preduzeća.
Postoje i specijalizovani sajmovi koji daju vreme i priliku da se benčmarketing
timovi sretnu i podele svoje rezultate i iskustva.
Komapnije koje su na vreme prepoznale značaj benčmarketinga i unutar svog
preduzeća su integrisale uspešan benčmarketing koriste ga kao redovan
sistem obaveštavanja koji može videti svaki zaposleni.
Obaveštavanje o zaključcima, internim i spoljnim partnerima
Ono što se može izdvojiti kao jedna od važnih aktivnosti koju benčmarketing
ima unutar jednog preduzeća jeste da pronađe put i mogućnosti unapređenja
proizvoda i procesa.
Benčmarketing kao proces prepun je novih ideja koje se javljaju u njegovom
redovnom procesu. Kako je poznato da je preuzeće koje se nalazi u tržišnoj
privredi konstantno gladno idejama veliko je iskušenje da se odmah preduzme
akcija bazirana na ranim zaključcima.
Na vodiocima benčmarketing procesa je da odluče o tome koje od akcija
će preduzeti kao rezultat svojih benčmarking aktivnosti. Najveći broj
unapređenja proizvoda i procesa koje uradi benčmarking tim generalno podrazumeva
jednu ili više posledica unapređenja:
Unapređenja proizvoda/procesa. U ovoj fazi, benčmarkeri koriste benčmarking
informacije da promene aktuelne proizvode ili procese. Navedene promene
mogu biti suptilne ili dramatične. Tim takođe mora da realno sagleda vreme
i resurse potrebne za implementaciju unapređenja. Za neke benčmarkere
proces ugrađivanja promena je dramatičan i brz. Kada se jednom donese
odluka i obezbede resursi, promena se dešava gotovo momentalno (na primer,
ugradnja nove opreme). Za većinu timova, rezultati njihovih procesnih
unapređenja nisu tako brzi ni dramatični. U nekim slučajevima, unapređenje
može biti toliko suptilno da ga je teško i izmeriti. Ključni indikator
uspeha je da li je unapređenje procesa zadovoljilo zahteve korisnika.
Učenje. Za mnoge timove, posledice benčmarkinga su jednostvno prilike
da se nauči nešto novo i donesu nove ideje u organizaciju.
Formiranje benčmarking mreže. Neke posledice benčmarking procesa nisu
direktno povezane sa problemom koji je posmatran. Jedna od njih je svakako
formiranje benčmarking mreže. Osobe koje učestvuju u benčmarking projektima
ostvaruju međusobne veze sa drugim kompanijama, sa organizacijama iz drugih
grana delatnosti. Uz pomoć ovakve benčmarking mreže raste pojava tzv.
neformalnog benčmarkinga tokom kojeg se takođe sakupljaju određene informacije.
Stvorenu mrežu stalno treba održavati u aktivnom stanju.
Kao i u svim procesima koji se odvijaju duži vremenski period tako i
u benčmarketing procesu sa protekom vremena lica koja sprovode benčmarketing
proces postaju iskusnija i njihovi zaključci postaju više vredni i više
primenjljiviji u pocesu poslovanja.
Pred benčmarketing tim je postavljen jedan težak zadatak zbog činjenice
da se potraga za najboljom praksom i izvorima informacija se u suštini
nikada ne završava.
Često se dešava da timovi svoje istraživanje završavaju sa nizom novih
ideja i rešenja. Posle gotovo svake posete nekoj organizaciji benčmarkeri
se vraćaju sa gomilom novih ideja i preporuka. Kako bi ponuti proces ostao
vodilja i sredstvo permanentnog i stalnog poboljšanja potrebno je da se
konstantno sprovodi jer ono što je danas bilo novo već sutra postaje zastarelo.
Kontinuirani benčmarking proces može da se održi jedino ako ažurira i
proširi svoju bazu podataka. Nije slučajno da se ističe kako završna faza
jednog benčmarking projekta predstavlja početak drugog.
Kako je poznato da je u savrenom poslovanju konkurencija možda jedan od
najdinamičnijih stavki koja utiče na poslovanje jednog preduzeća moraju
se vršiti konstantni napori na održavanju koraka ispred nje da bi poslovanje
bilo efikasno i konkurentno.
Činjenice koje su naveden u predhodnom tekstu specifične su formalnom
bečmarking procesu koji sledi specifične postupke i vrlo je opsežan i
dugotrajan, pa zahteva veća novčana sredstva i više vremena za njegovo
sprovođenje.
Ipak u praksi postoji i drugi model benčmarketinga koji se sastoji iz
niza različitih faza,a to je tzv. neformalni - „ad hoc“ benčmarking. On
zbog svoje jednostavnosti i efikasnoti često je primenjivan i od strane
malih kompanija.
Neformalni benčmarking uključuje aktivnosti kao što su:
• Istraživanje jednostavnih postupaka;
• Čitanje časopisa koji obrađuju teme o sličnim procesima proizvodnje
i/ili poslovanja;
• Razgovore s konkurentima ili zaposlenima u konkurentskim organizacijama
o zajedničkim problemima ili pitanjima. Pri tom se otkrivaju ili neotkrivaju
prave namere tokom razgovora;
• Analizu konkurencije na sajmovima ;
• Uputstva potrošačima da tačno uporede naš rad s konkurencijom pri
čemu podaci moraju biti objektivni, a sadrže odgovore na pritanja u
čemu ste nadmoćni, podređeni ili podjednaki sa konkurencijom.
Bez obzira o kom modelu benčmarkinga je reč, karakteristično je da svi
oni u sebi sadrže tri osnovna koraka:
• Pripremu za benčmarking;
• Skupljanje i analizu prikupljenih informacija;
• Upotrebu naučenog za poboljšanje.
Neformalni benčmarking može da preskoči prva dva koraka, ali njegov cilj
je kao i kod formalnog benčmarkinga poboljšanje. Iako ne zahteva isti
stepen planiranja i izrade kao formalni benčmarking, on obuhvata:
• Analiziranje svojih proizvoda , usluga i procesa;
• Otkrivanje šta drugi rade;
• Upoređivanje stanja i utvrđivanje razlika;
• Podsticanje promena i vođenje poboljšanja.
LITERATURA:
Marketing - Prof.dr Nevenka Nićin, Prof.dr Bećir Kalač
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|