SEMINARSKI RAD IZ POLJOPRIVREDE
|
|||||
STAJNJAKNajvažnije
organsko đubrivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno
đubrivo jer sadrži sve hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka.
Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim sastavima, stajsko
đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. S toga
je njegov značaj nezamjenljiv. Stajsko đubrivo se redovno tokom jeseni
razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima
i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak
u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost. 2. PODJELA ĐUBRIVA
3. PODJELA STAJNJAKATabela 1.Sastav svježeg i zrelog stajnjaka, zavisno
od vrsta domaćih životinja (u%), Pod krutim stajnjakom može se smatrati humusno i bakterijsko, te kompletno gnojivo, jer pored svih makrohraniva ima i mikroelemente. Kruti stajnjak sadrži aktivne materije kao što su vitaminski B - kompleks i estrogene materije. Estrogene materije nalaze se u mokraći gravidnih kobila, a spadaju u hormone koji ubrzavaju stvaranje huminskih kiselina.Ima otprilike 35% trajnog humusa. 4. RAZGRADNJA STAJNJAKARazgradnja stajnjaka se ubrzava toplim, a usporava hladnim postupkom. Kod toplog postupka stajnjak se u početku rahli rasprostire tako da kiseonik ima slobodan pristup.Time se snažno stimulišu termogene bakterije, pa se već nakon nekoliko dana temperatura u masi - gnojiva znatno podigne (do 600 C). Kada se stajnjak zagrije do te temperature, hrpa se zbija a tako se se potisne aktivnost termogenih u korist ostalih bakterija. Kod hladnog postupka na pod đubrišta stavlja se i rasprostre
sloj zrelog stajskog đubriva i na njega slaže sloj svježeg stajnjaka.
Ugljeni dioksid prodire iz zrelog stajnjaka u svježu masu i zbog smanjenja
udjela kiseonika razgradnja teče sporije.Temperatura mase gnojiva po ovom
postupku u pravilu je približno 100 C viša od temperature okoline. Najčešće
se u praksi primjenjuje kombinacija ova dva postupka. Najprije se stajnjak
na đubrištu rahlo rasprostire, čime se temperatura brzo povisi, ali se
idući sloj zbije tako da se prekida rad termogenih bakterija. Tabela 2. Zapreminska masa, kvalitet i potrebno
zrenje stajnjaka 5. Određivanje količine stajnjaka po jedinici površine, vrijeme i dubina unošenjaDoziranje količine krutog stajnjaka vrši se prema:
Danas se količina stajnjaka određuju najčešće radi uklapanja u promet
organske materije kroz zemljište, održavanja biološke aktivnosti i procesa
mineralizacija, kao i prema dubini obrade zemljišta. Količina stajnjaka
iznosi od 30 do 40 t/ha, u srednje teškim zemljištima s nižim sadržajem
humusa, a pri dubljoj obradi. 6. Vrijeme i dubina unošenja stajskog gnojiva u zemljišteUkoliko je stajnjak zreo, može se unijeti u svako vrijeme kada stanje
zemljišta to dozvoljava. Međutim, primjena stajnjaka se podešava prema
sjetvi/sadnji, a prema njima se uključuju sistemi obrade zemljišta kada
se određuje momenat primjene stajnjaka. Kod nas se stajnjak primenjuje
ljeti, u jesen i proljeće. 6.1 Dinamika djelovanja krutog stajnjakaBiljke hranjiva iz stajskog gnojiva lošije iskorištavaju, približno 30%
u odnosu prema hranivima u mineralnim đubrivima. Azot se u prosjeku iz
stajnjaka iskorištava približno 25%, fosfor 25 do 30% a kalijum 60 do
70%. Važno je imati u vidu da su biljna hranjiva u stajnjaku organski
vezana, pa su prema tome biljkama nepristupačna sve do momenta mineralizacije. • U prvoj godini iskoristi se oko 50% Kako se iskorištavanje hranjiva iz stajnjaka vrši postepeno, biljkama nisu pristupačna mineralna hranjiva u potrebnoj količini za željeni prinos u jednoj sezoni. Zbog toga se nedostatak hranjiva do potrebnih količina za biljku nadoknađuje iz mineralnih gnojiva. Najbolji učinak na prinos biljke ima kombinacija organskih i mineralnih đubriva. 7. GNOJIVO OD PERADIGnojivo od peradi je organsko gnojivo koje pripada također krutom stajskom gnojivu, ali se od njega razlikuje po hemijskom sastavu i što nema tekućih ekskremenata, a ni prostirke.Tabela 4. Količina
i srednji sastav gnojiva peradi Od navedenih vrsta peradi za spremanje stajnjaka, dolaze u obzir samo
kokoši, jer se one uzgajaju na velikim farmama u velikom broju, dok su
guske i patke tzv. vodena perad, pa prema načinu držanja najveći dio ekskremenata
propada, a proizvodnja na farmama nije od značaja. 8. TEČNI STAJNJAKU tečnih stajnjak spadaju: otplavno stajsko gnojivo, gnojovka i osoka. Otplavno stajsko gnojivo se dobije od krutog stajskog gnojiva, u stajama
gdje se kruti i tekući ekskrementi čiste hidrauličkim putem (vodom). Slama
se za taj postupak usitnjuje na 2 do 3 cm dužine i miješa sa stajnjakom.
Zatim se razrijeđuje s vodom ili gnojnicom u razmjeru 1 : 3. U takvom
se stanju otplavni stajnjak može prebaciti cjevima i čak primjeniti fertirigacija
ako se doda više vode. Samljeveni ostaci liče na blatnu supu. Biljna hranjiva
iz otplavnog stajnjaka brže djeluju u zemljištu od klasičnog krutog stajnjaka. Tabela 5.Količina organske materije i hranjiva svježe nerazrijeđene gnojovke Sirova ili svježa gnojovka je ona do tri dana starosti, a prevrela nakon fermentacije u septičkim jamama u vremenu od 1 do 4 mjeseca. Gnojovka se, prije upotrebe mješa u spremištu mehanički sa ugrađenim krilima ili tanjirima ili propelerskim mješalicama, pneumatski (kompresorskim ili vazdušnim mješalicama) i hidraulički (vodom). 9. OSOKA (GNOJNICA)
Osoka nastaje od urina domaćih životinja. Urin domaćih životinja sadrži
lako raspadljiva azotnja jedinjenja, najviše ureju, a osim nje hipurnu
kiselinu i malo mokraćne kiseline. Kada se urin izluči iz tijela domaćih
životinja napadaju ga mikroorganizmi, koji ureju razlažu enzimom ureaze
u amonijum - karbonat, a ovaj se lako raspada i pri tome oslobađa amonijak.
Stvoreni amonijak lako isparava, pa postoji velika opasnost od gubitka
azota iz gnojnice, zato su potrebne mjere njegove konzervacije. Osoka
je uvjek prevrela, a to znači da zapravo ne sadrži ureju i glikokol. Gubici
azota isparavanjem amonijaka mogu biti približno 50%, a ponekad do 85%.
10. OTPLAVNO STAJSKO ĐUBRIVOOvo organsko đubrivo se dobije od krutog stajskog đubra, u stajama gde se kruti i tekući ekstrementi čiste hidrauličkim putem (vodom). Slama se za taj postupak usitnjuje na 2 do 3 cm dužine i meša sa stajnjakom. Kasnije se razređuje s vodom ili gnojnicom u razmeru 1:3. U takvom se stanju otplavni stajnjak može prebaciti cevima i čak primeniti fertirigacija ako se doda više vode. Samleveni ostaci liče na blatnu juhu. Biljna hranjiva iz otplavnog stajnjaka brže deluju u zemljištu od klasičnog krutog stajnjaka.
11. GNOJOVKARadi smanjenja troškova u stočarskoj proizvodnji i primena slame kao prostirke za ležaj stoke je sve manje u upotrebi. Naime, da bi se proizveo čvrsti stajnjak, slama od njive do primene na proizvodnim površinama u obliku stajnjaka, mora preći kroz jedanaest i više radnih operacija. ržanje stoke bez prostirke je znatno jednostavnije i jevtinije, jer se na ležišta ne stavlja prostirka, pa se kao otpadak skuplja samo urin i balega, koji se mešaju sa vodom posle pranja. Rešetkasti pod ili neki drugi od plastičnih materijala služe za odvođenje tečnog stajnjaka do jama u kojima se čuva stajnjak od 25 do 90 dana. Pri tome je vrlo važno dimenzionirati septičke jame odnosno spremišta za gnojovku. Ako se doda voda pre upotrebe, računa se s 4 m3 prostora po uslovnom govedu 500 kg težine za period od 4 meseca punjenja spremišta. Po jednoj velikoj stočnoj jedinici može se uz dodatak vode računati s godišnjom proizvodnjom od 25m3 gnojovke. Bolja su spremišta kapaciteta 20 do 25 dana punjenja a može i do 90 jer se do tog vremena još ne stvara kompaktna kora na površini gnojovke.
12. BIHUGNOJTo je organsko gnojivo, a čini ga ostatak nakon dobivanja bio-gasa od
stajskog gnojiva i raznih drugih organskih otpadaka. U hermetički zatvorenim
kontejnerima stvara se uz obilno dodavanje vode, kod 300C, metan sa oko
60% i CO2 oko 40%. Metan dobiven anaerobnim vrenjem vrlo je kaloričan
pa se može upotrebiti za rasvjetu, pogon motora i grijanje. Inače se i
mulj koji preostane od čišćenja gradskih kanalskih voda može podvrgnuti
metanskom vrenju i kao ostatak dobiva se bihugnoj. Bihugnoj je mnogo bogatiji
od stajskog gnojiva glavnim hranjivima pa sadrži približno 3% azota, 1,2%
fosfora i 3,7% kalijuma. 13. STAJNJAK POBOLJŠAVA PRINOSUnošenjem organskih đubriva u zemljište unose se i korisni mikroorganizmi, a istovremeno se aktivira nihov rad. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizuje, ali iz produkata razgradnje se sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije. Humus je izuzetno značajan u zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i naziva regulatorom plodnosti zemljišta.Prvenstveni cilj organskog đubrenja jeste povećanje biološke aktivnosti zemljišta, a time i njegove plodnosti. Unošenjem organske materije popravljaju se fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. Zbog veće aktivnosti organska materija unose se i korisni mikroorganizmi, a istov remeno se aktivira rad mikroorganizama u zemljištu. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizira, ali iz produkata razgradnje se sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije. Humus je izuzetno značajan u zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i naziva regulatorom plodnosti zemljišta.
Od te regulatorske funkcije posebno je značajan njegov uticaj na sposobnost zemljišta za bolje primanje i zadržavanje vode, zatim uticaj na strukturu, na vodni, vazdušni i toplotni režim. Teška glinovita zemljišta unošenjem organske materije postaju rastresitija, a laka peskovita vezanija, više zaštićena od erozije i deflacije. Mineralizacijom organske materije oslobađaju se biljna hraniva i ugljen-dioksid, neophodne materije u procesu fotosinteze. Ugljen-dioksid oslobođen razlaganjem organske materije doprinosi aktiviranju hraniva iz postojeće rezerve zemljišta, povećavajući njihovu pristupačnost za biljke. 14. VRIJEME IZVOZENJA STAJNJAKAS obzirom na vrijeme od 3-5 mjeseci koje je potrebno za sazrevanje stajnjaka, izvoženje i zaoravanje stajnjaka, sa manje ili više uspjeha, može da se obavlja u sva četiri godišnja doba. Iznošenje stajnjaka u ljetnjem periodu, po završetku žetvenih radova, pogodno je sa stanovišta organizacije rada. Međutim, usljled visokih temperatura mogu da nastanu veliki gubici ne samo zbog isparavanja vode i gubitaka amonijaka, nego i usljed brze mineralizacije može doći do isparenja nitratnog azota u jesenje-zimskom vremenu. Đubrenje stajnjakom u jesen prije osnovne obrade je povoljno, jer su gubici pri izvoženju svedeni na minimum i stajnjak se dobro izmješa sa zemljom. Ovo vrijeme izvoženja stajnjaka je nepovoljno iz organizacionih razloga, jer je to sezona kad na gazdinstvu ima najviše posla oko berbe, žetve i pripreme zemljišta za ozime usjeve. Kod zimskog izvoženja stajnjak se rastura po snijegu ili po smrznutom zemljištu. Gubici u to vrijeme, zbog niskih temperatura, su beznačajni, ali nastaju teškoće u vezi sa zaoravanjem stajnjaka. Iznošenje stajnjaka u proljeće prije drugih radova je povoljno, jer su gubici hranjiva minimalni, a usjev u toku vegetacije koristi hranjiva koja se oslobađaju iz stajnjaka. Međutim, davanje svežeg stajnjaka u proljeće može da izazove azotnu depresiju. Osim toga, pri zaoravanju stajnjaka u proljeće dolazi do većih gubitaka zemljišne vlage, usled povećane evaporacije. Optimalno vrijeme za primjenu stajnjaka zavisi od klime, teksturne oznake i stepena zrelosti stajnjaka. U aridnoj i semiaridnoj klimi stajnjak može da se primjeni znatno prije setve, a na peskovitim lakim zemljištima primenu treba što više približiti vremenu setve. Klimatski uslovi i tekstura zemljišta utiču na brzinu razlaganja stajnjaka. Razlaganje je brže u lakšem zemljištu i u humidnoj klimi, gdje zbog brzih procesa razlaganja prijeti opasnost od ispiranja hranjiva. To naravno određuje i vrijeme primjene stajnjaka.
15. NAČIN I DUBINA ZAORAVANJAĐubrenje stajnjakom treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje
i zaoravanje budu sinhronizovani. Stajnjak odmah po rasturanju treba zaorati
na odgovarajuću dubinu. Ako se stajnjak kasnije zaorava nastaju veliki
gubici. Prvenstveno, amonijak se gubi volatizacijom, što znatno smanjuje
fertilizacionu vrednost stajnjaka, što se vidi iz ovih podataka: 15.1 KOLIČINA STAJNJAKAKoličina stajnjaka zavisi od količine raspoloživog stajnjaka na gazdinstvu,
od osobina zemljišta i klime, od kvaliteta stajnjaka i zahteva useva.
Pošto na gazdinstvu po pravilu nema dovoljno stajnjaka, zato se u novije
vreme predlažu manje doze 8-10 t/ha. Time se oživljava aktivnost zemljišnih
organizama, što veoma pozitivno deluje na plodnost zemljišta. Na zemljištima
siromašnim u humusu i hranivima i gde dugo vremena nije đubreno organskim
đubrivima, zatim na glinovitim i peskovitim zemljištima treba đubriti
obilnije, jer stajnjak popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine
zemljišta. U aridnim i semiaridnim uslovima i 15.2 DELOVANJEStajnjak deluje preko mineralnih materija koje se oslobađaju u procesu mineralizacije i preko uticaja na fizičke i biološke osobine zemljišta. Stajnjak u zemljištu se dalje razlaže i oslobađaju se biljna hraniva. U lakim zemljištima, neutralne ili slabo alkalne reakcije, mineralizacija je znatno brža nego na glinovitim i kiselim zemljištima. Najbrže se razlaže celuloza i hemiceluloza, a najteže lignin. Prema ispitivanjima sve količine celuloze se razlažu u toku jedne godine, dok 37% lignina i posle četiri godine ostaje nerazloženo. Osim jona biljke iz stajnjaka mogu da usvajaju i neke organske molekule, čije dejstvo može da bude stimulativno ili inhibitorno u zavisnosti od svojstva fiziološki aktivnih materija.
Možemo zakljužiti da je stajnjak organsko đubrivo. Stajnjak predstavlja
osnovno đubrivo jer sadrži sve hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka.
Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim sastavima, stajsko
đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. S toga
je njegov značaj nezamjenljiv. Stajsko đubrivo se redovno tokom jeseni
razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima
i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak
u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost. Sastav stajnjaka je vrlo različit
. Na njegov sastav najviše utiču sljedeći činioci : LITERATURA
|