Nastajanje i oporaba otpada

Otpad je svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada propisanim provedbenim propisom Zakona o otpadu koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.
Još od prvih zajednica ljudi su stvarali otpad ali je on postao veliki problem tek u novije vrijeme. Razvojem i pretvaranjem društva u potrošačko, vrste i količina otpada su se mijenjali.
Uslijed gospodarskog rasta i rastuće potrošnje bilježi se stalni porast količine nastalog otpada. Djelovanje otpada može uzrokovati emisije u vode, zrak i tlo, koje mogu utjecati na zdravlje ljudi i okoliš. Koliki će taj utjecaj biti, ovisi o količini i svojstvima otpada te načinu na koji se njime gospodari. Stoga je potrebno pratiti tokove otpada kako bi se na to moglo utjecati.

Otpad se klasificira prema:
1. svojstvima
2. mjestu nastanka

1. Ovisno o svojstvima otpada, otpad se može podijeliti na opasni, neopasni i inertni otpad.

- Opasni otpad je svaki otpad koji sadrži tvari koje imaju neko od sljedećih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom
Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i otpadna vozila svrstavaju se u opasni otpad, ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.
- Neopasni otpad je onaj koji je po sastavu i svojstvima određen kao neopasni, odnosno koji nema svojstva opasnog otpada pa time nije ni štetan po okoliš i zdravlje ljudi.

- Inertni otpad je koji ne ugrožava okoliš jer ne sadržava ili sadržava u vrlo malim količinama tvari koje su opasne za okoliš. Ne otapa se, ne stvara tvari opasne za okoliš i zdravlje ljudi.

2. Po mjestu nastanka razlikuju se, prema najnovijim klasifikacijama, tri vrste otpada:

- komunalni otpad je otpad koji nastaje u kućanstvima te u proizvodnim i uslužnim djelatnostima a po svojstvima je sličan onom nastalom u kućanstvima. Ovaj otpad nastaje svakodnevno kroz dnevne djelatnosti, pa je i postupanje s ovim otpadom najveći problem.
- proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu ili srodnim djelatnostima npr. građevinarstvu, rudarstvu, poljoprivredi, kemijskoj industriji itd.
- Posebna kategorija otpadu u koju spadaju one vrste otpada čije gospodarenje je propisano posebnim pravilnicima i propisima. U tu kategoriju ulazi ambalažni otpad, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek trajanja, otpadne gume, infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, itd.

Prvi i jedan od najvažnijih ciljeva postupanja s otpadom je izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada čiji se nastanak ne može spriječiti.

2. Nastajanje otpada

Otpad nastaje kada dođe do toga da nam razni proizvodi ili materijali nisu više potrebni ili ne predstavljaju nikakvu vrijednost pa ih odbacujemo ili odlažemo.

Kako je već u uvodu navedeno otpad se prema mjestu nastajanja dijeli na tri vrste:
1. komunalni otpad,
2. proizvodni otpad
3. posebne kategorije otpada.

2.1. Komunalni otpad

Komunalni otpad je otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, a koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima.

S obzirom da ovaj otpad najviše nastaje tijekom naših svakodnevnih aktivnosti to je i rješavanje odnosno postupanje s komunalnim otpadom jedan od najvećih problema jedinica lokalne samouprave. To podrazumijeva uređivanje odlagališta otpada i sanaciju postojećih odlagališta.

Sastav komunalnog otpada se mijenja ovisno o sredini u kojoj nastaje a ovisi o mnogim čimbenicima kao što su: tip naselja u kojem otpad nastaje, životni standard, stupanj osviještenosti stanovništva o potrebi selektiranja otpada i stvaranju što manjih količina otpada.

Količina komunalnoga otpada trajno raste. Procjene pokazuju da svaki stanovnik RH stvori oko 295 kg otpada u godini dana, odnosno 0,81 kg dnevno. U porastu je udio stanovništva obuhvaćen organiziranim skupljanjem komunalnoga otpada. Količina odvojeno skupljenih vrsta iz komunalnoga otpada je u padu. Naknada usluge odvoza otpada se tek počinje obračunavati prema količini nastaloga otpada a ne stambenoj površini kao što je bilo do sada. Gotovo sva količina skupljenoga komunalnog otpada odlaže se na odlagališta.
Početna točka svakog programa prevencije stvaranja otpada i strategije za ponovno korištenje resursa mora biti precizna analiza otpada koji se priprema za odlaganje. Tek tada se može odrediti koje prioritetne korake treba poduzeti.

TABLICA 1. Prikaz prosječnoga godišnjeg sastava komunalnog otpada

Tablica prikazuje analizu sastava komunalnog otpada. Iz tablice možemo zaključiti da je prioritet odvojeno prikupljanje kuhinjskog i bio otpada te papira i kartona. Ako bi se samo ove dvije kategorije odvojeno prikupljale 60% otpada se ne bi trebalo zbrinuti na odlagalištu. To se ne postiže preko noći ali nam pokazuje u kojem smjeru trebamo ići.

2.2.Proizvodni otpad

Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Proizvodni otpad može po svojstvima biti opasni i neopasni. U proizvodni otpad ulazi građevinski i otpad od rušenja, proizvodni rudarski otpad, poljoprivredni otpad, šumarsko-drvni otpad, otpad iz naftne industrije, otpad iz tekstilne i kožarske industrije, otpad iz anorganskih i organskih kemijskih procesa, otpadna ulja, otpad iz metalne industrije, opasni otpad itd.

Na grafikonu 1. prikazan je prijavljeni neopasni proizvodni otpad po grupama djelatnosti (NKD). Iz grafikona je vidljivo da najviše otpada dolazi iz proizvođačkih djelatnosti.

A: Poljoprivreda, lov i šumarstvo
B: Ribarstvo
C: Rudarstvo i vađenje
D: Prerađivačka industrija
E: Opskrba el. energijom, plinom i vodom
F: Građevinarstvo
G: Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo
H: Hoteli i restorani
I: Promet, skladištenje i veze
J: Financijsko posredovanje
K. Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge
M: Obrazovanje
N: Zdravstvena zaštita i socijalna skrb
O: Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti

Prema dostupnim podacima za 2004.g. u Hrvatskoj je prijavljeno ukupno 1,51 mil. tona neopasnog proizvodnog otpada od čega 61,14% otpada na prerađivačku djelatnost.
Za istu godinu prijavljeno je 42.419t opasnog proizvodnog otpada.
Najveći udio u ukupno proizvedenoj količini zauzimaju otpadna ulja (11257 t), otpad od prerade prirodnog plina i obrade ugljena (8401 t) te otpad od prerade drveta i proizvodnje papira i kartona (5099 t).

2.3. Posebne kategorije otpada

Pod posebnom kategorijom otpada smatra se otpad za kojeg se gospodarenje propisuje posebnim propisom iz članka 104. Zakona o otpadu. Drugim riječima to su one vrste otpada za čije gospodarenje postoji poseban pravilnik o postupanju s istim. Tu ubrajamo:
a) ambalažni otpad,
b) otpadna motorna ulja,
c) otpadne gume,
d) električki i elektronički otpad,
e) muljevi sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
f) otpadne baterije i akumulatori,
g) medicinski otpad
h) postojana organska zagađivala

a) Ambalaža predstavlja sve proizvode bez obzira na prirodu materijala od kojega su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošača, a može biti:
- prodajna ili primarna ambalaža - najmanja ambalažna jedinica u kojoj se proizvod prodaje konačnom kupcu;
- skupna ili sekundarna ambalaža - ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u primarnoj ambalaži tako da je proizvod pristupačan kupcu u skupini, a može se izdvojiti i uzeti pojedinačno;
- transportna ili tercijarna ambalaža - zaštitna ambalaža koja omogućuje prijevoz, pretovar i rukovanje određenom količinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili i u prodajnoj i skupnoj ambalaži, u ovu vrstu ambalaže ne spadaju spremnici (kontejneri) za cestovni, željeznički, prekomorski i zračni prijevoz robe. Ambalaža su i nepovratni predmeti uporabljeni za namjenu iz prvog stavka ovoga članka i pomoćna sredstva za pakiranje koja služe za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje, nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i označavanje robe.
Ambalažni materijal je svaki materijal od kojega se proizvodi ambalaža kao što su: staklo, plastika, papir, karton, drvo, metal, višeslojni miješani materijali i drugi materijali.

b) Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima dijeli otpadna ulja na otpadno mazivo i otpadno jestivo ulje.
Potrošnja mazivih i jestivih ulja u stalnom je porastu. U ovom trenutku procijenjene količine svježih ulja koje se stavljaju na tržište u RH su 35.000 t/g mazivih ulja i 50.000 t/g jestivih ulja. Nakon uporabe, ta ulja postaju otpadna ulja. Skupljena otpadna ulja mogu se:
- oporabiti na način da se dobiju novi proizvodi ili da se procesom pročišćavanja omogući njihova ponovna uporaba ili
- termički oporabiti na način da se koriste kao goriva.
Otpadna maziva ulja koja nisu oporabljena ili zbrinuta na propisani način predstavljaju opasan otpad.

c) Otpadna guma je guma osobnih automobila, autobusa, teretnih automobila, radnih strojeva, radnih vozila i traktora, zrakoplova i drugih letjelica, te slični odgovarajući proizvod koje posjednik radi oštećenja, istrošenosti, isteka roka trajanja ili drugih uzroka ne može ili ne želi upotrebljavati te je zbog toga odbacuje ili namjerava odbaciti. Otpadne gume su neopasan otpad.

d) Prema Pravilniku o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, električki i elektronički (EE) otpad je:

1) otpadna električna i elektronička oprema koja uključuje sklopove i sastavne dijelove koji nastaju u gospodarstvu (industriji, obrtu i slično);
2) otpadna električna i elektronička oprema nastala u kućanstvima ili u proizvodnim i /ili uslužnim djelatnostima kad je po vrsti i količini slična EE otpadu iz kućanstva.
Procijenjene količine nove električne i elektroničke opreme i uređaja koji se stavljaju na tržište je od 55.000 do 60.000 t/g.

e) Prema Zakonu o vodama (NN 107/95 i 150/05) gradovi i općine dužni su sakupiti i pročistiti komunalne otpadne vode prije njihova ispuštanja u prirodni prijamnik u skladu s odredbama ovoga ili drugoga zakona. Isti zakon propisuje da je obrada mulja koji nastaje u procesu obrade otpadnih voda djelatnost odvodnje otpadnih voda koju obavljaju pravne osobe organizirane u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, a na temelju kojega obrada otpadnog mulja spada u njihovu obvezu.
Za mulj nastao pročišćavanjem otpadnih voda preporučeni postupci obrade su biološka i termička obrada

f) Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima definira otpadnu bateriju ili akumulator kao bateriju ili akumulator koji se ne mogu ponovno koristiti i namijenjeni su obradi i/ili recikliranju. Većina otpadnih baterija i akumulatora klasificira se kao opasni otpad (olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom, odvojeno skupljani elektroliti iz baterija i akumulatora).
Pravilnikom je uspostavljen sustav skupljanja, obrade i visoke razine recikliranja, te kontrolirane oporabe i/ili zbrinjavanja ostataka nakon obrade i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora bez obzira na njihov oblik, volumen, masu i materijale od kojih su izrađeni.
Potrošnja baterija i akumulatora u stalnom je porastu. Procijenjena količina otpadnih baterija i akumulatora u 2005. je 8 500 t/g (sakupljeno i izvezeno). Procijenjena količina novih akumulatora i baterija koje se stavljaju na tržište je 11.000 t/g.

g) Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom, opasan medicinski otpad, s obzirom na opasna svojstava definirana posebnim propisom, dijeli se na:
- infektivni,
- kemijski otpad koji sadrži opasne tvari,
- oštri predmeti,
- citotoksici i citostatici,
- amalgamski otpad iz stomatološke zaštite i
- drugi opasan otpad - svaki otpad za koji se pretpostavlja da ima neko opasno svojstvo.
Zdravstvene ustanove infektivni otpad zbrinjavaju na sljedeći način:
- termičkom obradom u vlastitim postrojenjima za termičku obradu,
- samostalnom obradom - sterilizacijom i zatim odlaganjem na komunalno odlagalište ili
- predajom ovlaštenim osobama koje posjeduju uređaje za obradu -sterilizaciju infektivnog otpada. Procijenjene količine medicinskog otpada u RH u ovom trenutku su oko 19.500 t/g, a procjenjuje se da je od toga 2.700 t/g opasni medicinski otpad

h) Postojana organska zagađivala - Nusproizvodi životinjskog porijekla nastaju u klaonicama, u objektima za preradu mesa, riba, jaja, mlijeka, crijeva, u hladnjačama, skladištima, valionicama jednodnevnih pilića, na tržnicama, u prodavaonicama mesa, ribarnicama, ugostiteljstvu i drugim objektima javne prehrane, u objektima za uzgoj i držanje životinja, u zoološkim vrtovima, lovnom gospodarstvu, lučkim terminalima, graničnim prijelazima, u prijevozu životinja i proizvoda i na drugim mjestima na kojima se životinje čuvaju i uzgajaju, te na mjestima gdje se proizvode namirnice životinjskog porijekla.

4. Gospodarenje otpadom

Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjeren ka postizanju sprečavanja nastanka otpada, smanjivanju količine nastalog otpada kao i smanjenju ukupnog djelovanja otpada na okoliš. Gospodarenje otpadom obavezno se mora provoditi na način da se u opasnost ne dovede ljudsko zdravlje
Gospodarenje otpada se mora provoditi na način da nema:
- opasnosti po ljudsko zdravlje,
- opasnosti za biljni i životinjski svijet,
- onečišćavanja okoliša: voda, mora, tla, zraka, iznad propisanih graničnih vrijednosti,
- nekontroliranog odlaganja i spaljivanja,
- nastajanja eksplozije ili požara,
- stvaranja buke i neugodnih mirisa,
- pojavljivanja i razmnožavanja štetnih životinja i biljaka te razvoja patogenih organizama,
- narušavanja javnog reda i mira.

Zbog razlike u kvaliteti pojedinih postupaka obrade otpada, strogi hijerarhijski redoslijed zbrinjavanja otpada definiraju europske direktive i Europski Zakon o otpadu na način:
1. prevencija nastajanja otpada,
2. ponovna uporaba,
3. reciklaža i oporaba (mehanička, biološka, energijska, fizikalno kemijska)
4. odlaganja ostatka otpada

3.1. Prevencija nastajanja otpada

Prevencija stvaranja otpada vjerojatno je najvažnija karika u pravilnom gospodarenju otpadom, no često je ta karika najzapostavljenija u hijerarhiji. U ovom početnom stupnju hijerarhije gospodarenja otpadom potrebno je smanjiti količinu nastalog otpada i njegovu toksičnost. Prevencija nastanka otpada započinje od samih karakteristika proizvoda koje kupujemo. U kratkom roku treba se odreći proizvoda napravljenih ili upakiranih u toksične i nereciklirajuće materijale, te proizvoda koji sadrže ostale opasne tvari. Svi materijali koje koristimo trebali bi biti sastavljeni od reciklirajućih materijala. Proizvođač treba biti odgovoran za svoj proizvod, dok stanovnici moraju biti svjesni da postoji izbor jer oni sami mogu odlučiti koliko otpada mogu proizvesti odnosno ne proizvesti. Vlasti mogu poduzeti sljedeće korake da poprave postojeću situaciju:
- Informirati lokalno stanovništvo o opasnostima pojedinih materijala te o mogućnosti nabave alternativa za te materijale.
- Vršiti pritisak i zagovarati na nacionalnoj razini da se povećaju porezi i davanja na korištenje nereciklirajućih materijala (gdje postoji alternativa), te zagovarati "odgovornost proizvođača".
- Koristiti proizvode načinjene od netoksičnih, recikliranih materijala u vlastitom poslovanju koliko god je to moguće.
- Djelovati na privredne subjekte s ciljem primjena mjera za smanjivanje nastajanja otpada.
- Izbjegavati kupnju dvostruko pakiranih proizvoda.

Na nacionalnoj razini također treba prepoznati proizvođače odgovorne za proizvode koji nemaju budućnost u reciklažnom krugu. Lokalne vlasti mogu zabraniti upotrebu upotrebu određenih vrsta proizvoda koji se ne mogu pravilno obnoviti, popraviti, reciklirati ili kompostirati. Na primjer, više je svjetskih gradova zabranilo uporabu plastičnih vrećica ili nametnulo poreze za svaku izdanu vrećicu. Rezultati su ovakvih poteza i više nego dobri.

3.2. Ponovna uporaba

Ponovna uporaba znači postupak kojim se otpad ponovno koristi za istu svrhu za koju je originalno i napravljen. Ponovna uporaba je nekoć bila uobičajena za ambalaže za pića i platnene vrećice za kruh, mreže i košare. Jedna staklena boca može se iznova puniti više od 30 puta i time zamijeniti 30 komada po okoliš skupe plastične ambalaže. Građani i trgovci moraju postati svjesni učinka svojih potrošačkih navika na
naredne generacije i njihove probleme s količinom novonastalog otpada.
Edukativne kampanje kao što su na primjer prikazivanje koristi korištenja povratne ambalaže, reduciranje korištenja plastičnih vrećica za kupovinu te reduciranje korištenja baterija, mogu stimulirati interes građana za problematiku otpada.

3.3. Reciklaža i oporaba

Recikliranje i oporaba otpada je treći stupanj (nakon prevencije i ponovne uporabe) u hijerarhiji gospodarenja otpadom.

3.3.1. Reciklaža

Recikliranje je postupak kojim se omogućuje ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu.
Obuhvaća preradu već korištenih materijala u nove proizvode pa se na taj način potencijalno korisni materijali ne bacaju već se koriste u novoj proizvodnji. Na taj način se smanjuje korištenje novih sirovina, energije, zagađenje zraka i vode.
Reciklirati se mogu mnoge vrste materijala kao što su staklo, papir, metal, plastika, tekstil, elektronski i elektronički otpad itd. Postupak reciklaže koji se primjenjuje i na biorazgradivi otpad kao što je hrana i vrtni otpad naziva se kompostiranje
Recikliranje i kompostiranje su važni postupci u gospodarenju otpadom ali treba paziti da poticaji za recikliranje ne djeluju negativno na prva dva stupnja hijerarhije - prevenciju stvaranja otpada i njegovu ponovnu uporabu.

Za uspješnu strategiju recikliranja važna su dva elementa:
a) Sakupljanje i razdvajanje otpada već u domaćinstvima odnosno na mjestu nastanka.
Prikupljanje otpada već od domaćinstava, odnosno mjesta nastanka, jedna je od najuspješnijih strategija za smanjenje količine otpada. Njezina uspješnost očituje se u postizanju veće količine odvojeno prikupljenih glavnih grupa komunalnog otpada u domaćinstvu. Stoga je važno uvesti sistem odvajanja reciklirajućeg i biorazgradivog otpada od ostalog otpada.
b) Pridavanje velike važnosti edukaciji i participaciji javnosti.

3.3.2. Oporaba

Oporaba otpada je svaki postupak ponovne obrade otpada kojim se postiže njegovo korištenje u materijalne ili energetske svrhe. Pod postupke oporabe otpada možemo smatrati slijedeće postupke:
- korištenje otpada kao gorivo ili uporaba nekog drugog načina za proizvodnju energije,
- obnavljanje - regeneriranje otpada,
- recikliranje - obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao otapala uključujući kompostiranje i ostale procese biološke obrade otpada,
- recikliranje - obnavljanje metala i metalnih spojeva
- recikliranje - obnavljanje drugih neorganskih materijala
- regeneracija kiselina i lužina,
- ponovna prerada iskorištene nafte ili drugi načini ponovne uporabe nafte,
- obrada zemljišta korisnog za poljoprivredu ili ekološka poboljšanja,
- oporaba sastojaka koji se koriste za suzbijanje zagađenja,
- upotreba otpadnog materijala iz gore navedenih postupaka
- razmjena otpada radi podvrgavanja gore navedenim postupcima,
- skladištenje otpada za gore navedene postupke.

Biorazgradivi kuhinjski i vrtni otpad predstavljaju visoko iskoristivi dio komunalnog otpada, a njihovo recikliranje najvažnija je karika svake dobre strategije gospodarenja otpadom, gdje se organski ostaci odvajaju od ostalog otpada na mjestu nastanka. Izdvajanje organskog otpada iz smeća značajno povećava postotak otpada koji ne završava na odlagalištu, što je i cilj.

Sistemi kompostiranja u vertikalnim komorama
Vertikalne kompostne jedinice izuzetno su pogodne za kompostiranje biorazgradivog otpada u urbanim sredinama. Te jedinice mogu kompostirati veliki spektar organskih materijala poput takozvanog zelenog otpada, ostatke hrane, papir te mulj iz kanalizacije. Jedna takva jedinica može obraditi do 1500 tona otpada godišnje, na površini od 11 kvadratnih
metara. Proces koji se odvija u kompostnim jedinicama dizajnirali su mikrobiolozi koji su uspješno riješili problem eliminiranja neugodnih mirisa koje organski otpad proizvodi prilikom kompostiranja. Specijalno dizajnirane komore su također nepropusne i neprobojne tako da ne postoji šansa od privlačenja štetočina. Temperatura koju postižu prirodni procesi dostiže 75 stupnjeva te osigurava pasterizaciju i stabilizira neugodne mirise gotovog proizvoda. Ovakav sistem zahtijeva svega 11 kWh energije po toni obrađenog otpada.
Ovdje se susrećemo sa dvije komponente organskog otpada: ostaci hrane i otpad iz vrtova. Ostaci hrane i ostaci obrađivanja vrtova mogu se kompostirati kod kuće. Mnoge lokalne zajednice diljem svijeta besplatno su ili uz minimalne naknade distribuirale posebne kante za kućno kompostiranje. Uspješniji programi su također osigurali i značajne mjere nadzora i pomoći od strane stručnjaka za kompostiranje. No, usprkos činjenici da se određene količine otpada mogu kompostirati u dvorištima, većina stanovnika gradova nema tu mogućnost, te kompostiranje treba uvrstiti kao dio sustava prikupljanja otpada od vrata do vrata. Sakupljeni organski otpad iz domaćinstava odvozi se na otvorena područja pogodna za kompostiranje. Ako organski otpad iz domaćinstava i iz vrtova nije posebno kontaminiran zbog pojedinih sastojaka koji se ne smiju bacati u ovaj otpad, može proizvoditi visoko kvalitetni kompost, odnosno prirodno gnojivo.

Skupljanje papira po principu od vrata do vrata mora biti osigurano svim kućanstvima i treba uključivati što je moguće više vrsta papira. Pričuvne operacije poput kompostiranja moraju se razviti za papir koji ne odgovara specifikacijama papira koji otkupljuju tvornice papira.

Papir je lako dostupna sirovina i čini 30% otpada, a s jednom tonom prikupljenog papira može se uštediti u procesu proizvodnje: 65% manje energije, 50% manje vode, 74% manje zagađuje zrak, zamjenjuje 17 stabala. 1 tona starog papira spasi 17 stabala drveta, uštede se prirodni resursi, smanji upotreba kemikalija, struje i vode u proizvodnji papira, a time i zagađenje okoliša

Izbjegnuto odlaganje 60.7% ukupne količine otpada.
2004. godine općina Palarikovo u Republici Slovačkoj proglasila je kao svoj cilj "nultu točku otpada" te je time i postala prva općina koja se odvažila na ovakav način gospodarenja otpadom. Osim što su izbjegli odlaganje 60.7% otpada, u suradnji s udrugom Friends of the Earth (FoE) Slovačka razvijaju daljnje korake da tu količinu još dodatno povećaju. FoE Slovačka je 2000. godine započela program suradnje s lokalnim zajednicama u vezi programa gospodarenja otpadom, a jedna od lokalnih jedinica je bila upravo i općina Palarikovo.
Tekstil i obuća su male komponente u sastavu otpada prosječnog kućanstva ali bi njihovo prikupljanje smanjilo količinu razgradivog materijala koji je potrebno odložiti, te bi količine tih materijala također mogle biti značajan izvor zarade u programu recikliranja. Oporaba isluženih tekstilnih proizvoda i otpada nastaloga tijekom izradbe tekstilnih proizvoda zaslužuje znatno veću pozornost od one koja joj se trenutačno posvećuje. Sintetski materijali (umjetna vlakna) za tekstilne proizvode vrlo se sporo razgrađuju, dok pri razgradnji vunenih proizvoda nastaje metan, koji pridonosi povećanju količine stakleničkih plinova. Oporaba tekstila smanjuje potrebu za ishodišnim sirovinama, manje se onečišćuje okoliš i štedi energija, a među ostalim, otpadni se tekstil ne mora voziti na odlagališta. Procjenjuje se da se samo u Europskoj uniji, većinom iz kućanstava, svake godine odbaci gotovo 5 milijuna tona tekstila, koji čini oko 3 % mase kućanskog otpada. Premda se najmanje 50 % tekstila koji se baca može ponovno koristiti ili oporabiti, udio tako korištenog tekstilnog otpada u RH je ispod 1 %, za razliku od Velike Britanije gdje se reciklira oko 25 % tekstilnoga otpada. Većina zapadnoeuropskih zemalja svoj otpadni tekstil deponira u banke odjeće. One prikupljaju otpadni tekstil koji se daje beskućnicima, prodaje u dobrotvorne svrhe ili šalje u zemlje u razvoju (Afrika, Indija, dijelovi istočne Europe i sl.). Gotovo 70 % otpadnog tekstila položenoga u banku odjeće bude iskorišteno za odjeću, dok se odjevni predmeti nepogodni za daljnje nošenje prodaju tvrtkama za oporabu. Oporaba otpadnoga tekstila u Hrvatskoj ne postoji. Zanimljivo je da hrvatska tvrtka Regeneracija iz Zaboka proizvodi cijeli svoj asortiman od recikliranih tekstilnih vlakana, ali nažalost sirovinu uvozi iz Njemačke (još jedan od naših paradoksa!).
Iako većina tekstilnog otpada potječe iz kućanstava, otpadni tekstil također može nastati tijekom proizvodnje pređa i tkanina, u procesima proizvodnje odjeće i dr.

Za staklenu ambalažu najbolja opcija bila bi njezino ponovno korištenje. No dok se nacionalna legislativa i javni edukacijski programi ne uključe, recikliranje stakla najbolja je i najraširenija opcija. Za većinu stakla primjenjiv je i poticajni sustav temeljen na pravilniku o gospodarenju ambalažnim otpadom.

Aluminij i čelik mogu se reciklirati. Prednosti recikliranja tih materijala je štednja energije potrebne u procesu iskapanja rude i stvaranja samog materijala, no recikliranje metala, a posebno aluminija, uzrokuje emisije dioksina, stoga je najprihvatljivija opcija upravo izbjegavanje korištenja aluminijske ambalaže i čelika gdje god postoje druge opcije.
Recikliranje plastike je proces u kojem se plastični otpad oporablja te se pretvara u korisne proizvode, ponekad potpuno drugačije od izvornog stanja.
Prije recikliranja plastika se sortira prema vrstama. Ako je usporedimo sa drugim materijalima kao što je staklo ili metal, plastika zahtjeva složeniji proces da bi se reciklirala. Plastika ima nizak stupanj miješanja zahvaljujući visokoj molekularnoj težini. Zagrijavanje nije dovoljno da se otope tako velike molekule pa stoga plastika mora biti istog sastava da bi se reciklirala. Kada se različiti tipovi plastike otapaju zajedno oni se razdvajaju u procesu (npr. kao voda i ulje) i postave u slojevima. To uzrokuje lošiju kvalitetu recikliranog materijal sa ograničenom uporabom. Još jedna prepreka recikliranju plastike je sveprisutno korištenje boja i filera, te drugih dodataka čije odstranjivanje poskupljuje proces. Aditivi se manje koriste kod boca pa se one češće recikliraju. Također, sve više raste upotreba biorazgradive plastike. Ukoliko bi se ta plastika miješala sa ostalim vrstama reciklaža ne bi bila moguća zbog različitog sastava i temperature otapanja.
U novije vrijeme u reciklaži se počinje koristiti metoda zagrijavanja kompresijom (naročito u Australiji, SAD-u i Japanu. Ovaj proces koristi svu nesortiranu, čistu plastiku u svim oblicima i miješa ju u velikim rotirajućim bubnjevima. Prednost ovog načina je u tome što omogućuje da se sva plastika oporabi (bez obzira na vrstu), ali je isto tako i nedostatak visoka potrošnja energije

Elektronički otpad se ubraja u opasne otpade zbog niza štetnih kemijskih spojeva poput silicija, kadmija, arsena, olova (koristi se u monitorima radi zaštite od zračenja) žive, kroma, berilija, fosfora, i plastike koji su opasni po ljudsko zdravlje i veliki su zagađivači okoliša. Riječ je o otpadu koji se sastoji od više od tisuću raznih materijala, od kojih su neki vrlo visoke razine toksičnosti i niskog reciklažnog potencijala, pa se, primjerice, spaljivanjem plastičnih materijala računala stvara otrovni plin dioksin.
Elektroničku i elektrotehničku opremu teže je oporabiti nego staklo, papir ili limenku. Njena oporaba je vrlo kompleksna, a manji je problem velika bijela tehnika nego mala kompliciranija oprema. Primjerice, u SAD-u je 1998. oporabljeno samo 11% računala, 70% velike bijele tehnike iz kućanstava. Problem rastavljanja i oporabe sitnog elektroničkog materijala vidi se i u vodljivim pločama u kojima se može naći pola metala i nemetala.
Zasad postoje četiri metode oporabe elektroničkog otpada :
1. rastavljanje opreme: ručno odvajanje dijelova koji se mogu ponovo uporabiti i oporabiti
2. mehanička oporaba: uklanjanje štetnih dijelova, zatim usitnjavanje i rezanje da se uklone oporabljivi dijelovi kao plastika i metali
3. spaljivanje i pročišćavanje: nakon što se spale gorivi dijelovi mogu se pridobiti metali
4. kemijska oporaba: plemeniti metali mogu se ukloniti iz tiskanih krugova putem kemijskih procesa

Zaključak

Gospodarenju otpadom danas se u svijetu posvećuje velika pozornost. Glavni cilj je različitim mjerama smanjiti potrošnju resursa, te poticati ponovnu uporabu i oporabu rabljenih plastičnih proizvoda. Učinkovito gospodarenje otpadom složen je proces koji zahtijeva usklađeno djelovanje mnogih čimbenika - državne uprave, lokalne samouprave, gospodarstva, nevladinih udruga, znanstvenih i obrazovnih institucija, medija itd. Važno je provoditi trajnu edukaciju, trajnu komunikaciju s javnošću te pravodobno informirati javnost o stanju okoliša i aktivnostima, provoditi promidžbu u cilju smanjivanja nastajanja otpada.
Iskustva drugih zemalja ukazuju na činjenicu da i nakon višegodišnje primjene koncepta gospodarenja otpadom, još uvijek ima dosta prostora za poboljšanje s tehničko-tehnološkog i ekonomskog gledišta. To znači da se i u Republici Hrvatskoj mora težiti trajnom poboljšanju sustava sakupljanja i recikliranja svih vrsta iskoristivog otpada.

Literatura:

1. Mr.Sci. Damir Brlek - Gospodarenje otpadom
2. Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje
2007-2015.g.
3. Izviješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2007.g.
4. Zelena akcija - Priručnik za gospodarenje otpadom
5. Internet - Wikipedija, ZG Holding - podružnica Čistoća

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD