|
Energetska situacija u svijetu
Energija
je uzrok svemu što se događa oko nas. Ako pogledamo kroz prozor energija
je svoda u našoj okolini, mada je mi i ne realizujemo kao takvu. Danju
sa Sunca dolazi energija zračenja, što mi osjetimo kao toplotu i vidljivost.
Noću ulične svjetiljke koriste električnu energiju za osvjetljavanje,
koja se opet mora na neki način dobiti. Automobili koje svakodnevno koristimo
koriste se energijom koju sadrže goriva (benzin, plin, nafta) ili električnom
energijom u akumulatorskoj bateriji. Hrana koju jedemo sadrži energiju
potrebnu za opstanak, rad i igranje. Život na Zemlji nastao je i opstao
milionima godina zahvaljujući povoljnim klimatskim prilikama. Klima se
može posmatrati kao obnovljivi resurs kojem je energetska komponenta energija
sunca, a materijalna komponenta su okeani kao rezervoari za vodu. Energija
sunca pomaže kruženju vode na Zemlji i time omogućava održavanje života
na mjestima planete gdje nema vode, a time ni kvalitetnog života, kao
npr. u pustinjama. Klimatske promjene na zemlji dostigle su takav nivo
da možemo govoriti o klimatskoj krizi. Vizija izlaska iz te krize je vrlo
jasna i to je povratak na manje štetne izvore energije. Međutim, lobiji
koji zagovaraju daljnju upotrebu fosilnih goriva i nuklearne energije
premoćni su na tržištu energije i trenutno nema nikakvih naznaka usporavanja
potrošnje "prljavih" izvora energije. Takav pristup mogao bi
u budućnosti znatno promijeniti klimu, a time bi život klimatski osjetljivih
biljaka i životinja bio ugrožen. Budući da sve vrste žive u prirodnoj
ravnoteži to bi utjecalo na cijeli biološki sistem Zemlje.
Cijeli problem vezan za klimatske promjene na Zemlji je dobio i ime a
to je tzv. «Efekat Staklenika». Dio reflektiranog sunčevog
zračenja se apsorbira u stakleničkim plinovima (CO2, N2O, CH4, HFC, PFC,
SF6) i taj efekt osigurava da se temperatura na Zemlji svakodnevno povećava.
Da nema efekta staklenika temperatura na Zemlji bila bi 30 °C niža. Budući
da se koncentracija ugljen – dioksida povećala tijekom zadnjeg stoljeća
efekt staklenika je sve izraženiji. Posljedica toga je globalno povećanje
prosječne temperature, što ima za direktnu posljedicu topljenje polarnih
kapa, dizanje razine mora, utjecaj na poljoprivredu i slično. Glavni izvori
CO2 su sagorijevanje drva i biomase, sječa šuma i sagorijevanje fosilnih
goriva. Da bi se smanjila emisija CO2 u atmosferu 1997. godine države
zainteresovane za budućnost Zemlje konačno su sjele za sto, te zajedno
sročile dokument po imenu Kyoto protokol. Ovim se zemlje potpisnice obavezuju
sudjelovati u smanjenju emisije CO2 u atmosferu. Za svaku zemlju je zadan
postotak smanjenja emisije CO2, a odnosi se na smanjenje do 2012. u 1990.
godinu. Prosječno planirano smanjenje do 2012. godine je 5.2%. Do sada
je 97 zemalja ratificiralo Kyoto protokol, koje sudjeluju u samo 37% ukupno
planiranog smanjenja emisija. Osnovni problemi koji su se javili odmah
na početku jesu ta da pojedine zemlje nisu oupšte bile spremne prihvatiti
ovaj protokol, mada su imale učešća na konferenciji, kao što je SAD. Naravno
smanjenje emisije CO2 direktno povlači velike troškove zamjene trenutnih
"prljavih" izvora energije "čistim" izvorima energije.
Da bi se izbjegla zabrinjavajuća budućnost Zemlje, vezana za klimatske
promjene neke države počele su poticati programe štednje energije i prelazak
na "čiste" izvore energije. Globalno gledano za sada nema velikog
napretka u tome jer je količina energije dobivena na taj način zanemariva
prema energiji dobivenoj od fosilnih goriva i nuklearnih elektrana.
U tom kontekstu, ako i dalje želimo opstati na ovoj planeti, nužno je
i hitno, poduzimati određene mjere, kako bi se i dalje održao život na
Zemlji.
Općenito o energiji
Energija je bila i bit će pokretač svih funkcija i aktivnosti živih bića
i kretanja tvari na Zemlji. Prema tome možemo reći da energija predstavlja
sposobnost obaavljanja rada.
Da bi se mogao izvršiti neki rad, tijelu bi trebalo dovesti upravo toliku
količinu energije koliko bi iznosio obavljeni rad, ili bi u tijelu morala
biti upravo tolika količina nagomilane energije.
Pod pojmom izvori energije se podrazumjevaju pojave ili materijali koji
se mogu koristiti za proizvodnju energije. Često se pored naziva izvori
energije koristi i izraz oblik energije ili nosioci energije, mada se
u suštini odnose na istu stvar.
Energija se pojavljuje u različitim oblicima, ali mi u osnovi možemo ih
svrstati u dvije grupe:
- akumulisani (nagomilani) i
- prelazni oblici.
Akumulisani oblici energije (potencionalna, kinetička i unutrašnja) se
u ovome obliku mogu zadržati veoma dugo (po želji), dok je za prelazne
oblike karakteristična kratkotrajnost pojave.
Prelazni oblik energije (mehanička, električna i toplotna) se pojavljuju
kada akumulisana energija mijenja svoj oblik i kada prelazi sa jednoga
tijela na druga.
Energija koja nam stoji na raspolaganju dolazi od Sunca, zatim od energije
koja se nalazi u Zemlji, te od energije koja je posljedica gravitacijskih
sila Sunca, Mjeseca i Zemlje.
Energija od Sunca
Sunce se sastoji od goleme količine toplih plinova. Jake gravitacijske
sile ubrzavaju velikom brzinom atome plinova prema središtu Sunca. To
kretanje podiže unutrašnju temperaturu i pritisak (na oko 107 K i oko
1014 Pa), pri čemu trga elektrone iz atoma i miješa jezgre i elektrone
u plazmu. Pri ovim okolnostima zbiva se termonuklearna fuzija vodika,
a kao rezultat oslobađa se velika količina energije, nastaje helij i dolazi
do nestanka mase. Energija koja nastaje fuzijom unutar Sunca prenosi se
prema površini (5 760 K temperat. površine Sunca) i odatle zrači u Svemir.
Od ukupne energije Sunčeva zračenja samo mali dio dolazi na Zemlju. Od
ukupne energije koja se uputi ka Zemlji 30 % se reflektira u svemirski
prostor, a oko 70 % dolazi na Zemlju. Prema navedenome godišnja energija
Sunčeva zračenja veća je od ukupnih rezervi ugljena i nafte. Veći dio
Sunčeve energije dobiva se posredno procesima nastajanja energije (fotosinteza,
isparavanje i strujanje), a manji dio služi kao izravan izvor energije
(Sunčevo zračenje).
Fotosinteza je proces kojim se Sučeva energija isijavanja pretvara u hemijsku
energiju biljaka. Prestankom biološkoga života, supstance biljaka se raspadaju
do ostataka koji su zadržali hemijsku energiju. Kroz milone godina taj
se ostatak nagomilao u nekima predjelima i te ostatke nazivamo fosilnim
gorivima, a proizvode fotosinteze koji se danas dobivaju nazivamo hranom,
drvetom i biomasom.
Isparavanje je proces kojim se dovođenjem topline nastaje promjena agregatnoga
stanja vode (para). Isparava se voda na površini mora, rijeka i jezera,
ali i na površini tla i iz biljaka. Podizanjem od zemlje se hladi i kondenzira
pa u obliku oborina ponovo dolazi na zemlju gdje se stvaraju potoci i
rijeke. Voda u tim potocima i rijekama ima potencionalnu energiju u odnosu
na morsku razinu.
Strujanje nastaje kao posljedica razlika temperature bilo zraka (vjetar)
bilo vode (morske struje). Stvaranje i kretanje morskih valova posljedica
je strujanja zraka. Energija vjetra i energija morskih struja je kinetička
energija, dok je energija morskih valova potencionalna energija.
Energija iz Zemlje
Zemlja kao i Sunce sastavljena je od istih osnovnih tvari. Vjeruje se
da je Zemlja i još neki planeti nastali od Sunca i to tako da je nekom
kataklizmom Sunce izbacilo čestice toplih plinova koje su se počele vrtjeti
oko Sunca i polahko se hladile. Hlađenje Zemlje počinje na površini i
ide prema središtu, a toplina ide od središta ka površini. Istraživanjima
se došlo do zaključka da se jezgra Zemlje sastoji od rastaljene materije
sa temperaturom od 5 500 K. Od svoga nastajanja pa do danas Zemlja se
mijanja pod uticajem vanjskih i unutrašnjih sila. Očit dokaz aktivne unutrašnjosti
Zemljene kore jesu vulkani i potersi, dok vanjske razaraju površinu, a
djeluju preko razlike temperatura, razlike pritisaka, preko tekuće vode,
valova, vjetra, leda, biljnog i životinjskog svijeta te i čovjeka. Prosječni
temperaturni gradijent Zemlje iznosi 1 K za svaka 33 m. Za mogućnost iskorištavanja
topline iz Zemlje bitan je toplinski gradijent, jer se toplinska energija
može iskoristiti samo ako postoji potrebna razlika u temperaturi. Prema
današnjim spoznajama toplina Zemlje bi se mogla iskoristiti:
- kod primjene toplinskih crpki
- kao izvori vruće vode i pare i
- kao energija suhih stijena.
Energija gravitacije
Javlja se kao posljedica gravitacijskih sila koje djeluju između Sunca,
Mjeseca i Zemlje, a utječu na razinu vode u moru. Promjena razine mora
na Zemlji (promjena potencijalne energije) posljedica je privlačnih sila
Sunca, Mjeseca i Zemlje. Dizanje razine mora (plima) i spuštanje razine
mora (oseka) različito je u raznim dijelovima Zemlje. Razlika između plime
i oseke verira od nekoliko centimetara do šesnaest metara.
ENERGETSKA SLIKA SVIJETA
Krajolik energije u svijetu prolazi kroz dramatične transformacije, pokreće
potreba za više energije, čistije energije i osigurati izvore energije.
Na sadašnji trendovi, u svijetu potražnje za energijom očekuje se porast
za više od 50 posto do 2030, dostizanje preko 17 milijardi tona ekvivalentne
nafte (TOE) godišnje. Električne energije za opskrbu električnom energijom
će račun za oko 50 posto globalnog povećanja i prijevoz goriva oko 20
posto.
Dok ugljikovodika (ugljen, nafta i plin) i dalje će dominirati opskrbe
u razdoblju do 2030, klimatske promjene vožnje tempo novih tehnologija
u cilju isporuke čistač, isplativa, ugljik-smanjena izvora energije. U
tijeku opsežna istraživanja i primjene programa tipping balans prema obnovljivih
izvora energije.
Globalno gledano, više od US 22 trilijuna dolara (2006 dolara) godišnje
će biti utrošena za opskrbu energijom do 2030, prema Agenciji International
Energy (IEA). Nova tehnologija upravljan rasta sektora, uključujući i
čiste energije ugljen snage, bez ugljikovodika prijevoz goriva (bio-goriva
i gorivih ćelija) i obnovljivih izvora energije (vjetar, val, plima potoka
i bio-energije iz otpada) mogu račun za više od 2 bilijuna američkih dolara
od ukupnog broja, uz trend rasta.
Konvencionalnih energetskih projekata postaju sve složeniji i često uključuje
kombinacije tehnologija. Mnogi su se u ekološki osjetljivim, oštra i udaljenih
lokacija. Osim novih kapitalnih projekata, postojeća sredstva će morati
biti operativno upravljati, održavati i popraviti. Do 2030, taj će trošak
oko US $ 6000000000000 godina, prema procjenama.
Pojam i klasifikacija neobnovljivih izvora energije
Neobnovljivi izvor energije je energija koja se uzima iz izvora koji
su dostupni na zemlji u ograničenim količinama i da će nestati pedeset-šezdesetgodina
od sada. Neobnovljivi izvori nisu okoliš i može imati ozbiljne utjecati
na naše zdravlje. Oni se nazivaju neobnovljivi izvori, jer oni nemogu
biti ponovno generirani za kratko vrijeme
Neobnovljive izvore energije predstavljaju:
• nuklearna energija
• ugljen
• nafta
• prirodni plin
Od toga ugljen, naftu i prirodni plin nazivamo još i fosilna goriva. Samo
ime fosilna goriva govori o njihovom nastanku. Prije mnogo milijuna godina
ostaci biljaka i životinja počeli su se taložiti na dno oceana ili na
tlo. S vremenom je te ostatke prekrio sloj blata, mulja i pijeska. U tim
uvjetima razvijale su se ogromne temperature i veliki pritisci, a to su
idealni uvjeti za pretvorbu ostataka biljaka i životinja u fosilna goriva.
Glavni izvor energije fosilnih goriva je ugljik, pa njihovim sagorijevanjem
u atmosferu odlazi puno ugljičnog dioksida. To je glavni problem iskorištavanja
fosilnih goriva gledano s ekološkog aspekta.
Povećanje koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi
Vidljivo je znatno povećanje emisije na kraju 20. stoljeća
Na slici je prikazan rast koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi
u zadnjih 150 godina. Vidljivo je da se koncentracija u tom razdoblju
povećala za čak 28%. Zadnjih 150 godina je razdoblje sve većeg povećanja
upotrebe fosilnih goriva. Na početku se najviše koristio ugljen, koji
je i najopasniji za okolicu jer u atmosferu ispušta uz ugljični dioksid
i sumpor te neke druge tvari. Sumpor se u atmosferi spaja s vodenom parom
i tvori sumpornu kiselinu, koja pada na tlo u obliku kiselih kiša. Nuklearne
elektrane ne ispuštaju ugljični dioksid, ali nakon upotrebe nuklearno
gorivo je izuzetno radioaktivno i potrebno ga je skladištiti više desetaka
godina (najradioaktivnije i više stotina godina) u sigurnim betonskim
bazenima ili podzemnim bunkerima. U normalnim uvjetima nuklearna energija
je vrlo čisti izvor energije, ali potencijalna opasnost neke havarije
sve više smanjuje broj novoinstaliranih nuklearnih elektrana. Strah od
havarije dodatno su povećale dvije do sada najveće nuklearne nezgode:
Otok Tri Milje 1979. godine i Černobilj 1986. godine. U oba slučaja do
nezgode je došlo zbog niza grešaka na opremi i ljudskih pogrešaka.
Nuklearna energija
Gotovo dvije milijarde ljudi širom svijeta nema pristup električnoj energiji
i taj će se problem pogoršavati rastom populacije. Globalno oslanjanje
na fosilna goriva i velike hidroelektrane ostati će trend bar do 2020.
godine, ali to neće biti dovoljno za zadovoljavanje rastućih potreba čovječanstva.
Kao jedno od mogućih rješenja tog problema izdvaja se nuklearna energija.
U zadnje tri dekade nuklearna energija ima značajnu ulogu u proizvodnji
električne energije. Trenutno pomoću nuklearne energije generiramo oko
16% ukupno proizvedene električne energije u svijetu. Jaki proboj nuklearne
energije može se zahvaliti njezinoj čistoći i neznatnom ispuštanju stakleničnih
plinova. Dobro konstruirane nuklearne elektrane pokazale su se pouzdanima,
sigurnima, ekonomski prihvatljivim i ekološki dobroćudnim. Do sad se u
svijetu nakupilo više od 9000 reaktor-godina rada, pa se skupilo i potrebno
iskustvo u iskorištavanju nuklearne energije.
Posljedice nuklearne katastrofe u Černobilju
Radioaktivni plinovi dospjeli su čak do Italije i Njemačke
Kao i svi procesi proizvodnje energije iz neobnovljivih izvora i nuklearne
elektrane proizvode otpad. Kod njih je to radioaktivni otpad i vruća voda.
Budući da nuklearne elektrane ne proizvode ugljični dioksid, njihovom
upotrebom se ne povećava efekt staklenika. Radioaktivni otpad dijeli se
na dvije osnovne kategorije: nisko-radioaktivni i visoko-radioaktivni
otpad. Većina nuklearnog otpada je nisko radioaktivni otpad. To su: obično
smeće, alati, zaštitna odjela i ostalo. Taj se otpad kontaminirao sa malom
razinom radioaktivnog praha ili čestica, a mora se čuvati na način da
ne dođe u kontakt sa predmetima izvana.
Pravi problem kod nuklearnih elektrana je ostatak iskorištenog goriva
koji je visoko-radioaktivni otpad i mora se mora skladištiti u specijalnim
bazenima (voda hladi nuklearno gorivo i ponaša se kao štit od radijacije)
ili u suhim kontejnerima. Starije i manje radioaktivno gorivo skladišti
se u suhim skladištima. Tamo se zatvara u specijalne betonske armirane
kontejnere.
Iako su nuklearne elektrane bezazlene za okoliš ukoliko se sve radi po
pravilima, velika prijetnja okolišu je mogućnost katastrofe prilikom nepravilnog
korištenja. Do sad su se prilikom mirnodopskog iskorištavanja nuklearne
energije desile dvije velike havarije: Černobilj i Otok Tri Milje. Najveća
havarija u nuklearnim elektranama dogodila se 26.04.1986. godine u Černobilju
u tadašnjem SSSR-u, a današnjoj Ukrajini. Eksplodirao je reaktor broj
četiri u nuklearnoj elektrani formiravši radioaktivni oblak koji se proširio
na veliki dio Europe (slika). Do sada invaliditet je dobilo oko 27% spasioca
koji su 26.04.1986. ušli u kontaminirano područje, a bilo ih je oko 200
000. Prilikom eksplozije razrušena je aktivna zona reaktora i u toku 10
dana i noći trajao je aktivni stupanj havarije, praćen intenzivnim oslobađanjem
radioaktivnih elemenata. Oslobađanje radioaktivnih elemenata konačno je
zaustavljeno tek nakon što je u studenom 1986. godine reaktor stavljen
u betonski “sarkofag”. Ukupna radioaktivnost pod sarkofagom premašuje
dva milijuna kirija.
Ugljen
Ugljen je nastao od davnih biljaka. Prije 300 milijuna godina, znači
prije dinosaura, ogromne biljke taložile su se u močvarama. Milijunima
godina preko tih ostataka taložilo se blato koje je stvaralo veliku toplinu
i pritisak, a to su idealni uvjeti za nastanak ugljena. Danas se ugljen
većinom nalazi ispod sloja stijena i blata, a da bi se došlo do njega
probijaju se rudnici. Dvije najvažnije upotrebe ugljena su proizvodnja
čelika i električne energije. Ugljen daje oko 23% ukupne primarne energije
u svijetu. 38% generirane električne energije u svijetu dobiveno je od
ugljena. Za oko 70% proizvodnje čelika u svijetu potreban je ugljen kao
ključni sastojak. Od svih fosilnih goriva ugljena ima najviše, a ima i
najdužu povijest upotrebe. Arheolozi su pronašli dokaze koji ukazuju da
su Rimljani u Engleskoj koristili ugljen u drugom i trećem stoljeću. U
Sjevernoj Americi Indijanci su u 14. stoljeću koristili ugljen za kuhanje,
grijanje i izradu keramike. U 18. stoljeću Englezi su otkrili da se ugljen
spaljuje čišće i na većoj temperaturi od drvenog ugljena. Industrijska
revolucija bila je prvi pravi pokretač upotrebe ugljena. James Watt izumio
je motor na paru (parni stroj), koji je omogućio da strojevi obavljaju
posao koji su prije obavljali ljudi ili životinje, a koristio je ugljen
za proizvodnju pare koja je pokretala motor. Tijekom 19. stoljeća brodovi
i vlakovi su bili glavno sredstvo za transport, a koristili su parni stroj
za pogon. U tim parnim strojevima koristio se ugljen za proizvodnju pare.
1880. godine ugljen je prvi put upotrijebljen za proizvodnju električne
energije.
Nafta
Nafta je nastala iz ostataka biljaka i životinja koje su živjele prije
mnogo milijuna godina u vodi. Na slici desno prikazan je nastanak nafte
i prirodnog plina u tri koraka. Prvi korak bio je prije 300 - 400 milijuna
godina. Tada su se ostaci počeli taložiti na dno oceana i s vremenom ih
je pokrio pijesak i mulj. Prije 50 - 100 milijuna godina ti ostaci su
već bili prekriveni velikim slojem pijeska i mulja koji je stvarao ogromne
pritiske i visoke temperature. U tim prilikama nastali su sirova nafta
i prirodni plin.
Nastanak nafte i prirodnog plina
Danas bušimo kroz debele slojeve pijeska, mulja i stijena da bi došli
do nalazišta nafte. Prije nego počne bušenje kroz sve te slojeve, znanstvenici
i inženjeri proučavanju sastav stijena. Ako sastav stijena ukazuje na
moguće nalazište nafte počinje bušenje. Veliki problem prilikom bušenja
i transporta je mogućnost isticanja nafte u okoliš. Od 1990. godine vrijedi
zakon da svaki novi izgrađeni tanker mora imati dvostruku ljusku da bi
se spriječio izljev nafte u more prilikom havarije. Usprkos svim poboljšanjima
tehnologije bušenja i transporta još uvijek se događaju izljevi nafte
u more, a to rezultira gotovo potpunim uništenjem biljnog i životinjskog
svijeta u tom dijelu mora. Iako je zagađenje mora isticanjem sirove nafte
veliko, u usporedbi sa zagađenjem zraka korištenjem naftnih derivata je
zanemarivo. Prilikom sagorijevanja naftnih derivata oslobađaju se velike
količine ugljičnog dioksida u atmosferu. Ugljični dioksid je staklenični
plin i njegovim ispuštanjem u atmosferu utječemo na povećanje globalne
temperature na Zemlji. Zbog tog problema donesen je Kyoto protokol, ali
ga najveći zagađivači još uvijek nisu potpisali.
Većina ljudi misli da se nafta nalazi u nekakvim podzemnim bazenima, ali
to nije tako. Nafta se nalazi zbijena u sitnim porama između stijena pod
vrlo velikim pritiskom (slika desno). Kad napravimo bušotinu do dubine
u kojoj se nalaze pore s naftom, te sitne kapljice zbog velikog pritiska
navale u bušotinu. U početku prirodni pritisak tjera naftu van kroz bušotinu,
a nakon toga se naftne kompanije odlučuju na pumpanje nafte iz bušotine.
Te dvije faze eksploatacije nazivaju se primarna proizvodnja. Nakon toga
u bušotini se nalazi još uvijek oko 75% početne količine nafte. Zbog toga
se naftne kompanije odlučuju na preplavljivanje nalazišta nafte vodom.
Kroz neku drugu bušotinu pumpaju vodu u nalazište i time „ispiru“ jedan
dio preostale nafte. Na taj način dobije se još oko 15% početne količine
nafte. Na kraju u nalazištu ostane oko 60% nafte koju za sad još uvijek
ne znamo ispumpati van.
Prirodni plin
Puno vremena se mislilo da je prirodni plin beskoristan. Čak se i danas
u nekim državama rješavaju tog plina tako da ga spaljuju u velikim bakljama.
Glavnim dijelom sačinjen je od metana, jednostavnog spoja koji se sastoji
od jednog atoma ugljika i četiri atoma vodika. Metan je visoko zapaljiv
i sagorijeva gotovo potpuno. Nakon sagorijevanja ne ostaje pepela, a zagađivanje
zraka je vrlo malo. Prirodni plin nema boje, okusa, mirisa ni oblika u
svojoj prirodnoj formi, pa je prema tome ljudima neprimjetan. Zbog toga
im kompanije dodaju kemikaliju koja ima miris pokvarenog jaja. Taj miris
omogućava ljudima laku detekciju puštanja plina u kući.
Prvi zapisi o prirodnom plinu sežu do oko 100. godine poslije Krista kad
su prvi put zabilježene „vječne baklje“ na području današnjeg Iraka. Te
„vječne baklje“ najvjerojatnije su rezultat propuštanja prirodnog plina
kroz zemljinu koru, a zapalila ga je munja. U 19. stoljeću prirodni plin
korišten je gotovo isključivo za ulične svjetiljke. U to vrijeme nije
još bilo plinovoda i masovna distribucija po kućanstvima nije bila moguća.
Oko 1890. godine većina gradova počela je koristiti električnu energiju
za rasvjetu, pa su proizvođači prirodnog plina počeli tražiti nova tržišta
za svoj proizvod. 1885. godine Robert Bunsen izumio je plamenik koji je
miješao zrak s prirodnim plinom. Taj izum omogućio je iskorištavanje prirodnog
plina za kuhanje u grijanje prostorija. Prvi značajniji plinovod napravljen
je 1891. godine. Bio je dug 120 milja i prenosio je plin iz središnje
Indiane u Chicago. Nakon toga sagrađeno je vrlo malo plinovoda sve do
kraja drugog svjetskog rata. Tokom drugog svjetskog rata došlo je do velikog
napretka u svojstvima metala, tehnikama varenja i izrađivanja cijevi,
pa je izgradnja plinovoda postala ekonomski vrlo privlačna, a samim time
i upotreba u gospodarstvu i domaćinstvima.
Korištenje energije - negativni uticaji na okoliš
Mi ljudska bića smo koristili ogromne razmjere Zemlje prirodnim resursima
za vlastite potrebe. Mi koristimo energiju za grijanje i hlađenje, rasvjetu,
grijanje vode i za operativne aparate. Osim toga koristimo energiju za
mnoge svrhe, kao što su putovanja u zrakoplovima i automobilima.US Department
of Energy je podijelio energiju korisnika u 3 kategorije: stambene i komercijalne,
industrijske i prometne. Stambeni i poslovni koriste energiju na svjetlo
za svoje domove, u svrhu grijanja i hlađenja i ispunjenje svojih dnevnih
osnovnih životnih potreba. Industrijski sektori uglavnom troše energiju
za rasvjetu od ureda, strojevi za trčanje, za grijanje i hlađenje. Prijevoz
sektora koristi energiju za upload i preuzimanje robe iz jednog mjesta
na drugo. Njihov uglavnom izvor energije je nafta na kojem sektoru prijevoz
ovisi.Prema US Energy Information Administration (EIA), potražnja za energijom
predviđa se da će globalno rasti 44% između 2005 i 2030, također je izvijestila
da je ovisnost o ugljenu porastao naglo u zemljama u razvoju u posljednjih
nekoliko godina te će nastaviti rasti, osim ako ti narodi promjene postojeće
zakone i strategije.Tekuće globalne ekonomske krize neće sniziti potražnju
energije u svijeta u kratkom roku, kao i proizvodnju i potrošačke potražnje
za robom i uslugama.
U izvješću se također navodi da je Kina vodi u korištenju ugljena. U promatranom
slučaju, ugljena koriste se predviđanja proširenja za 2% godišnje između
2005 i 2030, i udio ugljena u ukupnoj potrošnji energije u svijetu se
očekuje do 29% u 2030.Kina i Indija će biti ključni potrošači energije
u budućnosti. Obje ce zemlje trositi prosječno oko 10% od ukupne svjetske
potrošnje energije u 1990, ali u 2006 njihov zajednički udio bio je 19
posto. Snažan rast u obje zemlje i dalje traje tijekom projekcijskog razdoblja,
u kombinaciji s njihovim korištenjem energije raste gotovo dvostruko,
a koji čine 28 posto svjetske potrošnje energije u 2030.
U izvješću se također nalazi zabrinutost da s povećanjem cijene fosilnih
goriva, energetska sigurnost i emisije stakleničkih plinova će se vozit
u zemlje prema razvoju nuklearnih proizvodnih kapaciteta. Svjetski nuklearni
kapacitet je postavljenna rast između 374GW u 2005 godini i 498GW u 2030
godini. Kina je projicirana da dodaje 45 GW neto nuklearnih kapaciteta
tijekom projekcijskog razdoblja. Rusija očekuje da ćedodati 18 GW, a Indija
je u svijetu peta, sa 17 GW. Do 2030, SAD će imati dodano 15 GW.
Proizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utječu na
okoliš i ekosisteme. Kod energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan,
od direktnih ekoloških katastrofa poput izlijevanja nafte, kiselih kiša
i radioaktivnog zračenja do indirektnih posljedica poput globalnog zatopljenja.
Budući da će energetske potrebe čovječanstva nastaviti rasti u idućih
nekoliko desetljeća, nužno su neophodne mjere kojima bi se utjecaj eksploatacije
energije na okoliš smanjio na najmanju moguću mjeru. Najopasniji izvori
energije trenutno su fosilna goriva, tj.ugljen, nafta i prirodni plin,
a potencijalnu opasnost predstavlja i iskorišteno radioaktivno gorivo
iz nuklearnih elektrana (visoko radioaktivni otpad). Fosilna goriva su
opasna zbog toga jer sagorijevanjem ispuštaju velike količine ugljičnog
dioksida, a radioaktivni otpad je opasan jer utječe na strukturu organizama
na vrlo bazičnom nivou. Ogroman postotak svjetske energije još uvijek
se dobiva iz ekološki neprihvatljivih izvora energije, pogotovo fosilnih
goriva koja su još uvijek dominantan izvor energije.Kako je osnova fosilnih
goriva ugljik, normalnim sagorijevanjem tog goriva nastaje ugljični dioksid
(CO2) koji je staklenički plin.Taj ugljični dioksid većinom završava u
atmosferi i svojim stakleničkim učinkom uzrokuje globalno zatopljenje.Još
opasniji je plin koji se oslobađa prilikom nepotpunog sagorijevanja goriva
(sagorijevanja bez dovoljne količine kisika), a to je ugljični monoksid
(CO). Ugljični monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa,
a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja.
Trenutno niti jedno fosilno gorivo nije sasvim pročišćeno, pa se prilikom
sagorijevanja otpuštaju još neki štetni plinovi poput sumpornog dioksida
ili dušikovih oksida. Ti plinovi kasnije reagiraju s vodenom parom u oblacima
i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i dušične
kiseline - kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na čitave ekosisteme
koje zahvaćaju. Kod sagorijevanje nekih izvora energije nastaju i sitne
čestice minerala koje kasnije tvore pepeo, ali jedan dio tih čestica diže
se u atmosferu nošen vrtlogom dima i te čestice su također vrlo opasne
za zdravlje.
ALTERNATIVNI IZVORI ENERGIJE
Obnovljivi izvori energije, ne uključujući hidroenergiju, daju manje
od 1% ukupno potrebne energije. Taj udio u budućnosti treba znatno povećati
jer neobnovljivih izvora energije ima sve manje, a i njihov štetni utjecaj
sve je izraženiji u zadnjih nekoliko desetljeća. Sunce isporučuje Zemlji
15 tisuća puta više energije nego što čovječanstvo u sadašnjoj fazi uspijeva
potrošiti, ali usprkos tome neki ljudi na Zemlji se smrzavaju. Iz toga
se vidi da se obnovljivi izvori mogu i moraju početi bolje iskorištavati
i da ne trebamo brinuti za energiju nakon fosilnih goriva. Razvoj obnovljivih
izvora energije (osobito od vjetra, vode, sunca i biomase) važan je zbog
nekoliko razloga:
• obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije
ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu. Smanjenje emisije CO2 u atmosferu
je politika Europske unije, pa se može očekivati da će i Bosna i Hercegovina
morati prihvatiti tu politiku.
• povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku održivost
sustava. Također pomaže u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na
način da smanjuje ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije.
• očekuje se da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni
konvencionalnim izvorima energije u srednjem do dugom razdoblju.
Nekoliko tehnologija, osobito energija vjetra, male hidrocentrale, energija
iz biomase i sunčeva energija, su ekonomski konkurentne. Ostale tehnologije
su ovisne o potražnji na tržištu da bi postale ekonomski isplative u odnosu
na klasične izvore energije. Proces prihvaćanja novih tehnologija vrlo
je spor i uvijek izgleda kao da nam izmiče za malo. Glavni problem za
instalaciju novih postrojenja je početna cijena. To diže cijenu dobivene
energije u prvih nekoliko godina na razinu potpune neisplativosti u odnosu
na ostale komercijalno dostupne izvore energije. Veliki udio u proizvodnji
energije iz obnovljivih izvora rezultat je ekološke osviještenosti stanovništva,
koje usprkos početnoj ekonomskoj neisplativosti instalira postrojenja
za proizvodnju “čiste” energije. Europska zajednica ima strategiju udvostručavanja
upotrebe obnovljivih izvora energije od 2003. do 2010. godine. To znači
da bi se ukupni udio obnovljivih izvora energije povećao sa sadašnjih
6% na 12% 2010. godine. Taj plan sadrži niz mjera kojima bi se potaknule
privatne investicije u objekte za pretvorbu obnovljivih izvora energije
u iskoristivu energiju (najvećim djelom u električnu energiju). Zbog trenutne
financijske krize u kojoj su se našle najveće države u Europskoj uniji,
vjerojatno je da plan neće biti proveden u potpunosti.
Sunčeva radijacija glavni je pokretač većine obnovljivih izvora energije,
ali ima i nekoliko izvora koji ne potječu od nje. To su geotermalna energija
i energija koju možemo dobiti od plime i oseke.
Biodizel
Biodizel je općenito naziv za gorivo dobiveno iz bioloških izvora koje
se može koristiti u nemodificiranim dizelskim motorima umjesto uobičajenog
plinskog ulja. Biodizel je ustvari komercijalni naziv za metil-ester,
koji se nalazi na tržištu tekućih goriva i prodaje krajnim korisnicima.
To je standardizirano tekuće nemineralno gorivo, neotrovno, biorazgradivo
i nadomjestak za fosilno gorivo (dizel). Metil-ester (ME) je kemijski
spoj dobiven reakcijom (transesterifikacija) biljnog ulja (uljana repica,
suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili životinjske masti, smetanolom,
u prisutnosti katalizatora.
Biodizel se najčešće dobiva iz biljnih ulja transesterifikacijom triglicerida.
Pri tome zamjenom glicerola s metanolom od jedne molekule triglicerida
nastaju tri molekule monoalkilnih estera pa su zbog smanjenja molekulske
mase fizička svojstva biodizela pogodna za korištenje u nemodificiranim
motorima. Može se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog jestivog
ulja ili životinjske masti, procesom transesterifikacije, pri čemu kao
sporedni proizvod nastaje glicerol. Izbor osnovne sirovine za dobijanje
biodizela zavisi od odgovarajućih uslova i prilika, pa se u Europi se
za proizvodnju biodizela najviše koristi ulje uljane repice (82,8%) i
ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najviše koristi ulje soje, a
u azijskim zemljama se koristi i palmino ulje.
Proizvodnja etanola kao goriva iz biomase
Za razliku od drugih obnovljivih izvora energije, biomasa se može pretvoriti
direktno u tekuća goriva – biogoriva – za potrebe transporta (automobili,
kamioni, autobusi, avioni i vozovi). Dvije najčešće vrste biogoriva su
etanol i biodizel.
Etanol je alkohol, koji se može naći u vinima ili pivu. Dobija se fermentiranjem
bilo koje biomase koja je bogata karbohidratima (šećeri ili celuloza)
kroz proces koji je sličan pravljenju piva. Etanol se uglavnom koristi
kao aditiv gorivu, sa ciljem da se smanji emisija karbon-monoksida i drugih
čestica koje uzrokuju smog. Danas su dostupna i vozila koja mogu koristiti
smjesu od 85% etanola i 15% goriva.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |
|