POCETNA STRANA

OSUMNJIČENI, OPTUŽENI I PRAVO NA ODBRANU

Uobičajeno je da se pod položajem određenog procesnog subjekta u krivičnom postupku podrazumijeva skup njegovih prava i obaveza, ustanovljenih nacionalnim ustavnim i krivičnoprocesnim zakonskim normama kao i relevantnim međunarodnim dokumentima, kojima se omogućava ostvarivanje njegove procesne funkcije i cilja krivičnog postupka.
Jedan od subjekata krivičnog postupka je i osumnjičeni, odnosno ooptuženi, što zavisi od toga u kojoj se fazi krivični postupka nalazi.
Pravo osumnjičenog, odnosno optuženog na materijalnu odbranu (ili pravo da se sam brani), kao i o pravu na formalnu ili stručnu odbranu (ili da se brani uz pomoć branitelja je propisano u odredbama člana 14. stav 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, člana 6. stav 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustava i procesnog zakona.
Takvo pravo je jedna od pretpostavki pravičnog postupka i realizira se kroz sve procesne aktivnosti osumnjičenog, odnosno optuženog i uz pomoć branitelja koga osumnjičeni, odnosno optuženi sam uzme ili na njegov zahtjev postavljenog branitelja koga sam izabere ukoliko ne raspolaže sredstvima da ga plati.

1.0. Osumnjičeni

"Osumnjičeni" je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično djelo.
Prava osumnjičenog, odnosno optuženog su:

1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovima sumnje protiv njega.
2) Osumnjičenom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
3) Osumnjičeni nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

Dati cjeloviti prikaz položaja u krivičnom postupku optuženog kao jednog od osnovnih procesnih subjekata podrazumijevalo bi analizu gotovo svih odredaba pozitivnih krivičnoprocesnih propisa u BiH jer se sve one, direktno ili indirektno, u većoj ili manjoj mjeri, reflektuju na položaj optuženog u krivičnom postupku.
Za razliku od odredaba koje se odnose na istragu i kojima se određuje u obliku koje
radnje dokazivanja se osumnjičeni izjašnjava o činjenicama i dokazima koji ga terete i iznosi činjenice i dokaze koji mu idu u korist , te utvrđuje ovlaštenje tužitelja na ispitivanje osumnjičenog , unutar i inače oskudnih odredaba o glavnom pretresu kao centralnom stadiju krivičnog postupka, ne sadrži odredbe kojima se određuje na koji način i u obliku kojeg dokaznog sredstva se optuženi na glavnom pretresu izjašnjava o činjenicama i dokazima koji ga terete i iznosi činjenice koje mu idu u korist niti sadrži odredbe o tome da li je sudija odnosno predsjednik vijeća, u okviru svoje obaveze da se stara za svestrano pretresanje predmeta i utvrđivanje istine i ovlašćenja da nalaže izvođenje dokaza , ovlašćen i da na glavnom pretresu pozove optuženog da ovaj iznese svoju odbranu odnosno da se izjasni o činjenicama.

2.0. Optuženi

“Optuženi” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena.
Neka od prava optuženog:

1) Pravo da bude obavješten o razlozima zbog kojih je dobio svojstvo optuženog,
2) Pravo da bude ispitan, kako u prethodnom postupku, tako i na glavnom pretresu,
3) Pravo na šutnju, u smislu da nije dužan iznijeti svoju odbranu, niti odgovarati na pitanja,
4) Pravo uvida u dokumentaciju o istrazi i kopiranju dokaznog gradiva,
5) Pravo na branioca prema vlastitom izboru,
6) Pravo na besplatnu stručnu pomoć branioca

Kao osumnjičeni, odnosno optuženi u postupku mogu se pojaviti:

a) fizička ili pravna osoba/lice, koja ima stranačku sposobnost i protiv koje postoji određena vrsta sumnje (osnovi sumnje, odnosno osnovana sumnja) o izvršenju krivičnog djela.
Kao subjekat u krivičnom postupku, optuženi ima jasna zakonska prava i dužnosti. Skup svih procesnih prava koja su konstituirana korist optuženog, kao i garancija njegovog procesnog subjektiviteta naziva se favor defensionis (pogodnost odbrane).
Optuženi ima pravo, ali ne i dužnost da se brani. On ima pravo da poriče ili priznaje činjenice koje mu se stavljaju na teret, da se izjašnjava o navodima optužbe i da ih pobija, da postavlja pitanja svjedocima i vještacima, ali se na sve to ne prisiljava.
Osim što svako iznuđivanje iskaza od optuženog predstavlja krivično djelo, ZKP posebno zabranjuje primjenu medicinskih intervencija ili davanje bio kakvih sredstava okrivljenom koja bi uticala na njegovu volju.
Kod teških krivičnih djela formalna odbrana optuženog je obavezna i ako branioca ne uzme sam okrivljeni, postavlja mu ga sud po službenoj dužnosti. Optuženom pripada zadnja riječ na glavnom pretresu. Na taj način se suzbija mogućnost da sud ostane pod utiskom završnog govora tužioca.
Posebno korisna za optuženog je ustanova zabrane reformatio in peius. Okrivljeni zbog svoje žalbe ne može nikad proći gore nego što bi prošao da se nije žalio, što omogućava da se pravo na žalbu koristi bez straha i u punoj mjeri. Kad viši sud donese odluku u korist jednog od optuženih koji se žalio, onda će po službenoj duţnosti postupiti u korist ostalih saoptuženih koji se nisu žalili, ako i za njih postoje razlozi kojima se rukovodio viši sud da izmijeni prvostepenu odluku (tzv.beneficium cohesionis). Isto važi za odluke povodom prigovora protiv optužnice, kao i za odluke povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Nije dozvoljeno ponavljanje krivičnog postupka na štetu osuđenog ili oslobođenog lica, a jednom obustavljeni postupak može se nastaviti samo ako se podnesu novi dokazi.

„Član 6.

Prava osumnjičenog, odnosno optuženog
(1) Osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega i da njegov iskaz može biti korišten kao dokaz u daljnjem toku postupka.
(2) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
(3) Osumnjičeni, odnosno optuženi nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja. „

3.0. Pravo na odbranu

Jedna od tri osnovne krivičnoprocesne finkcije osumnjičenog/ optuženog koja se manifestuje je funkcija odbrane.
Ovo pravo, zbog svog značaja, je predviđeno međunarodnim dokumentima kojima se pruža zaštita osnovnih ljudskih prava, (npr. Čl. 6. EKLJP).Većina se tih prava može koristiti u toku cijelog krivičnog postupka.
Pravo optuženog na odbranu pretpostavlja i osiguranje neophodnih uvjeta optuženom za pripremanje odbrane bilo da je riječ o odbrani optuženog na glavnom pretresu bilo u žalbenom postupku. Među tim uvjetima je svakako i postojanje odgovarajućih mogućnosti za korištenje zapisnika o radnjama preduzetim u toku krivičnog postupka. Te mogućnosti moraju biti takve da optuženog ne dovedu u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja.
Odbrana okrivljenog je materijalna i formalna.

1) Materijalna se sastoji u pravu okrivljenog da se brani tokom postupka na prethodno opisani način, te da koristi pravne lijekove.
2) Formalna odbrana se sastoji u tome da okrivljeni u postupku moţe uzeti stručno lice za svog branioca. Svrha je da se okrivljeni kao stranka izjednači sa tužiocem, što se upravo i postiţe uzimanjem branioca koji je po svojoj stručnosti izjednačen sa tužiocem.

ZKP predviđa da branilac može biti samo advokat, a uz određena zakonska ograničenja može ga zamijeniti advokatski pripravnik. Okrivljeni se o pravu da uzme branioca mora poučiti prilikom prvog ispitivanja, kada mu se mora i saopštiti da branilac može prisustvovati njegovom ispitivanju. Branilac kojeg izabere okrivljeni je izabrani branilac, a odbranu uz pomoć izabranog branioca nazivamo fakulativnom formalnom odbranom.
Obligatorna formalna odbrana javlja se u slučajevima kad okrivljeni mora imati branioca bilo zbog težine djela ili posebnih potreba okrivljenog. Kod ove vrste formalne odbrane, ako okrivljeni sam ne izabere branioca, sud ga postavlja po službenoj duţnosti. To je postavljeni branilac ili branilac po službenoj dužnosti. ZKP normira slučajeve obavezne formalne odbrane:
- ako je okrivljeni nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora;
- odmah nakon što je okrivljenom određen pritvor, sve dok pritvor traje;
- od trenutka kad je protiv okrivljenog podignuta optužnica za krivično djelo za koje se po zakonu može izreći 10 godina zatvora ili teža kazna;
- formalna odbrana je obavezna i za okrivljenog kome se sudi u odsustvu.

U slučaju obligatorne formalne odbrane, predsjednik suda za branioca po službenoj dužnosti postavlja prvenstveno advokata. Ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora do 5 godina, za branioca se može postaviti i drugo lice sa pravnom spremom koje je sposobno da okrivljenom pruži pomoć u odbrani. Ako okrivljeni po svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane, ne postoje uslovi za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 3 godine ili teža kazna, na zahtjev okrivljenog sud će postaviti branioca. O ovom pravu okrivljeni će se poučiti tokom prvog ispitivanja, a zahtjev za postavljanje branioca može se staviti u toku cijelog krivičnog postupka. Osim toga sud može okrivljenom postaviti branioca iako nisu ispunjeni naprijed navedeni uslovi, ukoliko ocijeni da to zbog složenosti postupka zahtijevaju interesi odbrane. Maloljetni okrivljenik od početka pripremnog postupka mora imati branioca, a branilac mora biti advokat.

„Član 7.

Pravo na odbranu
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja koga sam izabere.
(2) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja, postavit će mu se branitelj kad je to određeno ovim zakonom.
(3) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.
Član 39.
Pravo na branitelja
(1) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branitelja u toku cijelog postupka.
(2) Za branitelja se može uzeti advokat pod uvjetima koji su propisani Zakonom o Sudu Bosne i Hercegovine.
(3) Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja, osumnjičenom, odnosno optuženom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branitelja uzeti njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj.
(4) Branitelj mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.
Član 45.
Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja
(1) Osumnjičeni mora imati branitelja već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.
(2) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje.
(3) Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, optuženi mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optužnice.
(4) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branitelja, ili branitelja ne angažuju osobe iz Člana 39. stav 3. ovog zakona, branitelja će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju, osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora – i u postupku po pravnom lijeku.
(5) Branitelj će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako Sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog ili drugih okolnosti u interesu pravde.
(6) U slučaju postavljanja branitelja, osumnjičeni, odnosno optuženi će se prvo pozvati da sam izabre branitelja sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne izabere branitelja sa predočene liste, branitelja će postaviti Sud redoslijedom s liste advokata.
7) Ako pozvani advokat nije u mogućnosti da preuzme odbranu, Sud poziva sljedećeg advokata s liste advokata. Sud obavještava nadležnu advokatsku komoru o odbijanju pozvanog advokata da preuzme odbranu po službenoj dužnosti. „

3.1. Ostvarivanje prava na odbranu

Osnovna prava na odbranu i sadržaj tih prava podrazumijeva:
1) Pravo na odbranu,
2) Pravo na branitelja,
3) Pravo na obaveznu odbranu,
4) Pravo na postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja,
5) Pravo na komunikaciju s braniteljem,
6) Pravo i dužnost branitelja da preduzima radnje u postupku.

Pravo na odbranu
1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja koga sam izabere.
2) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja postavit će mu se branitelj po službenoj dužnosti kad je to određeno ovim zakonom.
3) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora osigurati dovoljno vremena za pripremanje odbrane.

Pravo na branitelja
1) Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branitelja u toku cijelog postupka,
2) Za branitelja se može uzeti advokat pod uvjetima koji su propisani Zakonom o advokaturi FBiH.
3) Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja, osumnjičenom, odnosno optuženom, osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branitelja uzeti njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra ili hranitelj.
4) Branitelj mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.

Pravo na obaveznu odbranu
1) Osumnjičeni mora imati branitelja već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.
2) Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja odmah nakon što mu je određen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje.
3) Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći deset godina zatvora ili teža kazna optuženi mora imati branitelja u vrijeme dostavljanja optužnice.
4) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branitelja, ili branitelja ne angažuju osobe koje po zakonu imaju takvo pravo, branitelja će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora – i u postupku po pravnom lijeku.
5) Branitelj će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog u interesu pravde.
6) U slučaju postavljanja branitelja osumnjičeni, odnosno optuženi će se prvo pozvati da sam izabre branitelja sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne izabere branitelja sa predočene liste, branitelja će postaviti sud.
7) Nagradu i nužne izdatke branitelja postavljenog po službenoj dužnosti dužna je platiti zastupana osoba, osim ako nagrada i nužni izdaci branitelja ne padaju na teret sredstava suda.

Pravo na postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja
1) Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti, bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno optuženom će se, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane.
2) Zahtjev za postavljanje branitelja može se podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Branitelja postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća nakon što je osumnjičenom, odnosno optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branitelja.

Pravo na komunikaciju s braniteljem
1) Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru ima pravo odmah komunicirati s braniteljem, usmeno ili pisano.
2) Tokom razgovora osumnjičeni, odnosno optuženi i branitelj mogu biti promatrani ali se ne smije slušati njihov razgovor.

Pravo i dužnosti branitelja da preduzima radnje u postupku
1) Branitelj mora zastupajući osumnjičenog, odnosno optuženog, preduzimati sve neophodne radnje u cilju utvrđivanja činjenica, prikupljanja dokaza koji idu u korist osumnjičenog, odnosno optuženog, kao i zaštite njihovih prava.
2) Prava i dužnosti branitelja ne prestaju u slučaju opoziva punomoći sve dok sudija, odnosno vijeće ne razriješi branitelja njegovih prava i dužnosti.

Zaključak

Osumnjičeni je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je učinilo krivično djelo.
Optuženi je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena.
Kao osumnjičeni, odnosno optuženi u postupku mogu se pojaviti: fizička ili pravna osoba/lice, koja ima stranačku sposobnost i protiv koje postoji određena vrsta sumnje (osnovi sumnje, odnosno osnovana sumnja) o izvršenju krivičnog djela.
Kao subjekat u krivičnom postupku, optuženi ima jasna zakonska prava i dužnosti.
Jedna od tri osnovne krivičnoprocesne finkcije osumnjičenog/ optuženog koja se manifestuje je funkcija odbrane.
Ovo pravo, zbog svog značaja, je predviđeno međunarodnim dokumentima kojima se pruža zaštita osnovnih ljudskih prava, (npr. Čl. 6. EKLJP).Većina se tih prava može koristiti u toku cijelog krivičnog postupka.
Pravo optuženog na odbranu pretpostavlja i osiguranje neophodnih uvjeta optuženom za pripremanje odbrane bilo da je riječ o odbrani optuženog na glavnom pretresu bilo u žalbenom postupku.

Literatura

1) Krapac, D. “Kazneno procesno pravo, prva knjiga: institucije”, Informa-tor, Zagreb, 2000.godine
2) Zakon o krivičnom postupku BiH (03/03)
3) Zakon o krivičnom postupku FBiH (35/03)

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD