SEMINARSKI RAD IZ FIZIKE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAKONI OPTIKEOptika je područje fizike koje proučava svojstva
svjetlosti i njezinog međudjelovanja s materijom. U optici pojam svjetlosti
obuhvaća vidljivo, infracrveno i ultraljubičasto područje, iako se slične
pojave mogu proučavati i u drugim područjima elektromagnetskog zračenja.
Prema tome optika se može shvatiti kao posebno područje elektromagnetizma.
Neke pojave u optici ovise o kvantnoj prirodi svjetlosti što ju povezuje
i s kvantnom mehanikom. U praksi se ipak većina pojava može objasniti
elektromagnetskom prirodom svjetlosti koja se može opisati Maxwellovim
jednadžbama. 2. ZAKONI GEOMETRIJSKE OPTIKEGeometrijska optika je dio optike u kojoj se za opis svjetlosnih pojava služimo svjetlosnim zrakama. Postoje četiri geometrijska zakona tzv.geometrijske optike.
Nabrojani zakoni mogu se izvesti i iz Fermatovog principa, koji kaže da se između dvije točke u prostoru svjetlost kreće onom putanjom za koju joj je potrebno najmanje vremena. 2.1. Zakon pravocrtnog širenja svjetlostiZakon o pravocrtnom širenju svjetlosti, tj. u homogenom, optički prozirnom sredstvu svjetlost se širi pravocrtno. c = 3 * 108 m/s (brzina svjetlosti u vakuumu ili zraku) - godina svjetlosti, ly - put koji svjetlost pređe za 1 godinu:
ly = c * t = 9,47 * 1015 m
Ovaj je zakon primjenjiv kada su pojave poput ogiba ili difrakcije zanemarive, tj. kada je valna duljina svjetlosti puno manja od dimenzija optičke naprave. Svjetlosne zrake, sa svjetlosnog izvora (svijeća), padaju na prednju stranu komore i prolaze kroz uski otvor u njoj. Uslijed pravocrtnog prostiranja svjetlosti na zidu komore formira se obrnuti lik svjetlosnog izvora. Posljedica ovog zakona je pojava sjene i polusjene raznih objekata na površini Zemlje. Poznate pojave u prirodi su pomrčine Sunca i Mjeseca, koje predstavljaju direktne posljedice pravocrtnog prostiranja svjetlosti. 2.2. Zakon nezavisnosti svjetlosnih snopovaAko jedan snop zraka svjetlosti prolazi kroz drugi, oni ne utječu jedan na drugoga, tj. svjetlosne zrake ne ometaju jedna drugu prilikom presjecanja (zakon ne vrijedi za koherentne snopove svjetlosti). Svakazraka se prostire nezavisno od ostalih. Kod ovog zakona postoje mala odstupanja, to jest pojava interferencije svjetlosti i stvaranje interferencione slike u koliko svjetlosni zraci imaju istu valnu dužinu i konstantnu faznu razliku (koherentni valovi). 2.3. Zakon refleksije ili odbijanja svjetlostiZakon refleksije ili odbijanja svjetlosti govori o promjeni pravca prostiranja svjetlosti na graničnoj površini dvije optičke sredine gdje se jedan dio odbija, a drugi prelama. U određenoj mjeri svjetlost se odbija od svakog tijela. Ako se snop svjetlosti odbija o ravnu glatku površinu onda dolazi do usmjerenog odbijanja, a ako je površina neravna, zraci se odbijaju u različitim pravcima, difuzno odbijanje svjetlosti. Koji će dio svjetlosti biti odbijen, a koji će preći u drugu sredinu zavisi od prirode sredine, upadnog ugla i valne dužine svjetlosti.
Svjetlost se od glatke reflektirajuće površine odbija tako da je kut upada zrake u odnosu na okomicu reflektirajuće ravnine jednak kutu refleksije i pri tome:
2.4. Zakon loma ili refrakcije svjetlostiZraka svjetlosti koja upada na granicu između dva optička sredstva različitih gustoća lomi se tako da je omjer između sinusa kuta upada i sinusa kuta loma jednak omjeru indeksa loma tih optičkih sredstava. Ako zraka svjetlosti prelazi iz jednog sredstva u drugo, ona mijenja smjer. Upadna zraka, normala na granicu u upadnoj točki i lomljena zraka, leže u istoj ravnini zajedno s odbijenom zrakom. Snellov zakon ili zakon loma – formula: α - upadni kut 2.4.1. Zakon prelamanja (reflakcije) na ravnoj površiniNa ravnoj površini, koja dijeli dvije sredine različitih optičkih gustina
(različitog apsolutnog indeksa prelamanja) dio svjetlosti se prelama.
Zakon prelamanja (ili refrakcije) svjetlosti je postavljen u prvoj polovici
17. vijeka Dekart
i Snelijus nezavisno jedan od drugog, pa se još naziva Dekart-Snelijusov
zakon. Relativni indeks prelamanja za dvije sredine je odnos brzina svjetlosti
u tim sredinama Slika 5. 2.4.2. Prelamanje svjetlosti kroz paralelnu pločuPlanparalelna ploča je providno tijelo čije su naspramne površine paralelne. Svjetlosni zrak propušten kroz providno tijelo čije su naspramne površine ravne (planparalelna ploča) prelama se dva puta, pri ulasku i pri izlasku iz ploče. Lik je paralelno pomaknut sam sebi, a pomicanje zavisi od: debljine ploče d, odnosa indeksa prelamanja dvije sredine i upadnog ugla. Ako je sredina iz koje dolazi zrak sa većim indeksom prelamanja ploče, pomicanje lika će biti veće.
2.4.3. Prelamanje svjetlosti kroz prizmuOptička prizma je providno tijelo, koje ima bar dvije neparalelne uglačane površine, na kojima se svjetlost dva puta prelama i skreće ka širem dijelu (osnovi) prizme. Lik je imaginaran, na istoj strani kao i predmet, ali pomjeren ka prelomnoj ivici. θ je ugao prizme, δ se naziva ugao skretanja, α1 i β1 su upadni uglovi dok su α2 i β2 prelomni uglovi. Ugao skretanja ili devijacije jednak je zbroju upadnog i izlaznog ugla, umanjen za prelomni ugao prizme. Slika 7. 2.4.4. Totalna refleksijaU slučaju kada svjetlost prelazi iz optički gušće u optički rjeđu sredinu
(npr. iz vode u zrak) prelomni ugao je veći od upadnog. U tom slučaju
postoji takav upadni ugao, manji od 90°, za koji je ugao prelamanja
jednak 90°. Tada prelomni zrak ''klizi'' po graničnoj površini, a upadni
ugao se naziva granični ugao totalne refleksije, αg. Granični ugao totalne
refleksije može se izračunati iz Dekart-Snelijusovog zakona (uzimajući
da je prelomni ugao 90°): Slika 8. ZAKLJUČAKZa lakše sagledavanje pojava i uočavanje zakonitosti neophodno je korištenje
adekvatnih, zanimljivih, jednostavnih ogleda.
preuzmi seminarski rad u wordu » » » |