Antivirusni programi
Informatičkim
početnicima je gotovo nemoguće objasniti što je to virus. Kompjutorski
virusi se zovu virusi jer se nekome nekada činilo da je
to pojam koji će neiskusnim korisnicima najlakše predočiti kako se oni
šire i kakve su njihove posljedice. Oni pravi virusi se ne vide
golim okom, a kompjutorski još manje. Ukratko, kompjutorski virus (u
daljnjem tekstu: virus) je neka vrsta programa koji se na neki automatizirani
način širi po računalima i radi neku štetu na tim računalima.
“Kompjuterski virus je kompjuterski program koji može
inficirati druge kompjuterske programe modificirajući ih na taj način
da to podrazumijeva stvaranje svoje vlastite kopije.”
Dobro je naglasiti kako nije nužno da taj program mora
učiniti nekakvu štetu (kao što je brisanje i oštećenje fajlova) kako
bi ga se moglo svrstati u skupinu virusa. Postoji očita razlika između
onog što Cohen smatra “virusem” i onog za što bi se većina složila da
jest virus.
Bespotrebno zauzima prostor na hard disku ili memoriji (pa tako usporava
rad vašeg računala, ili usporava vašu vezu kada ste spojeni na internet),
bilo da vam samo izbaci poruku u kojoj vam kaže da ste glupi (pa vas
to možda psihički pogodi), bilo da vam briše vaše podatke na računalu,
ili ih mijenja (npr. financijske podatke iz siječnja pomiješa nasumice
sa kolovozom), ili, možda najgore, pošalje vaše ugovore, slike ili neke
tekstove privatne prirode na neku slučajnu e-mail adresu (možda ako
nemate sreće i nekome koga poznajete).
Iz ovih spoznaja je jasno da je potrebno uložiti određen napor kako
bi ljudi koji koriste računala postali svjesni postojanja virusa i kako
ne bi nastavljali s nezainteresiranošću za ovaj problem stvarajući ga
tako zapravo još većim.
1. ŠTO SU KOMPJUTERSKI VIRUSI?
Kompjuterski virusi su programi napravljeni s namjerom
stvaranja smetnji u radu i različitih oštećenja datoteka i organiziranih
podataka na PC računalu.
Nazvani su tako jer imaju sposobnost razmnožavanja (sami sebe iskopiraju
na više mjesta na disku ili disketi).
Prvi virusi su bili programi koji koji su ispisivali zanimljive, propagandne
ili duhovite poruke na monitoru. Nisu bili destruktivni, tako da nije
bilo potrebe razvijati neku posebnu zaštitu. No, stvari su se ubrzo
promijenile.
Kasnih 80-tih, računarski virusi bili su dijelovi koda prikačeni na
program kao što su bile igre ili tekst procesori. Bili su dizajnirani
tako da se izvršavaju kada se pokrene neki od tih programa. Upisivali
su se u memoriju i tražili pogodno tlo za širenje.
Ukoliko bi pronašli ono što traže, počeo bi njihov rad koji se može
manifestirati na više načina.
Vremenom su tvorci virusa postajali kreativniji, jer su učili nove ''trikove''.
Jedan od boljih bila je mogućnost upisivanja virusa u memoriju, tako
da bi ostajao onoliko dugo koliko bi računar bio upaljen. To je virusu
omogućavalo masovnije repliciranje. Drugi zanimljiv trik bila je mogućnost
inficiranja boot sektora floopy ili hard diska.
To je dio diska koji sistem prvo čita nakon paljenja računara.
Danas je širenje virusa po ovoj osnovi višestruko umanjeno, jer programi
za zaštitu od virusa čuvaju boot sektore, a i razmjena programa odvija
se putem CD-a ili Interneta.
CD ne može biti modificiran što značajno smanjuje mogućnost širenja
virusa. Ipak, ukoliko se podaci prije snimanja na CD ne provjere, postoji
šansa da se i virus ''snimi'' s njim.
2. PODJELA VIRUSA
Virusi su podjeljeni u osnovne klase:
- boot sektor virusi,
- infektori datoteka (file infector),
- „trojanski konj“
2.1. BOOT SEKTOR VIRUSI
Boot sektor je dio diska koji sadrži kod za učitavanje
operativnog sistema. Virus obriše sadržaj tog sektora i umjesto programa
za podizanje sistema snimi sebe. Ako se podigne sistem sa tako zaraženog
diska, virus se aktivira i učita se u RAM memoriju, odakle će zaraziti
svaku disketu koja se od tog trenutka bude koristila (osim diskete koja
je zaštićena od snimanja).
Slika1. Jedina sigurna zaštita diskete od virusa
Boot sektor
Boot sektor virusi inficiraju boot sektor floopy ili hard
diska.
2.2. INFEKTORI DATOTEKA
Poznati i kao program virusi, generalno se prenose preko
fajlova koji su ili izvršni ili sadrže izvršne komponente fajlova i
grupirani su prema klasama programa koje inficiraju. Mogu biti izuzetno
infektivni i mnogo teže ih je otkriti nego viruse koji napadaju boot
sektor zbog širokog obima potencijalnih meta. Mogu se podijeliti na
parazitne, pridružene, povezujuće i prepisujuće.
2.3. „TROJANSKI KONJ“
Kompjuterski ''trojanski konj'' pod maskom stiže putem
e-maila, news grupe ili popularnih chat programa do lakovjernih i nedovoljno
informiranih korisnika mreže, navodeći ih da ga pokrenu i instaliraju
na računar. Za razliku od virusa, trojanci su kompleksne
klijent – server aplikacije za pristup udaljenom računaru u mreži.
Zadatak trojanca je da pronalazi datoteke koje sadrže šifre potrebne
za instaliranje na računar, server ili konektiranje na Internet
i distribuira ih udaljenom hakeru.
Ovaj program nema u sebi ugrađen kod koji mu omogućuje samostalno razmnožavanje,
ali se ipak može razmnožavati ukoliko netko posudi nekome kopiju na
kojoj se nalazi ovaj program. Današnji trojanski konji najviše se šire
putem peer to peer mreža “pretvarajući” se da su trenutno popularni
programi ili crackovi za najnovije uslužne programe.
3. NAJČEŠĆI VIRUSI I NJIHOVA DJELOVANJA
FROM |
Boot sektor
virus |
Porijeklom iz Švicarske, 18. dana svakog mjeseca virus
proizvodi zvukove prilikom pritiskanja tipki na tastaturi.Na njega
otpada 40% svih infekcija. |
NEW ZEALAND
(STONED, MARIJUANA) |
Boot sektor virus |
Virus ispisuje poruku „LEGALISE MARIJUANA“.Na njega otpada oko 20
% svih infekcija. |
TEQUILA |
Svestrani virus |
Porijeklom iz Švicarske. Virus na ekranu iscrtava grubi Mandclbort.Oko
10 % infekcija. |
SPANISH TELECOM |
Svestrani virus |
Izrađen u Španjolskoj,Nakon 400 startanja sistema virus prepiše
podatke na prva dva tvrda diska.Oko 10% infekcija. |
JOSHI |
Boot sektor virus |
Iz Indije, koji 5. siječnja ispisuje poruku „Happy Birthday Josh“. |
Tablica 1. najčešći virusi i njihova djelovanja
4. ZARAŽENO RAČUNALO
Što kad računalo oboli? I uz najveće
mjere sigurnosti korisniku se može dogoditi da mu na računalo dospije
virus. To se obično događa korisnicima koji nisu primijenili sve mjere
sigurnosti, odnosno koji su zanemarili upozorenja. Otkrijete li na vašem
računalu virus, posjetite stranice vašeg antivirusnog programa jer se
tamo nalaze i detaljne biblioteke s informacijama što virus radi i kako
se širi. Isto tako, tamo ćete pronaći i detaljnije upute o tome kako
virus ukloniti s računala. U većini slučajeva ovaj ćemo postupak provest
programom za zaštitu od virusa jer on u sebi objedinjava i mogućnosti
uklanjanja virusa. No ponekad će trebati detaljno slijediti upute dane
na Web stranici i kopije virusa ukloniti ručno. Pri uklanjanju zaraženih
i oštećenih zapisa ponekad ćete morati obrisati i neki koristan skup
podataka ili dijelove nekog programa. Zbog toga je mudro imati arhive,
odnosno sigurnosne kopije kako ne biste izgubili podatke. U slučaju
da brišete dijelove programa, njih valja iznova instalirati kako bi
se omogućio nesmetan rad programa.
5. ZAŠTITA RAČUNALA
Osnovni oblik obrane od virusa je zaštita računala. Riječ
je o dosta složenom postupku koji osim primjene odgovarajućih programa
od korisnika zahtijeva i oprezno ponašanje.
Osnovna zaštita od virusa na samom računalu provodi se upotrebom programa
za borbu protiv virusa. Zajedničkim imenom ovakvi programi se nazivaju
antivirusni programi. Zamisao je da se na računalo postavi računalni
program koji će stalno provjeravati sve zapise koji dospijevaju na računalo.
Program u sebi ma podatke koji mu omogućavaju prepoznavanje različitih
virusa. Zbog toga će u trenutku kad naiđe na zapis zaražen virusom spriječiti
aktiviranje tog zapisa i podići uzbunu. Jednostavno rečeno, na ekranu
će se pojaviti prozor s upozorenjem da je određeni zapis zaražen virusom.
Pri instalaciji program će od korisnika zatražiti da odredi stupanj
zaštite. Najniži stupanj zaštite ne sadrži nikakvu automatiku već korisnik
može samostalno pokrenuti provjeru u slučaju kad na računalo donosi
neke podatke. Ovakav način rada je izuzetno nesiguran jer korisnik može
jednostavno zaboraviti provjeru.
Najviši stupanj zaštite zapravo uključuje stalnu provjeru podataka koji
se koriste, nadzor nad svim prispjelim elektroničkim porukama i periodičnu
provjeru svih podataka na računalu. Ovakav oblik zaštite bez sumnje
troši nešto više računalnih resursa. Zbog toga neki autori odbacuju
ovakvo rješenje unatoč njegovim očiglednim prednostima. Vrlo je važno
naglasiti slijedeće! Bilo koji program za zaštitu od virusa u stanju
je prepoznati samo viruse koji su postojali u trenutku njegovog pisanja.
Pojavi li se novi virus samo dan nakon što je program izašao, taj je
virus programu nepoznat, pa prema tome ne može prepoznati virus, odnosno
ne može spriječiti njegovo širenje.
6. ANTIVIRUSNI PROGRAMI
Predstavljaju prvi nivo zaštite od virusa i trojanaca.
To su softverski paketi sposobni da detektiraju, izdvoje i (ili) eliminiraju
viruse. Svi antivirusni programi sastoje se iz više cjelina. Jedan njegov
dio ''Monitor'' je rezidentan u memoriji i osigurava neprestanu zaštitu
od virusa, dok drugi dio ''Scan'' omogućava skeniranje cijelog sistema.
Antivirusi su danas neophodan dio softvera koji svako treba imati instaliran
na svom računaru. Ovi programi uključuju različite načine nadgledanja
i zaštite računara od malicioznog koda. Najčešće se radi o zaštiti u
realnom vremenu i skeniranju na zahtjev korisnika, dok moderne verzije
ovih programa nude razne druge vidove zaštite od virusa koji se šire
putem Interneta.
Postoji dosta kompanija koje razvijaju i nude ove programe, a najpoznatiji
među njima su: Symantec, Sophos, Panda, Kaspersky ... One nude
dopunu antivirusnih definicija svakodnevno. Dosadašnja praksa bazirala
se na petnaestodnevnom osvježavanju.
Broj danas poznatih virusa je oko 65.000, s tim da se opasnim smatra
nekoliko stotina. Kvalitetna zaštita svodi se na opreznost, upotrebu
dobrih antivirusnih programa, redovno osvježavanje virusnih definicija.
6.1. VRSTE ANTIVIRUSNIH PROGRAMA
Najpoznatiji i najčešće korišteni antivirusni programi
su:
• NORTON ANTIVIRUS,
• SOPHOS ANTI-VIRUS,
• MCAFFEE,
• PCCLLIN.
6.1.1. NORTON ANTIVIRUS
Najpoznatija antivirusna kuća na svijetu Symantec, stekla
je svjetsku slavu upravo po proizvodu koji se jednostavno zove Norton
AntiVirus, koji je ime dobio po osnivaču firme Peteru Nortonu.
Kupovinom licence stječe se pravo na godinu dana besplatnih osvježavanja
antivirus definicija, ali i svih programskih obnova koje se u tom periodu
pojave. Za to se brine Live Update koji diskretno svaki put kad se spojimo
na Internet, provjeri postoji li nadogradnja za program ili nove definicije.
Korištenje Norton AntiVirus programa
Po završenoj instalaciji i određenom update-u program je spreman za
korištenje.
Dopunjavanje baze podataka antivirusnog programa potrebno je iz razloga
što se praktično svakog dana pojavi desetak novih virusa. Pokretanjem
programa dobije se maska kao na slici 3.
Slika 3. Maska koja se dobije pokretanjem Norton AntiVirus programa
Samo korištenje programa je vrlo intuitivno. Treba označiti
što želimo da provjerimo (FD, HD particije ili CD) i pritisnemo New
Scan. Program skenira izabrano i to pokazuje na prozoru koji je prikazan
na slici 4. Prvo se skeniraju fajlovi na odabranom memorijskom medijumu,
a zatim Boot i Master Boot zapis.
Slika 4. Prikaz progresa tokom skeniranja
Nakon završene pretrage, program saopćuje rezultate. Ukoliko
se na računaru ne nalazi virus ili trojanac dobije se odgovarajuća poruka.
Izgled prozora dat je na sljedećoj slici.
Slika 5. Rezultati pretrage
Ukoliko je pronađen virus ili trojanac dobije se odgovarajuća
poruka i korisnik poziva da poduzme odgovarajuću akciju.
6.1.2. SOPHOS ANTIVIRUS
Sophos Antivirus već duže vrijeme čini favorita iz sjenke
na sceni ''penicilin'' alata. Naravno, sjenka je vodećih Norton i Mcaffee
alata koji su ipak za klasu iznad Sophosa.
Za jednostavan program kakav je ovaj mora se proći instalacija koja
običnom korisniku i nije tako jednostavna. Nakon toga će se program
smjestiti u memoriju i očekivati neželjene napade virusa.
6.1.3. NOD32
Jedini antivirusni program koji se jasno razlikuje od
ostalih je NOD32. NOD32 se pokazao najboljim programom sa jedva uočljivim
narušavanjem performansi. Jedan od dokaza kvaliteta ovog programa su
i česte nagrade koje dobiva. NOD32 već je 17 puta dobio nagradu 100
% Virus Bulettina. NOD32, kažu stručnjaci Virus Bulettina, ''nikad nije
propustio niti jedan virus, dok se drugim alatima dogodilo da ih propuste''.
Za instalaciju ovog antivirusnog programa potreban je mali prostor,
tako da ostaje dovoljno prostora za ostale programe. Antivirusni alat
NOD32 odlikuje se preglednim grafičkim sučeljem. Za detekciju virusa
potrebno je tek odrediti područje skeniranja, definirati akciju koju
će program izvršiti kada pronađe virus i u Setup opcijama odrediti način
rada.
6.1.4. PANDA ANTIVIRUS TITANIJUM
Panda Titanijum je automatizirani i ne previše zahtjevni
eliminator virusa, sa naglaskom na praktičnost i jednostavnost upotrebe.
Sadrži sve opcije neophodne za kvalitetnu protekciju računara i elegantno
podešavanje mogućnosti. Namijenjen je kućnim korisnicima i svima sa
slabijim konfiguracijama.
7.ANTIVIRUSNE METODE
7.1. SKENERI
Princip rada antivirus skenera bazira se na provjeravanju
datoteka, sektora i sistemske memorije u potrazi za poznatim i nepoznatim
malicioznim kodom. Potraga za poznatim virusima naziva se maskiranje
(masking). Virus ''maska'' je specifični dio koda sadržan
u virusu. Ako neka datoteka ne sadrži masku (taj dio koda) ili je veličina
maske nedovoljna, koriste se druge metode za pronalaženje virusa.
Heurističko skeniranje je analiza dijela instrukcija u kodu datoteka
koje se provjeravaju, za koje postoji mogućnost da je maliciozni kod.
Na ovaj način pronalaze se još uvijek neotkriveni virusi.
Skeneri se dijele u dvije kategorije: opći (general) i specijalni (special).
Generalni skeneri su dizajnirani da pronađu i onemoguće sve vrste virusa
za određeni tip operativnog sistema dok specijalni pronalaze ograničen
broj virusa ili određene tipove virusa, recimo makro viruse.
Skeneri se još dijele na rezidentne i nerezidentne (provjeravaju sistem
samo ako se to traži od njih). Rezidentni pružaju sistemu bolju zaštitu,
jer reagiraju odmah po pojavi virusa, dok nerezidentni detektiraju virus
tek kad bude pokrenut.
7.2. CRC SKENERI
CRC skeneri djeluju tako što kalkuliraju sa CRC sumama
za tekući disk, datoteku ili sistem sektora. CRC sume sadrže bazu podataka
sa podacima kao što su veličina datoteka, datum i sl. Oni uspoređuju
informaciju sa bazom i kontroliraju vrijednosti. Ako su podaci u bazi
različiti od onih koje je skener pronašao, ukazuje na mogućnost postojanja
virusa na računaru.
CRC skeneri koriste moćne anti – stealth algoritme u borbi protiv virusa
i često se zna desiti da virusi mogu biti detektirani samo ovom metodom.
Problem kod ove vrste skenera je što ne mogu registrirani postojanje
virusa u trenutku inficiranja sistema, jer još uvijek nisu napravljene
potrebne izmjene u sis datotekama. CRC skeneri ne mogu detektirati postojanje
virusa u pristiglim datotekama, kao što su e-mail, diskete, vraćene
backup datoteke, raspakovane arhive i sl., jer njihova baza nema podatke
o njima.
7.3. BLOKERI DOGAĐAJA – BEHAVIOUR BLOCKERS
Anti – virus blokeri događaja su memorijski rezidentni
programi koji ''osluškuju'' reakciju virusa i obavještavaju o tome korisnika.
Takve informacije mogu se dogoditi za vrijeme pokretanja izvršnih datoteka,
zapisivanje u Boot sektor diskova ... Dobra osobina blokera je što zaustavljaju
izvršavanje virusa u trenutku infekcije, a loša je što vrlo često griješe.
7.4. IMUNIZATORI
Dijele se u dva tipa: one koji upozoravaju na infekciju
i one što blokiraju pokušaj virusa da uđe u sistem.
Prvi tip se i sam ponaša kao virus, tako što se dodaje na kraj datoteke
i pri svakom njenom pokretanju provjerava izmjene. To uradi samo jedanput.
Drugi tip ove metode štiti sistem na način da mijenja datoteke i praktično
uvjerava virus da su te datoteke zaražene. Za zaštitu od rezidentnih
virusa koristi se mali TRS (rezidentni) program koji je ubačen u memoriju
računara. On također nastoji uvjeriti virus (ako pokuša pristupiti memoriji),
da je memorija već zaražena. Ova metoda nije potpuno pouzdana, jer je
nemoguće zaštititi sve datoteke od svih mogućih virusa.
8.POKRETANJE ANTIVIRUSNOG PROGRAMA U WINDOWSU
Iz Microsoft Tools skupine potrebno je dvaput kliknuti
na Anti-virus ikonu ili iz tools izbornika File Managera izabrati Anti-Virus
naredbu. Na zaslonu se prikazuje Microsoft Anti-Virus for windows. Mogućnosti
i naredbe izbornika imaju istu funkciju kao i isto imene mogućnosti
u DOS verziji programa.
Ako nakon izbornika Detect mogućnosti anti-virus otkrije virus, na zaslonu
se prikazuje poruka o pronađenom virusu. Izaberemo jednu od opcija.
Clean za uklanjanje virusa
Continue za nastavak pregledavanja
Stop Za prestanak pregledavanja
Delete Za brisanje inficirane datoteke
Nakon završetka pregledavanja memorije računala i izabranog
diska na zaslonu se pokazuje statusne informacije.
9. ŠEST ZLATNIH KORAKA U ANTIVIRUSNOJ ZAŠTITI
Korak 1:
Obavezno instalirati neki od antivirusnih alata!
Iako ne postoji apsolutna zaštita od virusa, instaliranjem i pravilnim
podešavanjem
nekih od ovih programa znatno se reducira mogućnost zaraze.
Korak 2:
Redovno ažurirati antivirusne definicije.
Podesiti alate da redovno automatski ''skidaju'' najnovije virusne definicije.
Ako antivirusni program ne podržava automatsko osvježavanje (što je
malo vjerovatno), onda se to učini ručno sa site-a proizvođača.
Ovaj korak je jako bitan jer se dnevno pojavi oko trinaest novih virusa.
Osvježavanjem baze dajemo mogućnost antivirusnom alatu da štiti računar
od većeg broja virusa.
Korak 3:
Podesiti antivirusni softver da automatski skenira sve datoteke.
Provjeravanjem svih datoteka, ne sami izvršnih, zaštita je potpuna i
time se onemogućava širenje virusa. Potrebno je obratiti pažnju da se
uključi skeniranje kompresnih datoteka (opcija Scan Compressed Files).
Korak 4:
Skenirati sve datoteke koje dolaze sa Interneta.
Prije svega, obavezno se uključi skeniranje svih odlaznih i dolaznih
e-mail poruka. E-mail je trenutno najčešći način širenja virusa. Također
mnogobrojne web stranice sadrže softvere koji mogu biti zaraženi. Zato
će i skeniranje svih datoteka kopiranih sa interneta pomoći u zaštiti.
Korak 5:
Povremeno skenirati cijeli disk.
Redovno vršiti skeniranje cijelog diska. Proces skeniranja može potrajati
i zavisi od veličine hard diska i broja datoteka kojima raspolaže. Zato
nije lože ostaviti računar da skenira tokom noći.
Korak 6:
Skenirati hard disk nakon instalacije softvera.
Nakon instalacije raznih alata (posebno onih koji se kopiraju sa interneta)
skenirati hard disk ili lokacije na koje se softver instalirao. Može
se desiti da kompresovane arhive budu zaražene virusima.
ZAKLJUČAK
U današnje vrijeme je gotovo nezamisliv rad na računalu
bez zaštite od virusa koje možemo dobiti otvaranjem bilo koje stranice
na internetu.Potrebno je imati dobre antivirusne programe kako se ne
bi doveli u situaciju da pokupimo raznorazne viruse koji bi obrisali
važne datoteke ili nam srušili sistem.
Danas se sva poslovanja vode preko računala i nedopustiv je rizik da
se dovedemo u situaciju prekida poslovanja na određeno vrijeme.To nam
ne dopušta današnji način života.
Potrebno je redovito obnavljati antivirusne programe jer svakog dana
nastaju milijuni novih virusa.
LITERATURA: