SEMINARSKI RAD IZ POLJOPRIVREDE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Uzgoj češnjakaČešnjak, botaničkim imenom Allium sativum, pripada u porodicu Liliaceae. Uz luk je najznačajniji predstavnik skupine lukovičastog povrća. Pripada među najstarije povrćarske kulture, a podrijetlom je s područja srednje Azije. U povijesti ljudskog roda poznat je duže od 4000 godina, od Kine preko Egipta, zemalja Bliskog istoka pa sve do južnoeuropskih zemalja. Hranidbena i zdravstvena vrijednost češnjakaZbog intenzivnog mirisa i ljutog okusa češnjak se ne koristi kao povrće u užem smislu već prvenstveno kao dodatak brojnim jelima. Svježi češnjak dodaje se različitim salatama, redovito je dodatak kuhanim, pirjanim i pečenim jelima od povrća i mesa. Prema svojem sastavu ima veliku hranidbenu vrijednost u odnosu na drugo povrće, ali zbog male količine, koja se koristi kao namirnica, nema većeg značenja.
Češnjaku daje zdravstvenu vrijednost eterično ulje, koje sadrži
sumpor (daje mu okus i miris, 2 - 18 mg/100 g ) i biljni antibiotik –
alicin, koji nastaje iz aliina djelovanjem alinaze. Nakon uporabe
češnjaka, preko kože i dišnih organa, izlučuje se alilsulfid,
koji daje neugodan miris. Proizvodnja češnjaka u svijetu i gospodarska vrijednostPodaci FAO-a iz 1993. godine govore da je te godine u svijetu češnjak
bio proizveden na površini od 800.000 ha, s prosječnim prinosom od 9,5
t/ha. U Europi se proizvodi na 82.000 ha, uz prosječan prinos od 5,7 t/ha.
Morfološka svojstvaČešnjak je višegodišnja biljka, ali u našoj klimi ne daje sjeme i razmnožava se vegetativno pa se zbog toga uzgaja kao jednogodišnja kultura. Za hranu se upotrebljavaju lukovice, rijeđe cijele mlade biljke sa sočnim lišćem i lažnom stabljikom.Prema klasifikaciji dijeli se na dvije podvrste: 1. Allium sativum – sagitatum, stvara cvjetnu stapku, 2. Allium sativum – vulgare, ne stvara cvjetnu stapku. Većina ekotipova i kultivara, koji se uzgajaju širom svijeta, ne cvate i ne donosi sjeme. Razmnožava se isključivo vegetativno. Lukovica češnjaka je po svojoj građi prvenstveno reproduktivni organ. Sastoji se od manjeg ili većeg broja češnjeva, a svaki od njih može dati novu biljku. Nakon sadnje iz zametka stabljike na bazi češnjaka se razvije razmjerno debelo, slabo razgranato adventivno korjenje, koje se prostire u površinskom sloju tla. Unutar češnja je klica, koju čine 2-3 zametnuta lista, koji izbiju na gornji otvor češnja. Prvi list je bez plojke, a sljedeći se sastoji od lisnog rukavca i linearne plojke. Lisni rukavci sljedećih listova formiraju lažnu stabljiku. Tijekom rasta biljke razvije se 10 - 12 listova. Lažna je stabljika duga 20 - 30 cm, lisne plojke 30 - 40 cm, a širina im je 2 - 4 cm. Pri završetku rasta listova u pazuhu najmlađeg lista zametne se jedan pup, a na onima ispod njega do četvrtoga lista 1 - 6 pupova. Broj zametnutih pupova se smanjuje što su listovi stariji. Najstariji listovi nemaju pupova, a od njihovih rukavaca nastaju 2 - 4 vanjska ovojna lista lukovice. Premiještanjem asimilata iz lišća pupovi rastu i formiraju se češnjevi. Sastoje se od vanjske čvrste ovojnice, parenhimskog tkiva i klice. U standardnoj lukovici može biti 6 - 20 pa i više češnjeva. Ako se sade vrlo sitni češnjevi može se razviti samo jedan pup odnosno češanj okruglog oblika. Neki ekotipovi razvijaju i cvjetnu stabljiku, koja naraste 70 - 100 cm i na vrhu nosi zračne češnjiće te po nekoliko sterilnih cvjetova, koji su u početku obavijeni jednim ovojnim listom. Iz začnih češnjića mogu se razviti nove biljke, koje razviju sitnu lukovicu s jednim ili po nekoliko sitnih češnjeva. Ove zračne lukovice neki proizvođači otkidaju čim se pojave, što omogućuje veći prinos. Ponekad dolazi do sekundarnog granjanja pa se postrano pojavi jedan ili više novih izboja u kojima se razvije jedan ili više češnjeva. Takva lukovica ima nepravilan oblik ili sa strane posebne češnjeve. Biljka češnjaka je vrlo otporna na niske temperature i može dobro prezimiti kontinentalnu zimu. Samo neki kultivari i ekotipovi mogu biti više ili manje oštećeni od niskih temperatura. Za normalan rast i glavičenje češnjaka češnjevi za reprodukciju moraju biti izloženi niskim temperaturama manjim od 15 °C uz optimum od 2 – 4 °C bilo u skladištu ili u tlu. Tijekom vegetacije glavičenje pospješuju više temperature i duži dan. Ekotipovi iz različitih područja različito reagiraju na raspon temperatura, na dužinu trajanja odgovarajućih temperatura i na dužinu dana. O tome treba voditi računa pri uvođenju kultivara iz drugih proizvodnih područja. Češnjak skladišten na temperaturi iznad 20 °C i posađen u kasno proljeće neće stvoriti lukovicu nego produžiti vegetativni rast do u kasnu jesen. Za zriobu lukovice odnosno ulazak u mirovanje najpovoljnije su visoke temperature iznad 25 °C i suho vrijeme. Tlo, klima i proizvodna područjaZa uzgoj češnjaka prikladna su lakša aluvijalna tla dobre strukture i
blago kisele ili neutralne reakcije te nikako zaslanjena tla. Mjesto u plodosmjeni i gnojidbaČešnjak se obvezatno uzgaja u plodoredu. Na istoj površini proizvodnja
se može ponoviti svakih 4 - 5 godina. Ne podnosi sam sebe niti bilo koji
drugi luk kao predkulturu. Ovaj period od 4 - 5 godina je najsigurnija
i ekološki najprihvatljivija mjera zaštite od lukove nematode, koja može
učiniti velike štete u nasadu.
Na osnovu toga, a ovisno o stanju hraniva u tlu, preporučuje se sljedeća gnojidba:
Kao primjer gnojidbe navodi se gnojidba s NPK 5:20:30 od 500 kg/ha te
prihrana KAN-om od 250 - 300 kg/ha. Izbor kultivara i ekotipovaVećina kultivara u nas i u svijetu dobivena je klonskom selekcijom lokalnih
ekotipova. Prema našim iskustvima ekotipovi imaju relativno slabu adaptivnost.
Prenošenjem ekotipa poželjnih svojstava u novom proizvodnom području ta
svojstva slabije dolaze do izražaja. Izborom lukovica za reprodukciju
proizvođači sami provode klonsku selekciju, međutim stručno vođena selekcija
daje bolje rezultate. Priprema tlaPošto se češnjak sadi većinom u jesen ili rano u proljeće, obradu tla potrebno je obaviti odmah nakon skidanja predkulture. Nakon predkultura koje ranije napuste tlo napravi se plitko oranje, a u jesen, tri tjedna prije sadnje izore se na 30 cm dubine uz primjenu potrebne količine kalija i fosfora.Prije sadnje obično se formiraju uzdignute gredice. Time se izbjegava velika vlaga u zoni sadnje u slučaju obilnijih zimskih oborina. Gredice se izvode pomoću priključnih strojeva – gredičara. Također treba izbjegavati usitnjeni površinski sloj da se ne stvori jača pokorica. Sadnja i njega usjevaNeposredno prije sadnje za reprodukciju se biraju zdrave i neoštećene krupnije lukovice pravilnih oblika. Ako je to moguće najbolje je upotrijebiti vanjske češnjeve. Sve do sadnje lukovice se čuvaju u prozračnom skladištu na temperaturi potrebnoj za sadnju. Za jesensku sadnju preporučuje se čuvanje na temperaturi 15 – 16 °C što uvjetuje jaku dormantnost, a pred samu sadnju na 5 – 6 °C, čime se dormantnost prekida.Niske temperature prije sadnje pospješuju razvoj listova i produžuju vegetaciju što povećava lukovicu. Češnjevi se odvajaju neposredno pred sadnju, klasiraju prema veličini i tretiraju odgovarajućim fungicidom. Tretiraju se tako da se prije sadnje oko 15 minuta potapaju u pripremljenu otopinu fungicida. Potapanje češnjeva u otopini fungicida je preventivna radnja, kojom se pokušava spriječiti napad bolesti na podzemni dio češnjaka. Iako i češnjevi od oko 1g težine mogu dati biljku, bolje je saditi krupnije češnjeve od 4-6 gr, jer se od krupnijih češnjeva dobiju veće glavice. Sadnja se obavlja mehanizirano, sadilicama na ravno tlo ili na prethodno pripremljene gredice. Sadi se u redove razmaka 20 - 30cm, a razmak biljaka u redu ovisi o krupnoći češnjeva za sadnju. Ako se sade krupniji češnjevi od 5 - 6 g (20 biljaka po m²) može se dobiti vrlo dobar prinos, ali za takav način uzgoja potrebno je 1.000 - 1.200 kg/ha sadnog materijala. Sitniji češnjevi sade se uz manji razmak češnjeva u redu računajući do 40 biljaka po m². U Kaliforniji sade češnjak za preradu do 60 biljaka po m², uz sustav navodnjavanja i mehanizacije svih radnji. Pri ručnoj sadnji češnjevi se sade uspravno tako da začetak stabljike (platoa) dođe na dubinu 4-5 cm, a u hladnijim područjima pri jesenskoj sadnji i nešto dublje. Mehanizirana sadnja obično se izvodi adaptiranim sadilicama za krumpir ili cvjetne lukovice. Ako češnjevi padaju u otvorenu brazdicu slobodnim padom, zbog oblika češnja obično padaju pod kutom od 90°, što nije problem u daljem rastu. Za površinu od 1 ha proizvodnje zasnovane u jesen potrebno je osigurati oko 1.000 kg, a za proljetnu proizvodnju 700 - 800 kg sadnog materijala. U kontinentalnim područjima u jesen se sadi sredinom listopada, a u mediteranskim područjima krajem listopada do sredine studenog. Ako se sadi u proljeće najpovoljnija je rana sadnja, čim to vremenski uvjeti dozvole. Postoje preporuke ranije jesenske sadnje, sredinom rujna, da se tijekom vegetacije razvije više listova, a lukovica razvije sredinom ljeta. Tijekom vegetacije njega se usjeva sastoji od borbe protiv korova, navodnjavanja, prihrane i zaštite od biljnih bolesti i štetnika. Primjena herbicida veliko je olakšanje u borbi protiv korova, jer su mehaničke mjere teško provedive i zahtijevaju mnogo rada. Pri jesenjskoj sadnji u kontinentalnim područjima korov obično u jesen nije problem, a u rano proljeće, dok još ni korov ni češnjak nije počeo rasti, prska se rezidualnim herbicidom. Ako su se listovi češnjaka tijekom zime pojavili na površini, što se za blagih zima često događa, ta se mjera izostavlja i tretira se odgovarajućim sredstvima tek kad biljke češnjaka imaju 3 lista. Ponekad je potrebno tretiranje ponoviti. U mediteranskom području tijekom zime mogu se razviti specifični korovi kao što je troskot. Prije nicanja češnjaka primjena preporučenih herbicida može štititi usjev do proljeća. Proljetna prihrana uz međurednu obradu prije primjene herbicida, a poslije nicanja, omogućiti će bolji vodozračni režim i nadoknaditi isprani dušik tijekom zime. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanje češnjaka može osigurati nesmetani rast, ali 3 tjedna prije planirane berbe navodnjavanje treba prestati. ŠTETOČINJE ČEŠNJAKAČešnjakova muha (Helomyza /Suilia/ lurida) je štetnik koji napada isključivo
češnjak. Zaštita od korovaČešnjak se kod nas uzgaja isključivo sadnjom češnjeva i to češće u jesen nego u proljeće. Stoga je i s gledišta sastava korovne flore problem specifičan. Za suzbijanje korova kod nas nije registriran ni jedan pripravak pa je potrebno proučiti iskustva proizvođača iz drugih zemalja. Berba i prinosiČešnjak je zreo za vađenje kad lažna stabljika omekša i nadzemni dio
počne polijegati. U to je vrijeme u rezervnom tkivu češnjeva najviše šećera,
što se može kontrolirati refraktometrom. Dorada i skladištenje češnjakaČešnjak se u vegetaciji može tretirati malainskim hidrazidom ili nakon berbe gama zračenjem da se spriječi klijanje u skladištu. Očišćeni i sortirani češnjak skladišti se u mrežastim vrećama, boks paletama ili rinfuzi. U skladištu je najvažnije održavati reltivnu vlagu zraka manju od 70 % da se izbjegne tjeranje korjenčića i pojave površinske plijesni. Najbolja održivost u skladištu je pri temperaturi od 1 - 2 °C. Slična je održivost na 20 - 30 °C, ali se pri tim temperaturama izgubi mnogo vlage pa se malo smežura. Tjeranje korjenčića i klice u skladištu najbrža je pri temperaturama od 5 - 10 °C. |