FUNKCIJA USLOVA, ROKOVA I NALOGA KAO
SADRŽAJA PRAVNOG POSLA

1. OGRANIČENJE PRAVNIH POSLOVA

Karakteristika pravnog posla je takva da se po pravilu odmah po zaključenju proizvodi određena pravna dejstva, tj. iz zasnovanog građanskopravnog odnosa nastane, prenese se ili ugasi određeno subjektivno građansko pravo. Ovakav način izvršenja građanskopravnog posla je normalan u današnjem građanskopravnom prometu. Različiti interesi i komplikovanost društvenih odnosa mogu da primoraju učesnike u pravnom poslu da odgode nastupanje dejstva jednog pravnog posla ili da dejstvo koje je već nastupilo prestane ako se ispuni ili ne ispuni neki budući izvjestan ili neizvjestan događaj.1 U ovim slućajevima govorimo o ograničenjima pravnog posla. Pravni posao se može ograničiti:
1. Uslovom
2. Nalogom
3. Rokom

1.1 Uslov

Uslov je neizvjestan budući događaj od čijeg nastupanja ili nenastupanja, po volji stranaka, zavisi početak ili prestanak djelovanja jednog pravnog posla. Karakteristika kod uslovnog pravnog posla je takav da nastaje pravni posao između stranaka prilikom njegovog zaključenja, ali samo je dejstvo pravnog posla zavisno od nastupanja ili nenastupanja uslova. Događaj od kojeg zavisi početak ili prestanak dejstva pravnog posla mora da nastupi u budućnosti. Ali karakteristika z adogađaj koji je predmet uslova je takva da on mora biti neizvjestan, a to znaći da se nemože govoriti o uslovu ako se događaj već desio, pa makar učesnici u konkretnom pravnom poslu i ne znali da se on desio. Isto tako se nemože govoriti o uslovu ako se događaj mora desiti jer ovdje nedostaje element neizvjesnosti. Nepravi uslovi su oni uslovi koji imaju samo spoljnu formu ali inaće ne ispunjavaju sve elemnte potrebne za njegov postanak. U ove uslove spadaju
a) Uslovi koji se odnose na događaj koji su se desili u prošlosti ili se baš sad dešavaju.
b) Uslovi koji se moraju desiti (nužni uslovi)
c) Nemogući uslovi, gdje je kao uslov postavljeno nešto što se nemože stvarno ili pravno ostvariti.  

Uslovna izjava volje može imati z acilj nastanak jednog pravnog posla. Uslov može da bude u pravnom poslu predviđen izričito ili prećutno. Dali je uslov predviđen prećutno utvrdit će se pomoću tumačenja. Postoje pravni poslovi koji se nemogu uslovljavati. Naročito u porodičnom pravu imamo akte koji se nemogu uslovljavati. Prema njihovoj sadržini uslove možemo podijeliti na:
- kauzalne (slučajne)
- potestativne
- mješovite
- pozitivne
- negativne  
Kauzalni uslovi su oni uslovi čije nastupanje zavisi od slučaja. Potestativni uslovi su takvi da oni zavise od nastupanja jednog događaja koji zavisi od volje jedne od stranaka. Mješoviti uslovi zavise kako od volje jedne od stranaka tako i od volje nekog trećeg lica. Pozitivni i negativni se razlikuju prema tome dali je pravno dejstvo jednog pravnog posla početo ispunjenjem ili neispunjenjem budućeg neizvjesnog događaja. Postojanje jednog ili drugog uslova zavisi od toga dali je uslov formulisan u obliku potvrdne ili odrične rećenice. Kada se ostvari ona okolnost ili događaj koji je kao uslov postavljen, onda se kaže da je uslov ispunio (condicio existit). Ali dok ne nastupi taj momenat tada kažemo da uslov „lebdi" (conditio pendent). A kada je sigurno da ta okolnost ili događaj koji je postavljen za uslov neće nastupiti ili da u određeno vrijeme nije nastupio, onda kažemo da je uslov otpao (conditio deficit)2. Ima izvjesnih slućajeva u kojima se smatra da je uslov ispunjen, ali onu ustavri nije ispunjen. I tada postoji fikcija ispunjenja uslova ako je ispunjenje uslova onemogućeno protivpravnim djelovanjem onog lica za kojeg je nastala obaveza ako se uslov ispuni. U postojećim građanskim zakonodavstvima na različit način se rješava pitanje dali uslov ima retroaktivno dejstvo odnosno da li sa ispunjenjem ili neispunjenjem uslova prravne posljedice nastupaju još od dana kada je pravni posao zaključen tako da ako je uslov bio odložan dejstvo pravnog posla počinje od dana kada j učinjena izjava volje a ako je bio raskidan onda se smatra se da pravni posao nije nikad ni postojao.
Kada se ispuni odložni uslov, od tog momenta pravni posao proizvodi svoje puno pravno dejstvo. A ako se desi da se odložni posao ne ispuni taj posao onda gubi svaku važnost.
Pravni poslovi pod raskidnim uslovom proizvode svoje dejstvo sve dok se uslov ne ispuni. Nastupanjem uslova prestaju sve pravne posljedice koje su proizvedene izjavom volje datom pod rskidnim uslovom. Karakteristika je da ovdje pravni posao postoji od momenta ispunjenja uslova. Ako se ne ispuni raskidni uslov, onda pravni odnosi postaju definitivni. Jedna stranka nemože drugu primorati ili tužiti da ispuni uslov.

1.2 Nalog

Treba razlikovati nalog od uslova. Pod nalogom se podrazumijeva naređenje ili teret koji se postavlja samo kod dobročinih pravnih poslova (poklon, legat i testament) onome licu koje povodom tog pravnog posla dobija neku imovinsku korist. Nalog se razlikuje od uslova po tome što se kod uslova odlaže dejstvo pravno posla do ostvarenja nekog budućeg neizvjesnog događaja za čije nasupanje stranka nije obavezna da preduzima potrebne radnje. Kod naloga dejstvo pravnog posla nestaje odmah i ovdje je baš lice koje je opterećeno nalogom obavezno da taj nalog ispuni. Ako se taj nalog nemože ispuniti u potpunosti, onako kako je to predvidio nalogodavac, onda treba nastojati da se nalog bar približno ispuni. Ali ako se desi i to da je nemoguće i djelomićno ispuniti taj nalog onda se smatra da je nalog ispunjen. Međutim uslov se mora ispuniti da bi nastupile određene pravne posljedice. Na izvršenje naloga može se lice opterećeno nalogom prisiliti tužbom, dok za ispunjenje uslova ne možemo tužiti.  

1.3 Nalog za isplatu i uplatu

 Plaćanja s računa obavljaju se tako da platitelj daje nalog za plaćanje na teret svoga računa, a u korist računa primatelja. Iznimno, nalog za plaćanje u korist računa primatelja, a na teret računa platitelja mogu dati:
1. vjerovnici - primatelji sredstava, na temelju naplate dospjelih vrijednosnih papira i dospjelih instrumenata osiguranja plaćanja
2. ovlaštena tijela, na temelju zakonskih ovlasti i
3. banka u kojoj je otvoren račun platitelja, na temelju sudskih odluka i drugih ovršnih isprava te zakonskih ovlasti.
Nalozi za plaćanje zakonskih obveza i javnih prihoda, vrijednosni papiri, instrumenti osiguranja plaćanja, sudske odluke i druge ovršne isprave te nalozi za naplatu po navedenim osnovama trebaju glasiti na račun koji je platitelj odredio za izvršenje tih naloga. Osim naloga za plaćanje, banka može dati nalog za plaćanje na teret računa platitelja na temelju ugovornih ovlasti dobivenih od platitelja. Naloge za plaćanje nalogodavci podnose na izvršenje banci u kojoj se vodi račun platitelja. Nalozi za plaćanje podnose se najkasnije na dan valute. Kod primitka naloga za plaćanje banka je dužna utvrditi identitet nalogodavca. Način identifikacije nalogodavca određuje banka. Plaćanja između sudionika obavljaju se bezgotovinskim, gotovinskim i obračunskim putem.Bezgotovinsko plaćanje je prijenos sredstava s računa platitelja na račun primatelja.Gotovinsko plaćanje je izravna predaja gotovog novca između sudionika, uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa. Uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa iniciraju se nalogom za plaćanje.Nalog za uplatu gotovog novca na račun može se podnijeti svim bankama, bez obzira gdje se vodi račun u korist kojeg se obavlja uplata. Nalog za isplatu gotovog novca s računa podnosi se banci koja vodi račun platitelja. Obračunsko plaćanje je namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika bez uporabe novca. Obračunsko plaćanje obavlja se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima međusobnih namira obveza i potraživanja. Poslovni subjekt ne može obavljati obračunsko plaćanje ako na računu za redovno poslovanje ima evidentirane nenamirene dospjele obveze Kada se govori o nalogu za plaćanje kao o sastavnom dijelu ovršnog prijedloga valja naglasiti kako nije toliko bitno to da li je ovrhovoditelj upotrijebio upravo riječi „nalaže se" već je dovoljno da ovrhovoditelj upotrijebi bilo koje riječi koje, u naravi, predstavljaju takav nalog (primjerice, „ovršenik je dužan platiti", „obvezuje se ovršenik da u roku od..."). Naravno, iznos iz naloga za plaćanje mora odgovarati iznosu iz vjerodostojne isprave, time da ovrhovoditelj uvijek može tražiti manje od iznosa za koji ima vjerodostojnu ispravu ali nikada ne može tražiti više.4 Pravo je svakoga da odluči da li će tražiti manje od onoga što mu pripada na temelju neke isprave a dužnost javnog bilježnika bila bi da prekontrolira iznose i datume dospijeća odnosno da usporedi ovršni prijedlog sa vjerodostojnom ispravom. Što se tiče vjerodostojnih isprava koje glase na strana sredstva plaćanja (u praksi to su prvenstveno Euro, dolar i neke nama susjedne valute) valja naglasiti kako valuta u prijedlogu za ovrhu mora odgovarati valuti koja je navedena u vjerodostojnoj ispravi. Jedina iznimka od ovoga su one situacije kada je vjerodostojna isprava izdana u valuti koja više ne postoji (primjerice, promjene DM u EUR ili, u skoroj budućnosti, slovenskog tolara u EUR). Kada se govori o kontroli samog sadržaja ovršnog prijedloga valja naglasiti da sudovi - odnosno javni bilježnici - ne paze po službenoj dužnosti na zastaru potraživanja iz vjerodostojne isprave već na to mora paziti ovršenik. S druge strane, javni bilježnici moraju obratiti pažnju na jednu dosta čestu pojavu - neki ovrhovoditelji traže određivanje ovrhe na temelju obračuna kamata (što, samo po sebi, nije ništa posebno) no procesnu kamatu traže od dana sačinjavanja obračuna a ne od dana predaje prijedloga. Takav prijedlog treba uputiti nadležnom sudu radi donošenja rješenje o odbacivanju prijedloga obzirom da se radi o nedopuštenom raspolaganju. Ovom prilikom, doduše, treba ukazati na činjenicu da zakon predviđa tijek procesne kamate tek od dana predaje prijedloga sud no tu odredbu u praksi treba modificirati i uskladiti sa stvarnošću na način da se kamata može tražiti od dana podnošenja prijedloga javnom bilježniku. Doduše, moram priznati kako ne mogu predvidjeti kako će se stvari u praksi razvijati i kakav će konačni stav zauzeti sudovi po tom pitanju.

1.4 Rok

Pravni posao se može ograničiti i rokom tako da nastaje i prestaje jednog određenog dana. Takav momenat vremena kojim se ograničava trajanje ili od kog zavisi nastupanje pravnog dejstva pravnog posla zove se rok, a pravni posao koji je vezan za rok naziva se ročni pravni posao. Samo neki građanskopravni odnosi nisu vezani za rok kao naprimjer pravo svojine.
Postoje pravni poslovi koji se nemogu ograničiti rokom. Jedan od takvih poslova je i ostavljanje nužnog nasljednog dijela. Rok nesmijemo izjednačiti sa uslovom. Karakteristika rokova je da oni ograničavaju pravni posao oni se ipak međusobno razlikuju. I uslov i rok su budući događaji5. Karakteristika za uslov je ta da je on neizvjestan , odnosno nezna se da će nastupiti, a za razliku od uslova, rok je izvjestan dio u pravnom poslu i zna se sigurno da će nastupiti. Rok je uzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom, što znači da učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena, ili pak traje do određenog vremena. Stoga razlikujemo početne rokove (dies a quo) od završnih rokova (dies ad quem). Početni rokovi slični su suspenzivnim uvjetima jer se učinak odgađa, a završni rokovi slični su rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje nastupom roka. Ipak, postoji bitna razlika između uvjeta i roka: kod uvjeta mora postojati neizvjesnost hoće li se uvjet ispuniti ili izjaloviti, dok kod roka nema neizvjesnosti jer se zna da će učinak nastupiti odnosno prestati u određeno vrijeme; Rok određeno vrijeme u kome se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se isteka ne može poduzeti. Rok je zakonski ako je njegovo trajanje određeno zakonom, a sudski ako njegovo trajanje, u granicama određenim zakonom, određuje sud. Zakonski rokovi su neproduživi, dok se sudski u pravilu mogu produžiti6. Subjektivni rokovi su oni čiji početak zavisi od saznanja osobe koja radnju treba poduzeti za okolnost koja je bitna za njihovo računanje, ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba poduzme procesnu radnju. Objektivni rokovi računaju se od nastupanja bitne okolnosti nezavisno od toga je li i kada osoba koja radnju treba poduzeti za nju saznala. Prekluzivni (peremptorni) su oni rokovi protekom kojih prestaje pravo na poduzimanje određene radnje. Takvi su u pravilu zakonski rokovi. Instruktivni ili monitorni su oni rokovi protekom kojih ne prestaje pravo na poduzimanje radnje na koju se odnose. Dilatorni su oni rokovi prije isteka kojih se određena radnja ne može poduzeti. Rokovi se računaju po jedinicama određenih punim danima, od pola noći do pola noći (computatio civilis), a ne od trenutka do trenutka, na sate i minute (computatio maturalis). Oni se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne računa dan kada je dostava ili priopćenje izvršeno, odnosno dan u koji pada događaj od koga treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine, završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine, koji po svome broju odgovara danu kada je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana toga mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan u koji se ne radi, ili u nedjelju ili u neki drugi dan kad sud ne radi rok istječe tek protekom prvog idućeg radnog dana. Smatra se u pravilu da je radnja obavljena u roku ako je, prije nego što taj rok istekne, podnesak kojim se radnja poduzima predan nadležnom sudu.  

1.5 Komputacija

Komputacija je izračunavanje početka ili završetka roka.
Komputacija može biti:
1. Prirodna
2. Građanska
Prirodna (naturalna, astronomska) je ona gdje se rok počinje računati od onog časa u kojem je nastupila izvjesna pravna činjenica i završava se određenim danom, i to u onom istom času od kojeg je rok počeo da teče. Ova prirodna komputacija najviše se uotrebljava ukoliko to zakon propiše ili ukoliko je stranke izričito ugovore u tom pravnom poslu. Građanska (civilna) komputacija- njena karakteristika je ta što se rok računa po danima. Ovdje se kao početni moment uzima cijeli dan u kojem se ispunila određena pravna činjenica bez obzira na sate ili minute. Dakle, za razliku od prirodne komputacije, gdje se računa od momenta do momenta, kod građanske komputacije za jedinicu vremena uzima se jedan cijeli dan. Usvojeno je da se kao pprvi dan roka smatra idući dan, te se i završni dan pomiće tako da se rok završava istekom svog posljednjeg dana. Kao posljednji dan roka uzima se onaj dan kojim se matematički završava rok. Rok se računa bez prekida ne odbijajući one dane u kojima se usljed zapreke nije mogla preduzeti određena radnja radi koje rok teće. Ovakvo rčunanje vremena zove se tempus continum, za razliku od tempus utile jer se tada spomenuti dani ne uračunavaju u rok. Rok može da se odredi ili po kalendaru ili kakvom budućem izvjesnom događaju. Neizvjestan neodređen rok, pravna nauka danas smatra kao uslov. Određivanje roka po kalendaru može biti posredno i neposredno.

2. VRSTE ROKOVA

Prema svom dejstvu rokovi se razlikuju na:
1. odložne (početna – terminus ex quo)
2. raskidne (završne – terminus ad quem)
karakteristika odložnog roka je takva da kod takvog roka postoji pravni posao, ali taj posao ne proizvodi svoja dejstva dok ne ispuni rok. Kako ova dejstva moraju nastupiti jednog određenog dana, to se prava iz ovakvih građanskopravnih odnosa prenose na nasljednike. Karakteristike pravnog posla sa raskidnim rokom je takva da pravni posao proizvodi svoje dejstvo onog trena čim se zaključi, odnosno, subjektivna građanska prava koja proizilaze iz nastalog građanskopravnog odnosa mogu se vršiti, ali i mogu biti predmet građanskopravnog prometa u granicama roka koji određuje njegovo trajanje.
Što se tiče dejstva nastupanja roka kod odložnog roka, čim on nastupi od tog trenutka postoji puno dejstvo pravnog posla. Nastupanjem raskidnog roka prestaje subjektivno građansko pravo neposredno i odmah. Ako u jednom pravnom poslu nailazimo na rokove koji nikad nemogu doći tada govorimo o nemogućim rokovima, onda se treba poslužiti tumačenjem da bi se ustanovila namjera stranaka kakav su rok imale u vidu, ianče, kod ovakvog roka primjenit će se principi koji važe za nemoguće uslove.

3. ROKOVI ZASTARE

Pojam zastare vrlo često se rabi u govoru i laika i stručnjaka, a ipak se da zaključiti da je vrlo često riječ o miješanju 'krušaka i jabuka' odnosno nerazumijevanju problema, što u konkretnim slučajevima može dovesti, a često ili barem ponekad i dovodi, do znatnih gubitaka odnosno šteta9. Zastara kao pravni institut postoji praktično u svim sustavima svijeta. Riječ je o želji zakonodavaca da se, ako se neko postupanje pretjerano odulji ili prekasno pokrene, to jednostavno spriječi i time sve one koji bi se mogli naći u takvoj situaciji potakne na maksimalno ažurno postupanje u zaštiti svojih prava. Inače, zastara postoji u tzv. građanskim stvarima (školski je primjer postojanje neke tražbine nekog vjerovnika kojoj na drugoj strani stoji obveza dužnika), ali poznata je zastara u prekršajnom, kaznenom, carinskom i poreznom pravu. Pritom treba odmah naglasiti veliku razliku između građanske zastare i svih drugih - u građanskim stvarima, ako se postupak na vrijeme pokrene, zastara ne može nikada nastupiti, dok u navedenim drugim slučajevima pokretanje postupka ne rješava pitanje zastare, jer ako postupak ne bude završen u zakonom propisanom roku, dogodit će se obustava baš zbog zastare. Zato su nedavno bitno produljeni rokovi za prekršaje, jer praktično je uz minimalnu opstrukciju stranke sve završavalo u zastari.
Generalno, zastara se definira kao gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja nekog prava kroz zakonom određeno vrijeme. Jako je važno naglasiti da o (građanskoj) zastari sud ne vodi računa prema službenoj dužnosti, što znači da će, i ako zastara nastupi, postupak normalno ići dalje kao da zastare nema ako se stranka na nju ne pozove. To je dosta logična posljedica činjenice da zastara ne znači da je prestalo pravo (na drugoj strani dug), nego da se samo gubi (pod uvjetom pozivanja na tu činjenicu) pravo prisilnog, uz pomoć državnog aparata postići plaćanje. U našem su pravu propisani različiti zastarni rokovi za različite situacije i jako je važno pritom biti precizan i, ako se može, iskoristiti tu pogodnost dužnika, ali i (s pozicije vjerovnika) pravodobno pokrenuti postupak i tako spriječiti nastup zastare. Rokovi se kreću od onih jako kratkih u trajanju od godine dana (npr. trošak struje i toplinske energije, za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, pretplata za povremene tiskovine) pa do deset godina (ako je tražbina utvrđena pravomoćnom odlukom suda ili drugog nadležnog tijela) i dulje ako je šteta nastala kaznenim djelom (kod tog se slučaja zastara u smislu roka određuje prema zastari za kazneni progon, a tu mogu biti rokovi od 20 pa i više godina). Rokovi zastare uvijek su određeni u godinama (mada bi zakonodavac da to želi mogao propisati i drukčije), pa se na računanje primjenjuje čl. 300. Zakona o obveznim odnosima, pojednostavljeno - ako je šteta nastala 1. lipnja 2006. godine, trogodišnji rok istječe baš 1. lipnja 2009. Godina i cijeli taj dan je na vrijeme za podnošenje tužbe. Ako, pak, taj zadnji dan (ali to ne vrijedi za druge dane, nevažno je što se događalo ranije, pa i prvog dana štete) padne u dan koji je neradni, rok s produljuje na prvi sljedeći radni dan. Bitno je znati i da postoje i instituti zastoja i prekida zastare. Kod zastoja tijek zastare se zaustavlja i, nakon što prestane razlog zastoja, nastavlja se dalje. Dakle, rokovi se zbrajaju, ne propada ono što se navršilo prije zastoja. Kod prekida se više nikada neće moći računati ono što se navršilo u smislu roka prije prekida, nego će zastare početi od početka - primjer je priznanje duga10. Vrlo često se misli da opomena, pa čak i ona putem odvjetnika i preporučene pošiljke (u pravilu s upečatljivom 'opremom teksta' -'opomena pred tužbu', 'posljednja opomena' i sl.) znači prekid zastare, ali to nije tako, zastaru prekida jedino pokretanje sudskog postupka, ali i ovrhe putem javnog bilježnika na temelju tzv. vjerodostojne isprave (račun, izvod otvorenih stavki i sl.) i prijava tražbine u stečajnom postupku.
Čak i ako je nastupila zastara, ali vjerovnik ima neki dug prema svojem dužniku, može u odnosu te dvije tražbine dati izjavu o prijeboju i time izvršiti i svoju obvezu (namiriti dug), pod uvjetom da su i u vrijeme nastupa zastare postojali uvjeti za prijeboj (da su tražbine međusobne i da glase na novac ili zamjenjive stvari te da su dospjele). Očito je da svatko, a posebno poduzetnici, moraju imati osnovna znanja o zastari da im s ne bi dogodilo da nešto plate što ne moraju, ali i da pravodobno poduzmu sve potrebno da njihova tražbina ne 'padne' u zastaru11.  

ZAKLJUČAK

Nakon svega navedenog u ovom seminarskom radu mogu zaključiti da su naloh uslov i rok veoma bitni elementi pravnog posla, jer predstavljaju važne elemnte bez kojih pravni posao nebi mogao biti valjan ili uopće postojati i zato mogu zaključiti da je valjan onaj posao koji sadrži sve ove navedene elemente. Pravni posao se može ograničiti i rokom tako da nastaje i prestaje jednog određenog dana. Takav momenat vremena kojim se ograničava trajanje ili od kog zavisi nastupanje pravnog dejstva pravnog posla zove se rok, a pravni posao koji je vezan za rok naziva se ročni pravni posao. Samo neki građanskopravni odnosi nisu vezani za rok kao naprimjer pravo svojine.
Uslov je neizvjestan budući događaj od čijeg nastupanja ili nenastupanja, po volji stranaka, zavisi početak ili prestanak djelovanja jednog pravnog posla. Karakteristika kod uslovnog pravnog posla je takav da nastaje pravni posao između stranaka prilikom njegovog zaključenja, ali samo je dejstvo pravnog posla zavisno od nastupanja ili nenastupanja uslova. Treba razlikovati nalog od uslova. Pod nalogom se podrazumijeva naređenje ili teret koji se postavlja samo kod dobročinih pravnih poslova (poklon, legat i testament) onome licu koje povodom tog pravnog posla dobija neku imovinsku korist. Nalog se razlikuje od uslova po tome što se kod uslova odlaže dejstvo pravno posla do ostvarenja nekog budućeg neizvjesnog događaja za čije nasupanje stranka nije obavezna da preduzima potrebne radnje. Kod naloga dejstvo pravnog posla nestaje odmah i ovdje je baš lice koje je opterećeno nalogom obavezno da taj nalog ispuni.  

LITERATURA:

1. V. Belaj: Upravljanje i održavanje nekretnina u etažnom vlasništvu (uvid u praksu), Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 21. br. 1. (2000.)
2. Osnovi građanskog prava – Opći dio dr:Vojislav Spaić Sarajevo 1961 god.
3. A. Gams - Lj. Đurović: Uvod u građansko pravo, Beograd, Savremena administracija 1985
4. www.eudict.com/indexHr

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » »  

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD