NOVI JAVNI MENADŽMENT

Novi javni menadžment je upravljačka filozofija koju koriste vlade od 80tih godina kako bi modernizirali javni sektor. Novi javni menadžment je širok i vrlo kompleksan termin koji se koristi za opis niza reformi javnog sektora širom svijeta od 80tih godina. Na osnovu javnog izbora i menadžerskih škola mišljenja, novi javni menadžment nastoji poboljšati efikasnost javnog sektora i kontrolu koju vlada ima nad javnim sektorom. Glavna hipoteza u valu reforme novog javnog menadžmenta je da će veća tržišna orijentacija u javnom sektoru dovesti do veće troškovne efikasnosti vlada bez negativnih posljedica na druge ciljeve ili razmatranja.  
Novi javni menadžment za cilj ima transformaciju rigidnog, hijerarhijskog, birokratskog tradicionalnog modela javne uprave u fleksibilniji i više tržišno orijentiran oblik javnog menadžmenta. Šta više, javnom i privatnom sektoru daje novu ulogu, a posebno putem privatizacije javne uprave. To uključuje decentralizirano i fleksibilno donošenje odluka, smanjenje hijerarhijskih kontrola i sposobne menadžere u javnom sektoru.
Ključne osobine novog javnog menadžmenta su: menadžerstvo, konkurencija, ugovaranje, mjerenje i ocjena uspješnosti, nove informacione i komunikacione tehnologije, saradnički rad i konzumerizam.

NOVI JAVNI MENADŽMENT ( mjere i učinci )

I. Strukturalni (smanjenje javnog sektora, privatizacija, neprofitni sektor, razlabavljenje odnosa i fragmentiranje države, horizontalni oblici povezivanja) (zamućene linije odgovornosti, nemogućnost kontrole, neetično ponašanje, zloupotrebe; teškoće u koordinaciji i strateškom planiranju; smanjenje državnog kapaciteta djelovanja; slabljenje lokalne demokracije; povećanje indirektnih personalnih troškova)

II. Personalni (tvrde: smanjenje broja, izmjena s privatnim sektorom, fleksibilniji radnopravni aranžmani, autonomija javnih menadžera, kolektivno pregovaranje gubi na značenju, smanjenje plaća osim menadžerima, plaća prema rezultatima i ocjeni rukovoditelja, loše psihološke posljedice; mekše: obrazovanje i usavršavanje, mijenjanje organizacijske kulture – nerijetko s lošim učincima, ubrzana priprema menadžera općeg tipa)

III. Funkcionalni (javno tržište, naplata realnih cijena, obavezni natječaji, javne nabave, veći broj ponuđača, javno-privatni aranžmani, pokušaji deregulacije praćeni još obimnijom regulacijom, management by results, zanemarivanje procedura i zakonitosti, konzumerizam, novi problemi u menadžmentu

IV. Ostali (financijski, legitimacijski, odnos građana i uprave, politički, socijalni, općedruštveni)

ELEMENTI NOVOG JAVNOG MENADŽMENTA

Elementi po Hoodu (1991):

- javni menadžment (sloboda rukovoditelja),
- mjerila uspješnosti,
- svrhovitosna orijentacija (output),
- segmentiranje u veći broj manjih organizacija usmjerenih na jedan “proizvod”,
- kompeticija među organizacijama javnog sektora,
- stil upravljanja (odnosi s javnošću, elastičnost u zapošljavanju i nagrađivanju, ugovorni radni odnos),
- jeftinoća na svim razinama i u svim situacijama

UPRAVLJAČKE FUNKCIJE NOVOG JAVNOG MENADŽMENTA

- L. Gulick: POSDCORB (planning, organizing, staffing, directing, coordinating, reporting, budgeting)
- H. Fayol: predviđanje i planiranje, organiziranje, zapovijedanje, koordiniranje i kontrola
- E. Pusić: organiziranje, briga o osoblju, briga o materijalnim sredstvima, predviđanje i planiranje, komunikacije i EOP, vođenje, standardizacija, nadzor
- March i Simon: koordinacija povratnim djelovanjem, planiranjem i standardizacijom
- Povezujući i usklađujući učinak
- Od upravljanja organizacijama prema upravljanju programima (nova javna uprava u SAD)

CILJEVI PROCESA NOVOG JAVNOG MENADŽMENTA

1. poboljšanje djelotvornosti i učinkovitosti u javnom sektoru
2. jačanje odgovornosti proračunskih subjekata premakorisnicima odnosno kupcima usluga ili programa
3. povečanje koristi uz smanjenje javnih izdataka
4. jačanje menadžmenta državnih jedinica uz povečanje odgovornosti spram korisnika

TEHNIKE NOVOG JAVNG MENADŽMENTA

Imamo tri tehnike novog javnog menadžmenta a to su :

1. uvođenje takmičarskog duha
2. rasčlanjivanje velikih birokratskih jedinica
3. podsticanje veće produktivnosti

Elementi takmičarskog duha:

Cilj u tehnici uvođenja takmičarskog duha kod novog javnog menadžmenta je taj da odstranimo monopolne izvođaće i razvijemo konkurenciju.

- razdvojiti finansijere od izvođača
- raspisati javne konkurse
- finansiranje uzimajući u obzir broj potrošača
- sistem vaučera
- mjerenje uspješnosti
- tabele sa pokazateljima za javnnost

Elementi rasčlanjivanja

Kod elemenata rasčlanjivanja cilj je napraviti manje, pregledne i fleksibilne jedinice kojima je mnogo lakše upravljati.

- snažno organizaciono vodstvo koje analitički prati izvođenje svih aktivnosti
- osnivanje agencija za pomoć pri tom preobražaju
- oblikovanje nezavisnih institucija
- razdvajanje spojenih različitih javnih programa
- drobljenje privatizovanih industrija
- djelimična „deprofesionalizacija“ pomoču uključivanja stručnjaka za menadžment

Elementi podsticanja

Kod elemenata podsticanja osnovni cilj je motivacija elementima preduzetništva za smanjivanje troškova povečanje efikasnosti.

- privatizacija vlasništva osnovnih sredstava
- neosporna zakonitost ( firme privatnog sektora su efikasnije i dinamičnije od firmi u javnom sektoru )
- uključivanje tržišta kapitala
- razvoj tehnologije obračunavanja
- vrednovanje i preduzetničko upravljanje cjelokupne imovine javnog sektora
- protiv „rentne“ mjere ( nagrađivanje po outputu )
- povečanje razlika među platama uspješnih (top menadžeri itd.) i ukidanje bonifikacija

UPRAVA I NOVI JAVNI MENADŽMENT

Integrisanje pitanja implementacije

Literatura (uglavnom evropska) o upravi i sve vise internacionalna nauka o Novom Javnom Menadžmentu opisuje dva modela javnih usluga koje održavaju „ ponovno izmišljen oblik „ vladavine koji je bolje izveden i koji ne uzima svoje ciljeve iz demokratske teorije već iz tržišne ekonomije. Dok neki koriste termine naizmjenično većina istraživanja pravi razliku između ta dva . U suštini uprava je politička teorija dok je Novi javni menadžment organizaciona teorija. Kao što Stoker opisuje:
Uprava se odnosi na razvoj stilova upravljanja u kojima su granice između javnog i privatnog sektora postale nejasne. Suština uprave je njen fokus na mehanizme koji ne počiva na pribjegavanju autoritetu i sankcijama vlade. Uprava za neke je vezana za potencijal za ugovaranje, franšizing i nove oblike regulacije. Ukratko radi se o tome što neki tumače kao novi javni menadžment. Međutim uprava je više nego novi set menadžerskih alata. Takođe je više od postizanja veće efikasnosti u proizvodnji javnih usluga.
Peters i Pierre se slažu, rekavši da se kod uprave radi o procesu, dok je kod Novog javnog menadžmenta riječ oko rezultata. Uprava se u krajnjoj liniji tiče stvaranja uslova za zadata pravila i klektivnu akciju. Kao što Stoker primjećuje, rezultati uprave se ne razlikuju od onih koje postiže vlada, to je više stvar razlike u procesima. Uprava se odnosi na razvoj stilova upravljanja u kojima granice između i unutar javnog i privatnog sektora postaju nejasne. Suština uprave i njen najproblematičniji aspekt, prema njenim kritičarima jeste fokus na mehanizme koji ne počivaju na pribjegavanju autoritetu i sankcijama vlade. Stoker skicira pet prijedloga da uokviri naše shvatanje kritičnih pitanja za koje teorija uprave treba da nam pomogne da nađemo odgovor. On priznaje da svaki prijedlog sadrži dilemu ili kritični problem.
Uprava se odnosi na institucije i aktere unutar i izvan vlade. Pitanje koje se odnosi na implementaciju politike, je pitanje legitimnosti. Mjera u kojoj se oni koji imaju moć odlučivanja vide kao legitimni će direktno uticati na njihovu sposobnost da mobilišu resurse i promovišu saradnju i grade i održavaju partnerstva. Dakle normativna dilema ima pragmatičan prizvuk. Beetham ukazuje na to da bi vlast bila legitimna mora da bude u skladu sa utvrđenim pravilima, ta pravila moraju biti opravdana pridržavanjem zajedničkih vjerovanja i vlast treba da se vrši uz izrišitu saglasnost nadređenih.

Šta je dakle Novi javni Menadžment ? Šta je njegova veza sa novom koncepcijom uprave ?

Iako postoji priličan konsenzus o prirodi Novog javnog menadžmenta, naučnici se ne slažu o korisnosti, normativnom i pozitivnom doprinosu novog javnog menadžmenta. Prema Lin, Novi javni menadžment je „efemerna tema koja će vjerovatno da nestane“ baš kao što je entuzijazam za inovacije, kao što su sistem planiranja – programiranja- budžetiranja, nulta baza budžetiranja i menadžment prema ciljevima prepustio mjesto novijim alatima i strategijama.
Drugi naučnici nisu spremni da tako brzo otpišu potencijalnu dugovječnost Novog javnog menadžmenta. Mathiasen je nazvao Novi javni menadžment „ pomijeranje paradigme“ i serija radova koje je objavila Organizacija za ekomosku saradnju i razvoj ukazuju da su inovacije koje se dešavaju u inostranstvu deložirale birokratski model novom paradigmom menadžmenta. Bilo da Novi javni menadžment predstavlja novu paradigmu ili ne, njegov pokušaj da transformiše javni sektor kroz organizacione reforme koje se fokusiraju na rezultate u pogledu efikasnosti, efektivnosti i kvaliteta usluga izgleda da se lijepo uklapa u veću, političku teoriju uprave. Kaboolian primjećuje da karakteristični elementi izgledaju zasnovani na skupu zajedničkih principa. Implementacioni mogu biti analizirani kao transakcije sa obračanjem pažnje na dogovorene ugovore, asimetrije informacija, zahvatanja, traženje rente, moralne opasnosti i problemi pračenja usklađenosti. Kao što Peters i Pieere napominju u upravi se radi o o održavanju javnog sektora pod određenim stepenom političke kontrole i razvoj strategija za održavanje sposobnosti vlade da djeluje suočena sa alatima menadžmenta koji zamjenjuje visoko centarlizovane, hijerarhijske strukture sa decentralizovanim okruženjem menadžmenta gdje se odluke za raspoređivanju resursa i usluga donose bliže mjestu isporuke.
Uprkos njegovom skepticizmu o krajnjem nasljeđu Novog javnog menadžmenta Lynn vidi privremeno „uzbuđenje“ zbog Novog javnog menadžmenta kao vrijedna istraživanja, dijelom zato što može da dovede do određenog, testiranog napretka u oblasti javnog upravljanja. Pored toga Lynn vidi proučavanje Novog javnog menadžmenta kao šansu za izradu boljih modela zasnovanih na teoriji.
U cilju primjene uprave i novog javnog menadžmenta na polju studija implementacije moraju se odrediti ciljevi novog javnog menadžmenta.

NOVI JAVNI MENADŽMENT – Britanski model

Novi javni menadžment (New Public Management) zajednički je naziv za niz reformi javnog sektora, koje se provode tijekom posljednjih dvadesetak godina u većini zemalja OECD-a, zemljama u razvoju i tranzicijskim zemljama. Ove se zemlje međusobno temeljito razlikuju s obzirom na svoje ekonomske, društveno-političke, kulturne, ustavne i institucionalne osobine, pa tako i u načinu na koji se vodi javna uprava. Čak su i unutar razvijenih zapadnih zemalja upravne razlike goleme. Unatoč tomu, čini se da modeli reforme ne pokazuju isti stupanj različitosti što ga pokazuju upravni sustavi koji se reformiraju. Kad je riječ o reformi, posebno mjesto pripada upravo Velikoj Britaniji, zemlji s dugom tradicijom visoko vrednovane i cijenjene državne službe. K tomu, britanski su viši državni službenici moćna elita britanskoga društva. “Iako se ovdje ne bi očekivala situacija u američkom stilu, Velika je Britanija, mnogo više od SAD-a, postala prototipom menadžerske klijentelistički orijentirane, kompetitivne javne službe otkad je Margaret Thatcher postala premijerkom, 1979. godine” (Kickert, 1997.: 21). Dapače, iz nekih komparativnih analiza zemalja OECD-a slijedi da je po broju reformskih inicijativa i njihovu opsegu Velika Britanija daleko odmaknula u odnosu na SAD. Od jedanaest kompariranih reformskih inicijativa − Velika Britanija je poduzela sedam s velikim opsegom i jednu malog opsega, dok SAD ima samo četiri poduzete inicijative i to malog opsega, zbog čega ih Naschold stavlja u kategoriju zemalja koje su zadržale tradicionalni obrazac upravljanja putem pravila, zajedno s Japanom, Njemačkom i Austrijom. Ispred Velike Britanije nalazi se samo Novi Zeland, koji ima jednu inicijativu više, i to širokog opsega, a odnosi se na normalizaciju industrijskih odnosa (Naschold, 1996.: 21, 45). S obzirom na broj i opseg poduzetih reformskih inicijativa Britanski je model postao uzorom za zemlje OECD-a, ali i za moćne financijske institucije (MMF i Svjetsku banku) kao donatore koji taj model “preporučuju” (nameću) zemljama-ovisnicama o tim donacijama, bilo da one pripadaju svijetu tranzicijskih zemalja ili zemljama u razvoju. Razlog jest u tome što britanski model u sebi u najvećoj mogućoj mjeri utjelovljuje neoliberalnu misao, čiju apoteozu svjedočimo posljednja dva desetljeća kao i provođenje neoliberalnih principa u praksu čitavog spektra reformi koje izravno zahvaćaju javni sektor. Uz ekonomske reforme fokusirane na oslobađanje djelovanja tržišta od državne intervencije, reforme javnog sektora slijede istu logiku zamagljujući razliku između “javnog” i “privatnog”, tražeći smanjenje veličine i aktivnosti države uz uvođenje disciplina privatnoga u javni sektor. “Ova je primjena zahtjevnog koncepta političke ekonomije nanijela još više štete ideji da javni sektor sadržava malen i specifičan set jedinstvenih institucija. Ispitivati upravljanje ili javni sektor značilo je ispitati državu u kontekstu njezinih širokih odnosa s društvom i ekonomijom, i slijedeći tu logiku, neoliberalni su principi bili primijenjeni u području socijalne politike jednako kao i u ekonomskoj politici” (Minogue, 1998.: 2). S tim je razvojem povezana pojava ideje good governance (dobro vladanje ili bolje upravljanje) temeljena na političkom konceptu odgovarajućih reformi. Ideja je preuzela oblik i sadržaj od novih strategija političkog uvjetovanja koje su koristili multilateralni i bilateralni donatori kad su pomagali tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju. Kao logičko proširenje prijašnje strategije ekonomskog uvjetovanja reformama strukturne prilagodbe, ovaj je novi pristup koncepcijski nejasan (dvoznačan) i nekonzistentno prakticiran. Za razliku od perspektive javnih politika, koja se usmjeruje na stalne tijekove akcija i djelatnosti u kojima se naglašava: politički kontekst u kome djeluje javna uprava; organizacijske i personalne mreže u kojima se stvara i isporučuje policy; uspjehe, promašaje i poželjnost aktualnih politika, i na taj način vezivanje mehanizama provedbe s rezultatima, kao i na središnji koncept države bitan za razumijevanje odnosa između upravnog i političkog sistema i između politike, ekonomije i društva – perspektiva novoga javnog menadžmenta oblikuje se kroz neoliberalna ekonomska načela i podvrgava kritičnom preispitivanju veličinu, ulogu i strukturu javnog sektora, pri čemu se ne ograničava na svijet razvijenih. Tvrdi se da je u mnogim zemljama javni sektor zakazao kao pokretač nacionalnog razvoja; u nekim je zemljama čak postao barijerom toga razvoja. Nadalje se tvrdi da je javna uprava nesposobna efektivno voditi djelatnosti, kao npr. elektroprivredu i telekomunikacije. Postaje uobičajenim mišljenje da upravo privatni sektor ima menadžerske sposobnosti, elastičnost i poriv za natjecanjem – što je bitno za efikasno i efektivno obavljanje mnogih aktivnosti, za koje se prije mislilo da pripadaju javnom sektoru. Tendencije globalizacije promoviraju globalni model reforme javnog sektora koji je pokrenut “čini se globalnim ideološkim konsenzusom” (1998.: 3). Zapravo je riječ o globalizaciji u biti zapadnog modela političke ekonomije, koji stvara izrazito složene, i u mnogim zemljama u najvećoj mjeri neistražene probleme i izazove. Nije nikakvo čudo da takav model izaziva neugodna pitanja i oštra suprotstavljanja onih koji trebaju prihvatiti reforme u ime “globalnog interesa” gdje se glorificira “privatizacijska” orijentacija suvremenih reformi države. Ove reakcije djeluju i na Svjetsku banku i na druge međunarodne organizacije koje u posljednje vrijeme moraju priznati krucijalnu ulogu države u zemljama u razvoju u djelotvornom odgovoru na socijalne i ekonomske potrebe svog stanovništva – drugim riječima, u menadžmentu razvojem. Centralizirano usmjeravanje ekonomskih aktivnosti nije više poželjan model samo na Zapadu, nego i u većem dijelu ostatka svijeta. Preferirana uloga države nije više uloga glavnog nosioca razvoja, nego uloga agenta i katalizatora razvojnog procesa, za koji materijal (sirovine) stižu iz privatnog sektora. U zemljama u razvoju država bi trebala i dalje ostati odgovornom za formuliranje i provedbu djelotvornih javnih politika, osobito s obzirom na ekonomsku transformaciju, smanjenje siromaštva i poboljšanje poljoprivredne proizvodnje, osiguranje zapošljavanja, bolje socijalne službe i zaštitu okoliša.

KONTROVERZE NOVOG JAVNOG MENADŽMENTA

Neki autori tvrde da je Novi javni menadžment vrhunac i sada je u opadanju. Kritičari kao što je Dunleavy proglasiće da je Novi javni menadžment „mrtav“ i tvrde da je oštrica promjene preseljeno na digitalno doba upravljanja s naglaskom pitanja reintegracije u vladu kontrola holistički saouprave i digitalizacije. U Velikoj Britaniji i SAD-NPM je izazvao jer prijelazu stoljeća niz povezanih kritika, kao što su Treći put razmišljanja i osobito porast ideja povezanih s javnim Vrijednostima teorija (Mark Moore, Kennedy Business School, Ivan Benington, Warwick Business School), koje su ponovno ustvrdio usredotočiti na državljanstvo, umrežene uprave i uloge javnih agencija u radu s građanima na suradnju stvaranje javne vrijednosti, generirati demokratske odobrenja, legitimnost i povjerenje, i stres područja unutar kojih javni menadžeri rade kao kompleksni adaptivni sustavi s karakteristikama koje se kvalitativno razlikuje od jednostavnih oblika tržišta, ili privatnom sektoru principima poslovanja.
Europska komisija je napisao knjigu o bijelom upravljanja pitanjima reforme upravljanja, poboljšanje javnog upravljanja i fleksibilnost u donošenju odluka. Pretpostavlja se da predloži novu vrstu odnosa s građanima.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » »  

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD