|
Pravila ponašanja na internetu
Internet je brzinom razvoja svoje računarske
infrastrukture omogućio zainteresovanim ljudima da se iz bilo kog kraja
svijeta, u bilo koje vrijeme, uključe i koriste ili razmijene podatke
koji su im na raspolaganju.
Svaki korisnik svijesno ili nesvijesno može postati uzročnik ili žrtva
zabranjenog ponašanja korisnika na Internetu. Da bi se takve pojave spriječile
ili svele na najmanju mjeru, u sistemu Interneta važe opšte prihvaćene
norme, pravila i preporuke ponašanja.
Internet Servis Provajder u svakoj zemlji, zahtijava od svakog korisnika
da poštuje pravila ponašanja na Internetu i to se zove Netiquette.
Riječ “Netiquette“ sastoji se od engleske riječi net-mreža i etiquette-pravila
pristojnosti. To je skup pravila ponašanja na Internetu koja se odnose
na mail, news, www, ftp,mailing liste, itd.
Ako želite biti pristojan i kulturan građanin i korisnik Interneta morate
ih znati, poštivati i pridržavati se pravila ponašanja na Internetu.
Internet kao fenomen modernog svijeta stvorio je jednu vrstu posebne kulture
ili subkulture u koju se mogu uključiti ljudi iz cijelog svijeta. Uključivanje
u tu zajednicu slobodno je i neograničeno. Ipak, da bi bili prihvaćeni
u cyber svijetu, kao i u stvarnom životu, moramo poštovati osnovne etičke
principe, postoje odredjena pravila koja se trebaju poštivati. Odnose
se na sve vidove korištenja Interneta i moramo ih poštivati dok surfamo
Webom, kada koristimo e – mail, učestvujemo o forumima, a posebno kada
komuniciramo sa drugim ljudima. U krajnjem slučaju kada koristimo Internet
moramo uvijek imati na umu da svojim ponašanjem možemo nesvjesno izazvati
štetu drugih ljudima. Jer ipak sa druge strane monitora uvijek se nalaze
ljudi. Pravila i norme ponašanja najčešće ne poštuju novi korisnici Interneta,
popularno nazvani newbies i lameri pa se lako prepoznaju. Net etika podrazumijeva
da stari korisnici pomognu novim. Jer to je način na koji će net kultura
najbrže biti prenesena.
2. VODIĆ KROZ INTERNET
2.1 Šta je to Internet?
Riječ koju svaki dan izgovara sve više ljudi. Šta je to Internet ustvari?
U narednim redovima pokusat ću odgovoriti upravo na to pitanje. Prije
svega mislim da bi bilo korisno znati šta je uopšte mreža. PC-računari,
osim što mogu izvršiti klasične funkcije, mogu biti i povezani u mrežu.
Povezani u mrežu mogu komunicirati međusobno i koristiti zajedničke resurse.
Uglavnom se koriste tri načina povezivanja računara u mrežu, i to:
povezivanje na lokalnom nivou, obično unutar jedne zgrade ili jednog pogona,
što čini lokalnu mrežu LAN/Local Area Network/. Povezivanje na nivou malo
veće destinacije, naprimjer jednog grada, nazivamo MAN mreža /Metropolitan
Area Network/, i na svjetskom nivou – WAN mreža /World Area Network/ što
i jeste Internet.
Internet zapravo čini i jedna i druga i treća varijanta ili, ako hoćete,
Internet je više od mreže, to je mreža sastavljena od mreža. Ili, bolje
rečeno, to je jedan apstraktan sistem koji povezuje samo softwere. Zato
je pomalo teško dati konkretan opis tog sistema.
Početkom sedamdesetih godina američka armija gradi informatičku mrežu
kojom namjeravaju povezati sve najvažnije punktove, a koja bi mogla preživjeti
i eventualni atomski rat u kome bi, kako su pretpostavljali, bila uništena
većina postojećih sistema veza. Po završetku gradnje ustanovili su da
je takva mreža potpuno neiskorištena jer oni nisu imali niti približno
toliko informacija koliko se moglo prenijeti tim novim informacijskim
sistemom. Da bi se takva mreža i iznad svega velika ulaganja što bolje
iskoristila, dozvoljavaju priključak i korištenje mrežnih potencijala
prvo velikim američkim fakultetima i institutima, a potom i drugim korisnicima.
Nešto kasnije Internet prelazi granicu SAD i postaje jedna globalna mreža
na koju ima pristup gotovo cijeli svijet. Danas imamo već oko 170 miliona
korisnika u cijelom svijetu i broj vrtoglavo raste. Pošto je Internet
slobodno i dobrovoljno organizirana mreža, ne postoji niti jedna oficijelna
grupa ili organ koji upravlja ili vodi ovu mrežu. Umjesto toga postoje
mnoge privatne organizacije, univerziteti, državne ustanove koje vode
dijelove ove gigantske mreže. Svi rade zajedno u jednoj demokratskoj,
slobodnoj organiziranoj alijansi.
2.2 Ko upravlja Internetom?
Postoji nekoliko organizacija, prvenstveno u Americi, koje su više pomoć
i podrška internetu nego njegova uprava, naprimjer: Internet Society je
privatna, neprofesionalna organizacija koja izdaje preporuke i stara se
o tome kako funkcioniraju određeni protokoli koji su doneseni npr. TCP/IP.
InterNIC/Internet Network Information Centar/ je organizacija koja vodi
internet registar. Internet registar je, ustvari, spisak internet adresa.
Ova organizacija vodi računa o dodjeli adresa pojedinim korisnicima na
globalnom planu. Ona u saradnji sa NSF/National Science Foundation/ pomaže
organizacijama u korištenju Interneta. Sve lokalne i mreže regionalnog
karaktera povezane su na centralni prenosni sistem, što je obično sistem
koji omogućava brzi prenos podataka. Taj sistem, koji je uglavnom u vlasništvu
države, prenosi cijeli saobraćaj interneta unutar i izvan zemlje ka međunarodnom
sistemu veza. Na sistem su povezani razni korisnici koji nude različite
vrste informacija kao univerziteti, instituti, privatna lica i razna udruženja
i institucije. Sistem koristi uglavnom već postojeću infrastrukturu telekomunikacija.
Prenos podataka može se odvijati preko svih klasičnih sistema veze kao:
običnog bakarnog kabla, koaksijalnog kabla, ali i preko satelitskih prenosa.
2.3 Kako se prenose informacije putem Interneta?
Da bi se osigurao prijenos podataka putem Interneta, svi proizvođaći
opreme i programske podrške moraju poštivati određene norme ili, kako
ih struka zove, protokole. Jedan od najvažnijih je TCP/IP (Transmission
Control Protocol/InternetProtokol). Ovaj protokol propisuje kako će neki
program biti upakovan te transportiran na odredište. Naime, prenos informacija
i programa odvija se tako što fajl ili program pakuju u više malih paketića
koji za sebe imaju podatke o primaocu i koji se na put ka odredištu šalje
neovisno jedan od drugog i putem koji je trenutno slobodan. Po prispjeću
na odredište svih dijelova fajla ili svih paketića poslanog programa,
program se ponovo pakuje u jednu cijelinu i na raspolaganju je korisniku.
Kako se signal prenosi na velike daljine različitim sistemima prenosa
te na tom putu, uslijed prenosa, gubi na jačini, to se ukazala potreba
da se signal pojačava u prenosu. Za pojačanje električnog signala, ali
i povezivanje udaljenih mreža služe repetitori.
2.4 Kako se povezuju mreže?
Imamo više načina povezivanja mreža radi toga što je internet obuhvatio
mreže različitog tipa i sa različitom programskom podrškom. Istorodne
lokalne mreže LAN povezuju se pomoću sustava za premoštavanje /Bridge/
koji se sastoji od sklopa i određene programske podrške. Povezivanje rasprostranjenih
mreža WAN i lokalne mreže LAN obavlja se posredstvom posredničkog sistema
/Router/. Ovaj posrednički sistem uglavnom povezuje mreže istog protokola.
Osnovna zadaća posredničkog sistema je usmjeriti poruku najpovoljnijom
i najkraćom vezom ka primaocu. Raznorodne lokalne mreže ili raznorodni
dijelovi jedne lokalne mreže povezuje se mrežnim prolazom /Gateway/. Ovaj
sistem ima zadatak osigurati povezivanje dvaju različitih sistema mreže
te izvršiti pretvaranje protokola kako bi se poruka mogla prenijeti primaocu.
Načelno je moguće sve mreže povezivat u jedan jedinstveni sistem kod kojega
će moći komunicirati svaki korisnik sa svakim bez obzira na vrstu opreme
i pogonski softver.
2.5 Koje su to Internet usluge?
Povezivanjem računara na internet mrežu korisniku se pružaju sljedeće
mogućnosti: Koristeći neki od programa, koji prestavljaju Home page čitaće,
kao Microsoft Internet Explorer, Opera ili Netscape Navigator možemo posjetiti
bilo koju Home page i na njima pronaći fantastično mnogo informacija iz
svih oblasti života. Ovaj dio interneta nazivaju i WWW
(World Wide Web). On je ujedno i najrasprostraniji.
Koristeći neki od programa eletronske pošte kao Microsoft Exchange, OutlookExpress,
Netscape Mail ili neki drugi, ima ih zaista puno, možemo slati primati
pisma sa jednog na drugi kraj svijeta fantastično brzo. Ovo je svakako
danas jedan od najviše korištenih dijelova interneta. Koristeći program
Microsoft fax ili neki drugi, možemo poslati ili primiti fax. Treba reći
da je moguće slanje i primanje faxa i prema klasičnim fax aparatima. Ovaj
program je uveliko u sjeni e–maila. Koristeći program Microsoft Internet
News ili Netscape News može se postati preplatnik i učesnik neke od diskusionskih
grupa. Koristeći određenu sklopovsku i programsku podršku možemo biti
učesnik video konferencija. Koristeći program MIRC /Microsoft Internet
Relay Chat/ ili neki drugi komunicirati sa prijateljima u cijelom svijetu.
Danas najpopularniji među omladinom.
Koristeći program FTP /File Transfer Protocol/ prenijeti ili prebaciti
neki fajl ili program sa jednog na drugi računar ili instalirati neki
od programa sa neke od kućnih stranica proizvođača software-a, telefonirati
putem interneta. Osim ovih, klasičnih u novije vrijeme internet se jako
puno koristi u komercijalne svrhe.
3. PRAVILA ZA WEB, E-MAIL I CHAT
Osnovno pravilo kojeg se moramo pridržavati kada objavljujemo informacije
na Internetu jeste da one ne smiju biti zakonom zabranjene, uvredljive,
iritantne ili sadržavati prijeteće poruke, čime možemo povrijediti druge
ljude. Poštovanje autorskih prava, redovno ažuriranje stranica uveliko
pomaže stvaranje boljeg web prostora. Svaka stranica treba imati kontakt
adresu web mastera, a korisno je imati dio u kojem su prikazana najčešća
pitanja, FAQ(Frequently AskedQuestions), koja će pomoći korisnicima. U
svakome slučaju, treba imati na umu da informacije koje objavljujete na
Internetu mogu pročitati svi i da bi one trebale biti korisne, interesantne,
zabavne.
Što se tiče korištenja e-maila, pravila su slijedeća:
• Ukoliko ne koristite postupke enkripcije (hardware ili softwere), morate
znati da elektronska pošta na Internetu nije sigurna. Nemojte nikada staviti
u e-mail ono što ne biste stavili na dopisnicu
• Poštujte autorska prava nad materijalima koje reproducirate. Skoro sve
zemlje imaju zakone o autorskim pravima.
• Ukoliko proslijeđujete poruku koju ste primili, ne mijenjate sadržaj.
• Nikada ne šaljite “Lance sreće“ koji su zabranjeni na Internetu. Pristup
mreži će vam biti uskraćen. Obavijestite svog administratora ukoliko primite
“Lanac sreće“.
• Olakšajte stvari primatelju. Mnogi programi za e-mail izbrišu podatke
iz zaglavlja koji sadrže adresu za odgovor. Da biste bili sigurni da ljudi
znaju ko ste, uključite liniju ili dvije na kraju poruke s podacima za
kontakt. Mozete napraviti datoteku s kontaktnim podacima i uključivati
ga na kraj vaših poruka. Neki programi to rade automatski. U Internet
žargonu to je poznato kao “.sig” ili “signature” datoteka. Vaša .sig datoteka
će nadomjestiti vašu posjetnicu, a možete ih imati nekoliko za različite
situacije.
• Imajte na umu da mnogi ljudi plaćaju pristup Internetu po minuti i što
je vaša poruka duža, oni više plaćaju.
• Budite oprezni prilikom slanja elektronske pošte. Postoje adrese koje
prestavljaju grupu ljudi, a izgledaju kao da se radi o jednoj osobi. Znajte
kome šaljete e-mail
• Imajte na umu da je primalac ljudsko biće čija se kultura, jezik i smisao
za humor mogu razlikovati od vaših.
• Ne koristite velika slova. VELIKA SLOVA IZGLEDAJU KAO DA VIČETE.
• Cijenu slanja elektronske pošte plaćaju, u prosjeku, podjednako pošiljalac
i primalac (ili njihove organizacije). To je različito od drugih medija
kao što su poštanske pošiljke, telefon, TV ili radio.
• Ne šaljite velike količine podataka ljudima koje nisu zatražili.
• Čitajte mailing liste i news grupe prije nego što na njih nešto pošaljete.
Ovo će vam pomoći razumijeti pravila ponašanja grupe.
• Neokrivljujte sistem administratora zbog ponašanja korisnika sistema
• Predpostavite da pojedinci govore u svoje lično ime i da ono sto napišu
neprestavlja njihovu organizaciju (osim ako nije eksplicitno navedeno)
• Imajte na umu da i elektronska pošta troši resurse sistema.
• Poruke i članci trebaju biti kratki i u vezi s onim o čemu se raspravlja.
Ne skrećite s teme i ne šaljite poruke samo zato da bi ukazali na tudje
greške u tipkanju ili pravopisu. Ovako ponašanje će vas, više od bilo
čega, označiti kao nezrelog početnika.
• Krivo predstavljanje, predstavljanje tuđim imenom nije dopušteno.
• Oglašavanje je dopušteno na nekim listama i grupama, a zabranjene na
drugima. Ovo je još jedan primjer zašto treba upoznati auditorij prije
slanja poruke. Nezatražene reklamne poruke koje se ne tiču tema rasprave
će sigurno uzrokovati da dobijete mnogo ljutitih odgovora.
• Iako postoje news grupe u kojima je oglašavanje dopušteno, uopšteno
se smatra kriminalnim činom oglašavati proizvode koji se ne tiču same
rasprave. Ako pošaljete oglasnu poruku na mnogo grupa, vjerovatno ćete
izgubiti pravo na pristup Internet-u !
ZAKLJUČAK
Pravila ima mnogo, ali ona postoje da se olakša rad i pretraživanje na
Internetu svim korisnicima. Oni koji se ne pridržavaju pravila otežavaju
ne samo sebi nego i drugima. Pravila su jednostavna, lagana i lako se
nauče, te ih se nije teško pridržavati i omogućavaju korisniku da se zna
lako i brzo kretati po mreži.
LITERATURA
1. Net etika za početnike, INFO Magazin
2. Vodić kroz Internet, Logosoft, www.lol.ba
3. Pravila ponašanja na Internetu-Netiquette, www.wolf.hr
4. Pravila ponašanja, Data Voyage, www.dv.co.yu
5. Priručnici, Smartnet, www.Smartnet.ba
6. Netiquette, ZamirNet, www.Zamir.net
7. Zloupotreba Interneta, Moje novosti, www.tedi.hostbet.net
8. Uputstva za korisnike, Bihnet, www.bih.net.ba
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|