Računalne mreže – općenito, vrste
(LAN, WAN, Internet, intranet, ekstranet)
Računala povezujemo u mrežu kako bismo mogli izmjenjivati
podatke koji se nalaze u njihovim memorijama. Prijenos podataka (nizova
bitova) može se obavljati elektroničkim signalima, a veze mogu biti
žične i bežične. Bitovi se šalju jedan za drugim (slijedno) odgovarajućom
brzinom, a pretvorbu iz digitalnog oblika signala u analogni oblik signala
i obrnuto obavljaju modemi. Računala mogu biti povezana u lokalnu mrežu
i u rasprostranjenu mrežu. U mreži računala razlikujemo računala klijente
i računala poslužitelje.
Svako računalo spojeno na mrežu ima svoj jedinstveni broj
(adresu) iz koje se može prepoznati na kojem je kontinentu, u kojoj
državi i na koji je poslužitelj povezano. Podaci se u mreži šalju u
skladu s prije dogovorenim protokolima, a u obliku paketa.
2. Mreže
Mreža je sustav dvaju ili više povezanih računala
ili uređaja.
Pojavom širokopojasnih usluga brzine računalnih komunikacija neprestano
rastu te je sve češći problem zagušavanja postojeće javne prijenosne
mreže i sve veća potreba za povećanjem kapaciteta mreže do svakog korisnika.
Mreže služe za spajanje dvaju ili više računala s mogućnošću njihove
međusobne komunikacije.
Glavne vrste usluga koje treba osigurati informacijska mreža su sljedeće:
• Komunikacija govorom u digitalnom obliku, postupkom komutacije kanala
ili paketa,
• Komunikacije tekstom,
• Komunikacije podataka postupcima komutacije kanala ili paketa u stvarnom
vremenu ili s vremenskom zadrškom,
• Pristup bankama podataka i računarskim uslugama te procesiranje,
• Komunikacije slikom, videofon, difuzija TV i HIFI višemedijske komunikacije,
• Telefaks,
• Daljinsko mjerenje i upravljanje.
2.1.Podjela mreža
Osim u fizičkom mediju za spajanje mreže, računalne mreže
razlikuju se i prema udaljenosti i to kao:
• Lokalna mreža (Local Area Network, LAN): računala su u istoj zgradi.
• Kućna mreža (Home Area Network, HAN): računala su u jednom kućanstvu
i spajaju osobne elektroničke uređaje.
• Rasprostranjena mreža (Wide Area Network, WAN): računala su rasprostranjena
po cijelom svijetu i povezana preko telefonskih linija ili satelitskih
veza i radioveza.
• Metro mreža (Metropolitan Area Network, MAN): podatkovna mreža na
području većeg grada koja povezuje podružnice velikih tvrtki.
Dodatno se mreže još dijele prema:
• Topologiji: geometrijska posloženost računala koja može biti u obliku
zvijezde, prstena i linije.
• Protokolu: protokol određuje skup pravila i signala koje računala
koriste za međusobnu komunikaciju. Jedan od najpoznatijih protokola
u LAN mreži je internetski protokol.
• Arhitekturi: postoji klijent poslužitelj arhitektura i arhitektura
ravnopravne mreže (peer-to-peer). Računala na kojima se nalaze podaci
u mreži nazivaju se poslužitelji, dok se računala koja se koriste tim
podacima nazivaju klijenti. U ravnopravnim mrežama sva su računala ravnopravna
i nema poslužitelja i klijenta.
3. Lokalne mreže (Local Area Network- LAN)
Lan kako joj i samo ime kaže, jest lokalna računalna mreža koja se proteže
na relativno malom prostoru. Radi se o skupu računala na jednom lokalitetu.
Dobar primjer za ovakvu mrežu jest baš kućna mreža. Osin nje, tu još
spadaju i uredske mreže raznih poduzeća, računalne mreže po školama
i slično. Primjer LAN mreže imamo i na Ekonomskom fakultetu.
3.1. Obilježja lokalnih mreža
Osnovna obilježja lokalnih mreža su:
• LAN je najčešće instaliran unutar jedne zgrade ili unutar skupine
zgrada na ograničenom području-to je osnovni razlog zašto se u nazivu
takve mreže koristi pridjev lokalna;
• Broj krajnji uređaja spojenih u lokalnu mrežu je ograničen, pri čemu
se ograničenje kreće u rasponu od nekoliko desetaka do nekoliko stotina
krajnjih uređaja u jednoj lokalnoj mreži;
• LAN je obično u vlasništvu jedne organizacije, koja je ujedno i vlasnik
mrežnih uređaja međusobno povezanih tim LAN-om;
• U lokalnim mrežama se u pravilu koriste velike prijenosne brzine (kreću
se u rasponu od 1Mbit/s do 1Gbit/s)
Slika 1. Računala spojena u lokalnoj mreži
3.2. Prednosti lokalnih mreža
Prednost lokalnih mreža je što mogu koristiti zajedničko sklopovlje
poput mrežnog pisača , mrežnog CD- ili DVD- pisača, jednog računala
s postavljenim vatrozidom za pristup internetu, poslužitelj e-pošte
i dr.
Umrežena računala omogućuju i brz izravan prijenos podatak između računala.
Veće tvrtke imaju u lokalnoj mreži poseban poslužitelj za elektroničku
poštu pa se za razmjenu e-pošte među zaposlenicima ne koristi Internet.
Na umreženim računalima u lokalnoj mreži, zbog veće brzine prijenosa
podataka, mogu se igrati i brze računalne igre koje omogućuju sudjelovanje
više igrača. Te se igre mogu igrati i na internetu, ali potrebne su
brže veze na Internet i takva igra nije besplatna.
4. WAN (Wide Area Netwok)
WAN je mreža koja se prostire preko velikih geografskih
udaljenosti. U osnovi se često radi o više desetina ili stotina lokalnih
mreža u uredima nekog poduzeća koji su razbacani po teritoriju jedne
države ili čak na nekoliko kontinenata.
Primjer takvih WAN mreža koje možda svakodnevno nesvjesno i sami susrećemo
jesu banke i slične financijske institucije. Službenica na bankovnom
šalteru koja na svom računalu poziva podatke o stanju nekog računa nalazi
se u lokalnoj mreži dotične bankovne poslovnice. Nadalje, poslovnica
je samo jedan od više lokaliteta a poslovnica na području jednog ili
više gradova-koji su umreženi u poslovnu mrežu te banke.
Kao primjer se na slici 2 nalazi WAN mreža CARNeta, hrvatskog
akademskog poslužitelja Internet usluga.
CARNet WAN mreža povezuje lokalne mreže raznih sveučilišta, istraživačkih
instituta, a istovremeno i pruža pristup Internetu akademskim građanima
i učenicima iz njihovih domova.
Slika 2. CARNet WAN mreža, Saša
Ilišević, Brzi vodič kroz kućne mreže, BUG & SysPrint, Zagreb, 2003.
5. Internet
Internet je svjetska mreža
međusobno povezanih (pod)mreža koja, korištenjem internetskih protokola,
omogućuje komunikaciju i pristup raznim uslugama putem računala.
Često se definira kao najveća svjetska mreža ili «mreža svih mreža».
Internet povezuje gradove i njihove mreže s drugim europskim, a preko
njih i svjetskim gradovima.
Internet obuhvaća milijune računala koja su umrežena na najrazličitije
načine. Iako su fizičke poveznice među njima vrlo različite, sve ih
povezuje jedinstven jezik sporazumijevanja.
Primjeri popularnih internetskih usluga su:
• transfer datoteka (file transfer),
• pristup udaljenom računalu (remote login),
• imeničke usluge (directory services),
• mrežne novosti (news),
• elektronička pošta (e-mail)
• World Wide Web.
5.1. TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet
Protocol)
Računala povezana u Internet međusobno komuniciraju jezikom
koji sva razumiju, neovisno o tome koji im je operativni sustav ili
na kakvom su hardveru zasnovana. Njihov jezik nosi ime TCP/IP. Možemo
ga protumačiti kao način prenošenja podatak između umreženih uređaja.
Najvažniji internetski protokol je IP protokol koji služi kao osnovni
mehanizam dostave podatkovnih jedinica za sve ostale protokole.
Povrh osnovne mrežne povezivosti temeljene ne IP-u gradi se cjelokupna
internetska arhitektura, na koju se sam naziv Internet odnosi u širem,
općenitijem smisli. Internetska arhitektura naziva se još i TCP/IP arhitektura,
prema dvama najvažnijim protokolima, transportnom protokolu Transmission
Control Protocol (TCP) i već spomenutom IP-u.
5.2. Adresiranje i usmjeravanje
Adresiranje u Internetu specificirano je IP-om. Internetska
ili IP-adresa je 32-bitni identifikator koji globalno i jednoznačno
označava mrežno sučelje na Internetu. Osobno računalo ili mrežni uređaj
s jednim mrežnim sučeljem u pravilu može imati jednu IP adresu, dok
će usmjeritelj priključen na više mreža, tj. s više mrežnih sučelja
imati više IP adresa.
Internetska adresa može biti simbolička ili numerička. Numerička adresa
je 32-bitna adresa u binarnom obliku koja se u većini slučajeva predočava
u dekadskom obliku (161.53.73.202.), dok je simbolička adresa uvedena
kao ljudima razumljivija i lakše pamtljiva (www.efos.hr) od numeričke.
5.3. Klijent/server i peer-to-peer mreže
Glavno računalo –server- zaduženo je za održavanje baze
ovlaštenih mrežnih korisnika, pohranu datoteka koje su na raspolaganju
korisnicima ili ispisivanje na zajednički printer. Klijentska računala
upotrebljavaju korisnicima mreže, a takvih računala ima i nekoliko puta
više od servera.
Najvažniji razlog za korištenje klijent/server modela jest autentifikacija
korisnika. Klijent/server model organizacije nije isključiva karakteristika
poslovnih mreža, iako je među njima najrasprostranjeniji.
Slika 3. Klijent/server mreža, Saša Ilišević, Brzi
vodič kroz kućne mreže, BUG & SysPrint, Zagreb, 2003.
U ovoj klijent/server mreži na serveru se nalazi diskovni
prostor za pohranu datoteka i zajednički printer.
Peer-to-peer nazivamo mreže u kojima sva umrežena računala
jednakopravno komuniciraju jedna s drugima. Engleska riječ peer korijene
vuče iz Engleske. U 13. stoljeću su Englezi preuzeli francusku riječ
per, što znači «jednak».
U ovim mrežama jednakih računala nemamo servere za autentifikaciju korisnika,
iako se u njima mogu nalaziti primjerice drugi serveri-obiteljski e-mail
ili web serveri.
Slika 4.Malena Peer-to-peer mreža s računalom
na koje je spojen dijeljeni printer, Saša Ilišević,
Brzi vodič kroz kućne mreže, BUG & SysPrint, Zagreb, 2003.
6. Intranet i Ekstranet
6.1. Intranet
Intranet je privatna računalna
mreža neke organizacije koja koristi Internet protokole, mrežnu povezanost
i mogućnosti javnih telekomunikacijskih sustava kako bi omogućila svojim
zaposlenicima sigurnu razmjenu informacija ili obavljanje nekih radnji
vezanih za organizaciju. Ponekad se termin intranet odnosi na svoju
najuočljiviju uslugu, interne web stranice. Za izgradnju intraneta koriste
se isti koncepti i tehnologije potrebne i za Internet, kao što su klijenti
i serveri koji koriste Internet protokoli (IP). Koriste se i druge Internet
protokoli kao što su HTTP, FTP i e-mail.
Pojednostavljeno, intranet se može objasniti kao privatni
oblik Interneta ili kao oblik intraneta ograničen na jednu organizaciju.
6.2. Ekstranet
Intranet mreže razlikuju se od ekstranet mreža po tome
što se one prvenstveno odnose na zaposlenike neke organizacije dok ekstranet
karakterizira dostupnost i klijentima, dobavljačima, suradnicima ili
drugim ovlaštenim strankama, intranet ne mora nužno imati pristup internetu.
Ako je omogućen, obično se odvija kroz izlaz zaštićen vatrozidom, uz
identifikaciju korisnika, kodirane poruke i često kroz upotrebu virtualnih
privatnih mreža (VPN). Kroz takav sustav, zaposlenici mogu sa udaljenih
mjesta pristupiti informacijama organizacije, računalima i internom
komunikacijskom sustavu. Intranet, osim međusobne komunikacije zaposlenika,
koja može korištenjem on-line foruma dovesti i do stvaranja novih poslovnih
ideja, koristi se i za isporuku softverskih alata i aplikacija za unaprjeđenje
produktivnosti.
6.3. Prednosti:
• PRODUKTIVNOST RADA: intranet omogućuje zaposlenicima
brz pristup informacijama i aplikacijama značajnim za njihove zadaće
i dužnosti. Pomoću jednostavnog web preglednika korisnici mogu bilo
kada i, ovisno o sigurnosnim propisima, od bilo kuda pristupiti podacima
sadržanima u bilo kojoj bazi podataka u koju organizacija želi omogućiti
pristup. Na taj način povećava se mogućnost da zaposlenici organizacije
obavljaju svoj posao preciznije, brže i sa pouzdanjem u vjerodostojnu
informaciju.
• VRIJEME: uz pomoć intraneta, zaposlenicima su traženi podaci dostupni
u vrijeme u koje to njima treba, umjesto da ih se nemarno zatrpava e-mailovima,
koji možda i nisu toliko precizni.
• KOMUNIKACIJA: intranet se koristi kao značajno sredstvo kako u vertikalnoj,
tako i u horizontalnoj poslovnoj komunikaciji. Objavljivanjem podataka
na mreži omogućuje se održavanje «znanja» organizacije i pristupa njemu
koristeći web tehnologije. Pod time se misli na, primjerice, priručnike
za zaposlene, podatke o povlasticama, poslovne standarde, pa čak i on-line
edukaciju. Budući da svaka poslovna podružnica može dokument objavljen
na mreži zamijeniti novim, najnovija verzija uvijek je preko intraneta
dostupna zaposlenicima
• POSLOVNO DJELOVANJE I ODLUČIVANJE: intranet može poslužiti i kao podloga
za razvoj i plasiranje poslovnih aplikacija kojima se podržava poslovno
djelovanje i/ili odlučivanje u poslovanju koje se odvija u Intranetu
okružju
6.4. Nedostatci:
• Mora se kontrolirati objavljivanje informacija kako
bi se osiguralo postavljane isključivo preciznih i prikladnih podataka
na intranet.
• Moraju postojati strogi sigurnosni zahtjevi kako bi se spriječilo
neovlašteno korištenje intranetom ili njegova zlouporaba.
6.5. Planiranje i postavljane intraneta
Većina organizacija odvaja značajna sredstva za implementaciju
intraneta kao važnog strateškog koraka u postizanju poslovnih ciljeva.
U planiranju intranet mreže, neka od pitanja kojima se treba voditi
jesu:
- Što žele postići intranetom?
- Koji bi odjel ili osoba imala kontrolu?
- Kako bi se nadomješali postojeći sustavi?
- Na koji bi se način vodila briga o sigurnosti?
- Kako se nositi za zakonskim i drugim ograničenjima?
Samo postavljanje mreže obuhvaćalo bi korake:
- Postavljanje web servera sa odgovarajućim hardwerom i softwerom
- Omogućiti pristup web serveru preko TCP/IP mreže
Zaključak
Mreža je sustav dvaju ili više povezanih računala ili uređaja.
Prema udaljenosti mreže djelimo na lokalne mreže (Local Area Network,
LAN),
kućne mreže (Home Area Network, HAN), rasprostranjene mreže (Wide Area
Network, WAN) metro mreže (Metropolitan Area Network, MAN).
Neizostavno je spomenuti i Internet. Internet je javno dostupna globalna
paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne
mreže korištenjem istoimenog protokola (internet protokol). To je „mreža
svih mreža“ koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih
i vladinih mreža koje međusobno razmijenjuju informacije i usluge kao
što su elektronička pošta, chat i prijenos katoteka te povezane stranice
i dokunemte World Wide Weba.
Razlikujemo još intranet i ekstranet.
Intranet je privatna računalna mreža neke organizacije koja omogućava
svojim zaposlenicima sigurnu razmjenu informacija ili obavljanje nekih
radnji vezanih za organizaciju.
Ekstranet karakterizira dostupnost i klijentima, dobavljačima, suradnicima
ili drugim ovlaštenim strankama.
Za kraj možemo još jedanput navesti najvažniju definiciju ovoga našeg
seminarskoga rada a to je definicija račujalne mreže koja glasi: Računalna
mreža je sustav komuniciranja između dva ili više računala.
Literatura:
Ilišević, Saša, Brzi vodič kroz kućen mreže, BUG &
SysPprint, Zagreb, 2003.
Sinković, Vjekoslav, Informacijske mreže, Školska knjiga,
Zagreb 1994.
Skupina autora (Alen Božant, Gordan Gledec, Željko Ilić,
Gordan Ježić, Mladen Kos, Marijan Kunštić, Ignac Lovrek, Maja Matijašević,
Branko Mikac, Vjekoslav Sinković), Osnove arhitekture mreža, Zagreb,
2004.
Srdić, Ida, Hrpka, Branko, Kadić, Goran, Udžbenik iz
informatike, ALFA d.d., Zagreb, 2007.
http://hr.wikipedija.org/wiki/intranet 11.04.2008.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|