SEMINARSKI RAD IZ POLJOPRIVREDE
|
|||||
Proizvodnja pršuta u Hrvatskoj i svijetuPršut je suhomesnati proizvod vrlo kompleksnog načina proizvodnje. Preduvjet za njegovu proizvodnju je zdravstvena ispravnost sirovine te zadovoljavanje veterinarsko – sanitarnih uvjeta proizvodnje. Mnogo je čimbenika koji utječu na kakvoću pršuta, a osnovni su čimbenici odabira sirovine i čimbenici preradbene tehnologije. Tradicija proizvodnje pršuta karakteristična je za većinu mediteranskih zemalja, kao što su Italija, Španjolska, Francuska, pa tako i za Hrvatsku. Pritom veliki utjecaj na kvalitetu i međusobnu različitost pršuta iz pojednih zemalja imaju genetska osnova, način uzgoja, dob i tjelesna masa, prehrana svinja, klimatski uvjeti, kakvoća buta itd. Mnogi pršuti mediteranskih zemalja Europe upisani su u registre proizvoda Europske komisije čime je standardizirana njihova proizvodnja i zaštićen naziv. Hrvatska bi također trebala težiti tome čime bi se očuvala tradicionalna tehnologija, visoka kakvoća i odgovarajuća visoka tržišna vrijednost proizvoda.2. KAKVOĆA PRŠUTAPršut je dio stražnje noge svinje od vrha bedrene kosti do početka gornjeg zgloba koljenice. Ovaj dio mesa spada u prvu kategoriju kvalitete mesnih dijelova svinje. Veliki je broj čimbenika koji utječu na sirovinu i na kakvoću konačnog proizvoda, a možemo ih svrstati u dvije glavne skupine: čimbenici kakvoće sirovine i čimbenici preradbene tehnologije. Vrlo velik problem u domaćoj proizvodnji pršuta je neujednačena kakvoća butova najmjenjenih preradi. Osnovni razlog tomu je uvoz sirovine (od živih svinja do butova) različitog podrijetla. Neujednačena kakvoća butova namijenjenih proizvodnji pršuta rezultat je različitog genotipa, dobi, spola i tjelesne mase, postupanja sa svinjama ante i post mortem, morfoloških osobina svinja, odnosa mišićnog i masnog tkiva u butu.
Klasifikacija kakvoće svinjskog mesa vrši se na osnovu pH, boje i gubitka vode. Problem koji je važno napomenuti je učestalost pojave blijedog, mekanog i vodnjikavog mesa (BMV ili PSE – pale, soft and exudative). Javlja se kod pada pH mišića nakon klanja kada je temperatura mišića još uvijek visoka (>38°C), a očituje se kao mekana struktura, vlažna i sluzava površina mesa te blijeda boja mesa. Pojava BMV mesa može se značajno smanjiti uvođenjem preventivnih mjera poput pažljive manipulacije svinjama neposredno prije transporta, odmaranja i omamljivanja prije klanja, hlađenja nakon klanja i održavanja odgovarajuće temperature mesa. Druga kategorija mesa upitne kakvoće je RSE meso – red, soft and exudative. To je meso normalne crvene boje, ali mekane strukture i vodnjikavo. Ono je najvjerojatnije rezultat promjene u ciljevima selekcijskih programa koji posljednjih godina idu u pravcu poboljšanja kakvoće mesa. Uočavanje i izdvajanje ove kategorije mesa otežano je zbog normalne crvene boje. Kod prerade mesa s BMV i RSE sindromom potrebna je pažljiva manipulacija u tehnološkom postupku. Takvo meso karakterizira površinsko isušivanje, blijeda boja, nekompaktnost mišićnog tkiva i stvaranje praznina koje pogoduju invaziji mikroorganizama. Pršut samim time može biti preslan zbog prekomjerne difuzije soli. TST meso tvrdo je, suho i tamno (ili DFD – dark, firm and dry). Tamnije je boje, čvršće konzistencije i suše površine od normalnog mesa, uz znatno niži gubitak vode. Ovo meso podložnije je mikrobnoj kontaminaciji zbog visokog kapaciteta vezanja vode , a pršuti su mekši i ljepljiviji.
Uzgojne metode značajno utječu na kvantitativne i kvalitativne osobine
mesa. Vrlo cijenjena osobina buta u proizvodnji pršuta je mramoriranost,
odnosno sadržaj intramuskularne masti. On se može povećati odgovarajućom
ishranom. Važno je spomenuti i restriktivno unošenje energije ograničenom
hranidbom određeni period prije klanja. Ono se obično koristi za poboljšanje
mesnatosti i iskorištavanja hrane u tovu svinja. 3. PROIZVODNJA PRŠUTA U HRVATSKOJ Tradicija proizvodnje pršuta u priobalnom području Hrvatske vrlo je
stara. Kod nas dugo nije postojala zakonska regulativa glede proizvodnje
pršuta, pa se zbog toga na tržištu mogu naći proizvodi izrazito neujednačeni
po svojim osobinama i kakvoći. Budući da postoji velika proizvodnja jeftinih
pršuta nezadovoljavajuće kakvoće, ugrožena je tradicija proizvodnje vrhunskih
pršuta. Zbog toga je u Hrvatskoj izrađena zakonska regulativa čime se
zaštićuje zemljopisni naziv i izvorni naziv pršuta. Tom regulativom obuhvaćena
su dva pršuta: istarski i drniški pršut (tehnološki proces proizvodnje
drniškog pršuta vrlo je sličan proizvodnji dalmatinskog pršuta).
Dalmatinski pršut tradicionalni je proizvod seoskih gospodarstava, osobito Dalmatinske zagore. Klimatski uvjeti Dalmacije, osobito Dalmatinske zagore, izrazito pogoduju proizvodnji pršuta zbog niskih zimskih temperatura (oko 5°C u prosincu, siječnju i veljači) te pogodne relativne vlažnosti zraka (oko 80%). Na ovom području česti su i sjeverni vjetrovi koji osiguravaju optimalne uvjete sušenja i zrenja. Tradicionalno se za proizvodnju dalmatinskog pršuta koriste svinje uzgojene na vlastitom gospodarstvu. Uglavnom su to križanci različitih bijelih pasmina svinja (veliki jorkšir, landras). Nakon klanja svinjski trup i polovice se hlade. Butovi se odvajaju između zadnjeg slabinskog i prvog sakralnog kralješka. Odvaja se križna i zdjelična kost, a dio sjedne ostaje. Nogica se odvaja u skočnom zglobu. Butovi se cijede preko noći. Suho soljenje provodi se korištenjem krupne morske soli uz snažnu masažu i pokretanje koljenog zgloba radi cijeđenja zaostale krvi i mesnog soka te boljeg prodiranja soli. Nakon 8 - 10 dana vrši se dosoljavanje i okretanje. Soljenje traje ukupno 21 - 41 dan, ovisno o masi buta. Nakon soljenja slijedi pranje hladnom vodom i vješanje nekoliko sati na svježi zrak te prešanje 7-10 dana pod teretom 5 puta većim od mase buta. Ono što dalmatinski pršut razlikuje od istarskog je provođenje procesa hladnog dimljenja nakon čega dolazi sušenje u periodu od 3 - 3,5 mjeseca. Dimljenje se vrši samo za toplijih dana i južnih vjetrova, a za vrijeme bura pršut se izlaže propuhu u svrhu sušenja. Zrenje se odvija u podrumskim prostorijama (konobe) bez izrazitih kolebanja mikroklime u trajanju 8 - 12 mjeseci. Masa dalmatinskog pršuta iznosi 5 – 10 kg. Tradicionalni dalmatinski pršut karakterističnog je oblika, arome i okusa, jednolične crvene boje mišićnog tkiva, bijele boje masnog tkiva te optimalne konzistencije.
4. PROIZVODNJA PRŠUTA U SVIJETU4.1. Talijanske vrste pršutaItalija je najveći proizvođač pršuta tradicionalnog mediteranskog tipa.
Osamdeset posto ukupne proizvodnje otpada na Parma pršut, a 17 % na San
Daniele (karaktersitičan zbog oblika gitare).
4.2. Španjolske vrste pršutaNajpoznatiji španjolski pršuti su Iberijski pršuti. Proizvode se isključivo od buta autohtone iberijske pasmine svinja ili njihovih križanaca s durokom s minimalno 75 % - tnim udjelom krvi iberijske svinje. Uzgoj i tov traju duže (18 -24 mjeseca, masa od 160 kg) nego kod standardnih bijelih svinja. Time se osigurava da svinje deponiraju dovoljne količine masti i pigmenata u mišićnom i potkožnom tkivu, što omogućava poželjnu mramoriranost i sočnost, te odgovarajuću boju pršuta. Tehnološki proces proizvodnje traje najmanje dvije godine (ili više). Gotovi proizvod odlikuju visok stupanj mramoriranosti, intenzivna boja, čvrsta konzistencija i izvanredna tipična aroma i okus, koji se ne mogu naći kod drugih sličnih proizvoda. Četiri su područja za proizvodnju iberijskih pršuta: Guijuelo, Jamón de Huelva, Dehesa de Extremadura na jugozapadu Španjolske i Teruel na sjeveroistoku. 4.3. Francuske vrste pršutaNajpoznatija vrsta pršuta u fracuskoj je Bayonne pršut. Proizvodi se od različitih pasmina i križanaca bijelih svinja, pod uvjetom da su uzgojene na području jugoistočne Francuske (grad Bayonne na rijeci Adour). Specifična za ovaj pršut je faza zagrijavanja butova na temperaturu od 23 °C u trajanju od dva dana. Ta faza dolazi nakon soljenja i odmora na temperaturi od 2 - 4°C, a prije sušenja na temperaturi od 12 - 15°C. Tehnološki proces znatno je kraći traje 7 – 9 mjeseci. Gotovi proizvod dobiva zaštitni znak i etiketu s natpisom «Jambon de Bayonne». 4.4. Proizvodnja pršuta (šunke) u Sjevernoj Europi i AmericiU Njemačkoj je poznata Westphalia šunka koja se proizvodi na dimu bukve.
Katenschinken je njemačka hladno dimljena šunka koja se proizvodi posebnim
postupkom. Svježe obrađeni butovi ručno se trljaju mješavinom soli, nitrata,
šećera i začina i slažu se u goleme bačve u kojima ostaju 4 - 9 tjedana
na temperaturi od 2 - 4°C. Nakon toga šunke se čiste od viška soli i slažu
na police gdje ostaju 3 - 4 tjedna pri 8°C i nižoj vlažnosti zraka te
peru hladnom vodom i suše 12 sati. Zatim se ponovo trljaju mješavinom
začina i dime 3 - 5 sati na dan u trajanju od 4 - 6 tjedana.
Proizvodnja pršuta razlikuje se od zemlje do zemlje, ovisno o sirovini i preradbenoj tehnologiji. Pršuti zemalja kao što su Italija, Španjolska i Francuska zaštićeni su na novou EU čime je očuvana tradicionalna proizvodnja i njihova prepoznatljivost na svjetskom tržištu. Hrvatske tradicionalne vrste pršuta, poput istarskog i dalmatinskog, ne zaostaju za svjetskim te po svojim osobinama pripadaju pršutima vrhunske kakvoće, ali je njihova prepoznatljivost u svijetu upitna. Zbog toga je neophodno definirati sve aspekte nastanka ovih tradicionalnih proizvoda, od pasmine svinja i njihovog uzgoja pa do tehnologije prerade, kako bi i hrvatski pršuti dobili odgovarajuće mjesto na europskom i svjetskom tržištu. LITERATURA
|