SEMINARSKI RAD IZ OBLASTI INTERNETA
- WEB
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Upotreba obrazaca na web stranici Internet, kao globalna komunikacijska infrastruktura omogućuje
građenje koncepcija virtualne (prividne) organizacije poslovanja kao
suvremene inačice „klasične“ projektne organizacijske strukture. Jedna
od prednosti virtualne pred „klasičnom“ projektnom organizacijskom infrastrukturom
je ta što pri njenoj realizaciji ne treba fizički i prostorno usmjeravati
poslovne resurse neophodne za rad na nekom projektu. Pri stvaranju virtualnih
organizacija iznimnu važnost ima internet, intranet i, posebice, ekstranet. U virtualnim organizacijama mogu se razlučiti dvije osnovne skupine obrazaca
komuniciranja:
|
PAPIRNI
OBRASCI |
ELEKTRONIČKI OBRASCI |
otisnuti
na papiru |
elektronički |
ručni
unos podataka |
kompjutorski unos podataka |
ručna obrada |
kompjutorska obrada |
Prije osmišljavanja izgleda elektronskih obrazaca valja uzeti
na uvid dosadašnje papirne obrasce s kojima su operatori radili.
Svejedno je kako će biti dizajnirani dok god se poštuju određena pravila.
Neka od tih pravila su :
- ne koristiti blještave boje
- ne koristiti ukrasne fontove
- raspored polja koji se popunjava mora biti logičan i ravnomjerno
uravnat
- cjelokupni unos mora se moći obaviti sa tastature (bez korištenja
miša)
Pri uvođenju elektroničkih obrazaca bitno je utvrditi upotrebljavaju
li se za poslovanje unutar poduzeća (interni obrasci) ili za poslovanje
s okolinom (eksterni obrasci). Ako se elektronički obrasci rabe unutar
poduzeća, poduzeće može u potpunosti utjecati na njihov izgled, sadržaj
i tijek.
Ako služe za poslovanje s okolinom, treba voditi računa o automatizaciji
prihvaćanja i interpretiranja podataka od strane različitih informacijskih
sustava.
Obrasci trebaju biti povezani sa dijelovima web mjesta na kojima su opisani
uvjeti izvršenja, politika privatnosti kupca te politika sigurnosti prijenosa
podataka kroz Mrežu.
Politika sigurnosti prijenosa podataka kroz Mrežu osobito je važna ako se u
sklopu obrasca za naručivanje nalazi segment za plaćanje kreditnom karticom
ili e-plaćanje.
Slika 2. Obrazac za e-plaćanje
2.3. TEHNOLOGIJE ZA IZRADU E-OBRAZACA
Različite su kombinacije tehnologija za izradu interaktivnih web obrazaca:
- HTML u kombinaciji s CGI skriptama,
- JavaScript i java programiranje,
- ActiveX appleti i ASP programiranje,
- PHP programiranje,
- XML u kombinaciji sa spomenutim tehnologijama.
Od nabrojenih tehnologija, XML preuzima vodeću ulogu u izradi interaktivnih web obrazaca jer omogućuje da se poljima za unos dodi¬jeli semantički sadržaj te da se transakcijski sadržaj odvoji od prezentacijskoga dijela, što kod HTML-a nije bilo moguće.
U posljednjem desetljeću 20. stoljeća na interpersonalnu
kao i na intrapersonalnu komunikaciju snažno je utjecala uporaba novih
i moćnih komunikacijskih sredstava i medija i promijenila način razmjene
informacija između pojedinaca, unutar skupne i radne sredine. Intenzivna
uporaba osobnih računala i računalnih mreža dovela je do razvitka koncepta
Teleworkinga (rada na daljinu), pomoću kojega se može izbjeći veliki
broj izravnih i osobnih kontakata među ljudima.
Istovremeno, koncept rada na daljinu znači i definitivni kraj konvencionalne,
hijerarhijske, nalogodavne i zemljopisno ograničene komunikacijske strukture.
Umjesto nje javlja se novi tip strukture – klijentsko/poslužiteljski
tip strukture. (Panian, 2002.)
Ovakav tip strukture nema nikakvog autoriteta koji daje informacije.
Svaki pojedinac u organizaciji može tražiti informacije kadgod ih zatreba
i ne treba brinuti odakle će ih dobiti – njegovim informacijskim potrebama
mora biti udovoljeno. U takvim okolnostima struktura menadžmenta postaje
sve manje hijerarhijskom, jer vremenom mnoge razine srednjeg menadžmenta
nestaju te se tako stvara struktura menadžmenta koja će biti raščlanjena
na samo dvije razine:
- razina vrhovnog vodstva
- razina izvršnog osoblja
Tri osnovna razloga zbog kojih dolazi do razvitka takve izmijenjene informacijske
strukture tvrtke jesu:
- stavljanje potreba i želja korisnika u samo središte poslovne filozofije
- organizacija postaje u sve većoj mjeri virtualiziranom
- računalne mreže omogućuju svakom članu organizacije izravnu komunikaciju
s bilo kime unutar organizacije
Sve to dovodi do višeg stupnja kvalitativne diferencije poslova i radnih
zadataka. Odnosi među ljudima postaju odnosima suradnje tj. kooperacije.
Razvija se duh pripadnosti skupini i zajedničke odgovornosti za uspješnost
djelovanja, a konflikti nestaju. Pojedinac osjeća da pripada organizaciji
i da doprinosi ostvariavanju ciljeva.
No, razina vrhovnog menadžmenta je i dalje neizbježna. Vrhovni menadžment
vodi tvrtku, odgovoran je za prepoznavanje poslovnih mogućnosti, utvrđuje
poslovne ciljeve i strategije njihova postizanja, analizira izlazne rezultate,
prati sve virtualne i paralelne poslovne procese, te vrednuje individualne
sposobnosti i doprinose izvršitelja poslova.
Budući da nema prostornih ograničenja, količina informacija distribuiranih
i razmjenjivanih u virtualnoj organizaciji postaje značajno obilnija
nego li u klasičnoj organizaciji. Papirologija nestaje, ali je zamjenjuje
još veća količina elektroničkih poruka, dokumenata i datoteka. Zaposlenici
i menadžeri sada komuniciraju u integriranoj komunikacijskoj mreži.
Međutim, javlja se rizik od tzv. informacijske poplave kojoj mogu biti izloženi
pojedinci. Problem je kako osigurati da nitko ne bude „bombardiran“ informacijama
koje mu ne trebaju. Zato se postavlja pitanje djelotvornosti informacijskog
sustava. Duga vremena pristupa informacijama kao i prekomjerna količina primljenih
informacija nisu prihvatljiva. Ako toga nema , radni proces je produktivniji
i transparentniji. No, da bi se to ostvarilo, informacije trebaju biti pomno
katagolizirane, evidentirane i dokumentirane.
Sudionici u virtualnoj organizaciji očekuju od njenog informacijskog
sustava da im omogući: (Panian, 2002.)
- rad koji će moći obavljati nezavisno o drugima i sistematično
- međusobnu komunikaciju na asinkroni način
- filtriranje informacija
U tradicionalnim sustavima, kao i u automatiziranom uredskom
okruženju, informacije se pohranjuju u računalne memorije prema određenim
klasifikacijskim shemama. Međutim, u virtualnim organizacijama, u kojima
se događaju brojne usporedne i istovremene interakcije i povezivanja,
tradicionalne sheme klasifikacije i memoriranja podataka više nisu optimalno
rješenje.
Primjerice, tajnice pa čak i menadžeri, primaju veći broj poruka koje
pristižu elektroničkom poštom na slučajan način iz raznih dijelova organizacije.
One su često specifične s obzirom na primatelja, pošiljatelja, predmet
ili temu na koju se odnose itd., pa bi bilo komplicirano pohranjivati
ih u zajedničku bazu podataka koja pretpostavlja primjenu i održavanje
nekih općih klasifikacijskih standarda.
Zbog mogućih komplikacija i općenite neprimjerenosti, u okruženju
virtualne organizacije tradicionalni koncept baze podataka potrebno je
zamijeniti konceptom skladišta podataka.
Skladište podataka (Data Warehouse) je svojevrsna predmetno orjentirana
baza podataka tj. integrirana i umrežena kolekcija samostalnih baza podataka
koje razvijaju i održavaju pojedini članovi virtualne organizacije. (Panian,
2002.)
Sve baze u skladištu podataka moraju biti kompatibilne, povezive i međudjelatne,
a to se ostvaruje primjenom rječnika podataka ili metabaze podataka.
Rječnik ili metabaza podataka se može shvatiti kao skup podataka o podacima,
pomoću kojega bilo koji korisnik može utvrditi gdje su stvarno pohranjeni
podaci ili informacije koje treba. Ovakvo rješenje članovima virtualne
organizacije omogućuje nezavisan rad.
Komunikacija „licem u lice“, telefonski razgovori, rasprave pa čak i telekonferencije su opcije koje članovi neke organizacije mogu koristiti za sinkronu razmjenu informacija, tj. za razmjenu informacija u realnom vremenu. No, u virtualnoj se organizaciji javlja posebno naglašena potreba za asinkronim komuniciranjem. Najvažniji razlozi zbog kojih ljudi ponekad trebaju komunicirati asinkrono jesu:
Ljudi se u današnje vrijeme puno kreću i putuju pa nisu u mogućnosti
uvijek sinkrono komunicirati. Virtualne organizacije su fleksibilne
i dinamične, priključuju im se novi članovi, a neki ih napuštaju. U
takvim okolnostima ima razdoblja u kojima nije sasvim jasno tko treba
komunicirati, a tko ne. Primjerice, može se dogoditi da se neki dijelovi
virtualne organizacije izdvoje i postanu konkurentni svojoj bivšoj
„matici“. Tada nije poželjno da članovi koji su se izdvojili dijele
informacije, koje možda predstavljaju poslovnu tajnu, s preostalim
članovima virtualne organizacije koji moraju imati slobodan pristup
i takvim informacijama.
Virtualne organizacije mogu poprimiti i planetarne razmjere. U takvim
organizacijama valja voditi računa i o vremenskim zonama. Bilo bi nerazumno
propisati sinkroni mod komuniciranja, ako se on suprotstavlja prirodnom
bioritmu sudionika ili dinamici poslovanja u raznim dijelovima svijeta.
Najvažniji modaliteti asinkronog komuniciranja primjenjivi
i u virtualnim organizacijama jesu:
- elektronička pošta – članovi virtualne organizacije mogu slati i primati
poruke kada im to odgovara, jer vrijeme i prostor u elektroničkoj pošti
ne igraju nikakvu ulogu
- rad u diskusijskim skupinama – oblik slobodne, dragovoljne i neobvezne
komunikacije, u koju se sudionici uključuju kada žele ili moraju
Oba tipa asinkronog komuniciranja mogu značajno unaprijediti funkcioniranje
virtualne organizacije kao cjeline.
Primjenom nekog oblika filtriranja informacija članovi virtualne organizacije mogu se zaštiti od neželjenog, nepotrebnog, zlonamjernog ili prekomjernog dotoka informacija. No, svrha filtriranja i ne mora biti diskvalifikacija nekih informacija, već dodjeljivanje odgovarajućih prioriteta određenim tipovima informacija.
Kod primjene određenog postupka ili sustava filtriranja informacija
valja zadovoljiti dva prividno kontradiktorna uvjeta:
- pravo pojedinca na privatnost
- podršku slobodnom protoku informacija
Jedan od primjera servisa za filtriranje informacija je i
MONSTERMAIL-ov servis za filtriranje elektroničke pošte. Naime, u kompaniji
MonsterMail misle da je veliki broj korisnika Interneta zainteresiran
za takvo nešto, stoga su pokrenuli taj servis koji će spriječiti ulazak
neželjenih e-poruka i virusa.
Kako navodi Mike Hren, glavni izvršni direktor kompanije, najbolje mjesto
za filtriranje je sama mreža jer je ona iznad računala i ulaznih poštanskih
sandučića. MonsterMailov servis može nadzirati sve sandučiće istovremeno
i pouzdano.
Virtualizacija mijenja i vanjske (eksterne) obrasce komuniciranja.
Promjene se mogu uočiti u poslovnim funkcijama kao što su primjerice:
- marketing i logistika
- prezentacija organizacije
- odnosi s klijentima, poslovnim partnerima i javnošću
Vanjski obrasci komuniciranja virtualne organizacije moraju odraziti
novu poslovnu filozofiju i marketinšku strategiju kao i novi oblik
odnosa s poslovnim partnerima.
Dva su ključna elementa te filozofije, strategije i odnosa:
- vrijednost ponude
- povjerenje među partnerima
Slika 3. Eksterni obrazac
U virtualnim organizacijama sa stajališta komunikacije pri
obavljanju zajedničkih poslova nije važno gdje su osobe koje trebaju
razmijenjivati informacije i surađivati na izvršavanju istih zadataka,
stvarno fizički locirane. (Panian, 2002.)
Suvremena im tehnologija omogućuje da razmjenjuju informacije u sinkronom
ili asinkronom modu, odnosno na način koji diktira tijek posla na kojemu
surađuju. Najvažnija tehnološka dostignuća koja ima to omogućuju su:
- alati za rad (engl. Groupware)
- ekstraneti (engl. Extranet)
Pod tim se pojmom može podrazumijevati skupina tehnologija
koja omogućuje članovima virtualne mreže vrijednosti da:
- komuniciraju – elektroničkom poštom, interaktivnim konferiranjem, korištenjem
raznih hardverskih komunikacijskih priključaka
- dijele informacije – pristupanje arhivama ranije vođenih rasprava putem
elektroničke pošte, informacija o poslovnoj politici i izvršenim poslovnim
aktivnostima; kao i dijeljenje informacija postavljenih na elektroničkim
oglasnim pločama
- obavljaju svoje zadatke u skladu s definiranim poslovnim tokovima –
poduzimanje niza koraka pri implementaciji različitih poslovnih pravila
Ekstranet je oblik povezivanja računalnih mreža dvaju ili
više zasebnih poslovnih sustava koji nastoje uspostaviti poslovnu suradnju,
odnosno stvoriti ekstrapoduzeće ili virtualnu organizaciju, odnosno zajednicu.
Proširuje organizacijski intranet kako bi njime bili obuhvaćeni poslovni partneri
tvrtke, čime se olakšava kolaboracija i dijeljenje informacija među njima.
Koriste sve standardne internetske servise, a od „ostatka“ Interneta odvajaju
se vatrozidom.
Slika 4. Detaljni prikaz ustroja ekstraneta
Virtualna projektna organizacijska infrastruktura je u dalekoj
prednosti pred „klasičnom“. Jedan od važnijih učinaka virtualizacije
je – usvajanje novih obrazaca komuniciranja što je ujedno bio i predmetom
ovog seminarskog rada.
Obrađujući tu temu došli smo do saznanja da novi obrasci komuniciranja
(bilo eksterni ili interni) mijenjaju načine razmjene informacija između
pojedinaca, čine ih lako dostupnim članovima virtualne organizacije i
omogućuju im brže i jednostavnije komuniciranje.
Ručni unos velike količine podataka je zamoran posao, a velike su i mogućnosti
pogrešaka pri unosu. Primjenom informacijske tehnologije sve to postaje lakše,
ona automatizira prijenos podataka s mjesta nastanka do mjesta pohrane, te
obradu podataka.
U tome nam pomažu elektronički obrasci koji su ekvivalent papirnim obrascima,
ali se, za razliku od njih, koriste za unos podataka u elektroničke baze podataka.
Dostupni su u svakom trenutku, s bilo kojeg mjesta putem Interneta, što je
njihova najvažnija prednost.
LITERATURA
Panian, Ž., Izazovi elektroničkog poslovanja, Narodne Novine, Zagreb
2002.
WEB STRANICE:
http://www.pbz.hr
http://www.praktikum.co.yu
http://www.nsk.hr
http://hpb-invest.hr
preuzmi seminarski rad u wordu » » »