SEMINARSKI RAD IZ OBLASTI INTERNETA
- WEB
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Elektroničko plaćanje pomoću kreditnih karticaRazvojem
suvremene tehnologije čovjekov život je postajao sve dinamičniji i bez
nepotrebnih ograničenja. Dostupnost informacija i korištenje dosad nezamislivih
tehnoloških dostignuća omogućili su otvaranje svih granica koje čovjek
poželi proći. Stvoreni su međunarodni savezi koji omogućuju i garantiraju
slobodan prolaz roba, ljudi, ali i najvažnijeg resursa razvoja, kapitala
(novca). No kapital nije uvijek
dostupan na odgovarajućem mjestu, u odgovarajuće vrijeme i u odgovarajućoj
količini. 2. NASTANAK KREDITNIH KARTICAKreditne kartice su kartice kojima se njihovim vlasnicima
automatski odobravaju zajmovi, što omogućuje vlasnicima kartice da kupi
robu ili uslugu od poduzeća bez gotovine ili čeka.
Kreditne/debitne kartice kao mediji plaćanja u tradicionalnom sistemu
plaćanja na malo, u razvijenim zemljama postoje i funkcioniraju dugi niz
godina. Danas se sve češće koriste za elektronsku trgovinu preko
Interneta. Kreditne karice u svom današnjem obliku pojavile su se u Sjedinjenim Američkim Državama šezdesetih godina. Tek nedavno je upotreba kreditnih kartica značajno proširena izvan Sjeverne Amerike, budući da je do karaja sedamdesetih njihov nivo upotrebe u Europi bio vrlo mali. Debitne kartice su novijeg datuma i predstavljaju metodu plaćanja koji se najbrže razvija u Velikoj Britaniji. Ona omogućava svom vlasniku da kupuje direktnim zaduživanjem svog računa. Kreditna kartica je kartica koja dokazuje da je njenom vlasniku odobrena kreditna linija. Omogućava vlasniku da kupuje i/ili podiže gotovinu do prethodno utvrđenog iznosa; odobreni kredit može se u cijelosti isplatiti na kraju određenog perioda ili se može isplaćivati u ratama, pri čemu se neizmireni dug smatra odobrenim kreditom. Kamata se zaračunava na iznos bilo kojeg odobrenog kredita, a vlasniku se ponekada naplaćuje i godišnja provizija. Kreditne i debitne kartice sve više dobivaju na značaju kao metoda obračuna plaćanja na malo pri kupovini određenih roba i usluga. Najveće kompanije koje posluju kreditnim karticama organizirale su zasebne elektonske obračunske sisteme. MasterCard i Visa imaju svoje mreže koje se koriste za verifikaciju transakcija širom svijeta. Elektronski terminali na mjestu prodaje omogućavaju da se podatci s kartice provjere za manje od 15 sekundi u okviru mreže koja povezuje trgovce širom svijeta sa centrom za obradu kreditnih kartica. Ove mreže se sve brže šire, usporedno sa trendom prihvaćanja kreditnih kartica od strane potrošača. Broj kreditnih kartica u upotrebi naglo raste širom svijeta. U Europi je krajem 1990. godine postojalo oko 200 milijuna vlasnika kreditnih kartica. Taj broj je do 1995. godine povećan na 350 milijuna. Vlasnici kreditnih kartica sve češće koriste svoje kartice umjesto tradicionalnih načina plaćanja putem gotovine i čekova. « Postoji više podjela kreditnih kartica: prema emitentu ili izdavatelju ( American, Master Card, Diners Card ), prema području primjene: nacionalne i internacinalne, prema vrsti korisnik: osobne i poslovne.» Kreditne kartice, uglavnom, zahtjevaju četiri strane u svakoj transakciji: vlasnika kartice, trgovca koji prodaje robu ili usluge, onoga tko vrši obradu plaćanja kreditnom karticom i emitenta kreditne kartice. Platni sistemi s kreditnim karticama pokazali su se krajnje neotpornim na zloupotrebu. Kartice se mogu ukrasi od njihovih vlasnika i onda zloupotrebiti, a trgovci koji primaju plaćanja kreditnim karticama mogu prevariti potrošača i ne isporučiti mu robu. Kompanije koje posluju kreditnim karticaama, kao što su Visa i MasterCard, trenutno su najaktivnije u razvoju sigurnih platnih sistema za plaćanje kreditnim karticama preko Interneta. Kreditne i debitne kartice stvorene su u vrijeme kada je naglasak u industriji financijskih usluga bio na automatizaciji transakcija. 3. TIPOVI KARTICAKartice možemo podijeliti na reljefne, magnetske, pametne i optičke kartice. Pametna kartica najmlađi je član u obitelji identifikacijskih kartica. Njenim začetnikom smatra se francuski novinar Ronald Moreno koji je 1974. registrirao idejne patente pametne kartice. Pametna kartica posjeduje neograničene mogućnosti, njezine najveće prednosti su veličina, prenosivost, višekratna upotrebljivost, raznolikost funkcionalnosti i sigurnost. Upravo sigurnost predstavlja najvažnije svojstvo pametne kartice. Današnje društvo evoluira u informacijsko društvo. Time tehnologija postaje alat u službi informacije, a informacija znanje, moć i novac. Pametna kartica čini visoku razinu sigurnosti informacije dostupnu svakom, na siguran način pohranjuje informacije i omogućuje da se procesiranje podataka izvodi u sigurnom okruženju. Pametne kartice objedinjuju kartična obilježje magnetskih i reljefnih kartica. Bez obzira da li pametna kartica sadrži magnetsku traku ili reljefne podatke njezino osnovno obilježje je čip. Pametna kartica je jedan od načina pohrane elektroničke gotovine. Pojam “pametna kartica” opisuje mikroračunalo smješteno u kućište standardnih dimenzija kartičnog oblika. Na površini kartice nalazi se priključnica propisanog oblika i građe kojom mikroračunalo komunicira sa terminalima za prijenos podataka. Mikroračunalo na kartici sposobno je izmjenjivati podatke sa vanjskim svijetom, pouzdano ih čuvati ili obrađivati na programirani način. Pod pouzdanim čuvanjem se smatra da su podaci zaštićeni od neovlaštenog pristupa te da su relativno sigurni od mehaničkog oštećenja kartice. Očito je da su “pametne kartice” pogodno sredstvo za implementaciju elektroničke gotovine i korištenje u mnogim drugim primjenama kao što su različiti identifikacijski postupci ili čuvanje osobnih podataka različitih vrsta. 4. UVJETI DOBIVANJA KREDITNIH KARTICABanka
može odobriti karticu punoljetnoj, poslovno sposobnoj osobi, državaljaninu
Republike Hrvatke s prebivalištem u Republici Hrvatskoj uz uvjet pružanja
dokaza da može sigurno i na vrijeme podmirivati sve troškove i obveze
nastale korištenjem kartice.
Ukoliko osoba želi biti korisnik, a ne ostvaruje redoviti mjesečni priljev
treba oročiti sredstva i kreditna kartica biti će izdana. Rok oročavanja
je rok valjanosti kreditne kartice, a kamatna stopa je promjenjiva. Uz
popunjenu i ovjerenu pristupnicu od strane poslodavca podnositelj prilaže
presliku osobne iskaznice i presliku zadnje platne liste ili mirovine. 5. RAZVOJ KARTIČNIH SUSTAVA5.1. Kreditne karticeZa različite se vrste plastičnih kartica koja danas intenzivno koristimo
u platnom prometu može reći da su Američki izum. Daleki su preci kreditnih
kartica postojali još prije 50 godina. Radi se o tzv. "store cards"
koje su se rabile u Americi kao sredstvo identifikacije odobravanja određenih
kredita prilikom kupovine na malo. No prve prave i šire korištene kreditne
kartice pojavile su se 1950. godine - radi se o Diners Club International
kreditnim karticama. Već 1951. godine Diners Club imao je 42000 članova,
koji su do tada potrošili više od milijun dolara plaćanjem karticama.
5.2. Magnetske karticeDanašnja tipična kreditna kartica pored otisnutih podataka o korisniku
i izdavatelju sadrži i magnetski medij nanesen u obliku trake na površinu
kartice. Ovaj medij, na koji se podaci zapisuju na sličan način kao na
magnetsku audio traku, sadrži podatke vezane uz korisnika kartice, poput
osobnih podataka, broja računa ili PIN-a. Podatke sa magnetskog medija
može pročitati uređaj pomoću kojega se vrše transakcije.
Iz gore navedenih činjenica vide se i svi nedostaci magnetskih
kartičnih sustava koji nisu mali. Troškovi telefonskih linija kojim terminali
komuniciraju sa centralnim računalima su vrlo veliki, dok je velik broj
transakcija koje se obave toliko mali da gotovo ne pokrivaju niti troškove
obrade na ovakav način. 5.3. Tehnologija “pametnih kartica”Kartične sustavi temeljene na “pametnim karticama” možemo
smatrati sadašnjošću, ali i budućnošću kartične tehnologije. Ovakvu sustavi
otklanjaju gotovo sve nedostatke magnetskih kartica u sustavima plaćanja,
ali daju i znatnu mogućnost proširivanja uporabe kartične tehnologije
na mnoga druga područja. Današnje tipične “pametne kartice”
mogu pohraniti stotinjak puta više podataka od magnetskih kartica uz veliku
sigurnost podataka. Same kartice su znatno manje podložne oštećenjima
i “piratstvu”.
Najzanimljivije područje uporabe “pametnih kartica” u elektroničkim sustavima plaćanja je implementacija elektroničke gotovine. Pored toga predviđa se zamjena postojećih sustava kreditnih i čekovnih magnetskih kartica novijim sustavima “pametnih kartica”.
Pored toga korisniku će biti na raspolaganju i različito pomoćno sklopovlje poput raznih vrsta priručnih čitača kartica te različitih izvedbi “elektroničkih novčanika”. 6. ELEKTRONIČKO POSLOVANJEPod elektroničkim poslovanjem podrazumijevamo sve aktivnosti koje poduzimaju pravne ili fizičke osobe radi razmjene dobara ili usluga, koristeći pritom računala i suvremene komunikacijske tehnologije . Ovo je samo jedna od mnogih definicija koje objašnjavaju način i cilj elektroničkog poslovanja čija je uporaba uvelike utjecala na razvoj globalnih gospodarstava. Jedna od definicija elektroničkog poslovanja, koju je predložio ESPRIT projekt Europske unije, glasi: Elektroničko poslovanje (eng. e-business) je opći koncept koji obuhvaća sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije i to među tvrtkama, između tvrtki i njihovih kupaca, ili unutar samih tvrtki. Elektroničko poslovanje uključuje elektroničko trgovanje dobrima i uslugama . Iz svega prethodno navedenog jasno se mogu uočiti stanovišta odnosno pretpostavke elektroničkog poslovanja a to su – komunikacija, poslovna perspektiva i usluga. No, sve ove pretpostavke, koje su danas posve uobičajene, došle su u široku uporabu nakon niza godina usavršavanja i nadograđivanja a taj proces traje i danas. Začetci elektroničkog poslovanja sežu iz '70-tih godina 20. stoljeća kada je započeo elektronički prijenos gotovine (EFT), '80-tih godina razvijena je elektronička razmjena podataka (EDI) i elektronička pošta a sredinom '80-tih razvijaju se online servisi odnosno zatvorene računalne mreže. Tek '90-tih godina 20. stoljeća je uspostavljen World Wide Web (www) odnosno dinamičke stranice koje omogućuju jednostavan rad na mreži te povezivanja s bazama podataka. Za funkcioniranje elektroničkog poslovanja potrebna je određene infrastruktura a to je prije svega:
Kvalitetno i efikasno korištenje mogućnosti elektroničkog poslovanja donosi prednosti i zadovoljstvo objema stranama; davatelj usluge koji ne mora biti u izravnom i svakodnevnom kontaktu sa svojim klijentima kako bi ih obavijstio o eventualnim promjenama ili riješio sve nedoumice te za primatelja usluge koji ima pristup svim relevantnim informacijama bez obzira gdje se nalazi te njegovo traženje najboljeg davatelja usluge nije prostorno i vremenski ograničeno. Tako razlikujemo dvije vrste prednosti: EKONOMSKE – smanjenje troškova poslovanja, smanjenje grešaka kod elektroničkih transakcija, jeftino globalno publiciranje informacija, mogućnost unutrašnje i vanjske integracije tvrtke te mikromerketing te TEHNOLOŠKE – mogućnost digitalizacije različtih medija, jednostavnija obrada, spremanje, kopiranje, prenošenje svih vrsta medija. Usprkos svim prednostima postoje i određene zamke odnosno nedostaci elektroničkog poslovanja kao što su:
7. ELEKTRONIČKO PLAĆANJEU sklopu elektroničkog poslovanja općenito nalazi se i elektroničko plaćanje koje podrazumijeva financijsku razmjenu do koje dolazi između kupaca i prodavača u sustavu elektroničkog poslovanja. Tako razlikujemo nekoliko vrsta elektroničkog plaćanja:
Paketi informacija razmijenjeni putem elektroničkog plaćanja nazivaju se elektronički tokeni. Medij na kojemu su tokeni pohranjeni naziva se kartica. Kartica ne mora biti fizičkog oblika kartice (npr. SmartCard), već njenu ulogu može preuzeti i radna memorija ili čvrsti disk računala. Elektroničko plaćanje je zaseban dio elektroničke trgovine. Protokol elektroničkog plaćanja čini niz međukoraka na čijem kraju je plaćanje obavljeno, korištenjem tokena izdanog od treće strane. Niti osoba koja plaća, niti osoba koja je plaćena ne izdaje token kojim je plaćanje obavljeno, već obje prihvaćaju token izdan od treće strane (banke, organizacije, države) kao valjano platežno sredstvo. U tijeku elektroničkog plaćanja razlikujemo tri vrste sudionika; osobu koja plaća, osobu koja je plećena i financijsku mrežu. Elektronički oblici plaćanja mogu se naći u različitim izvedbama:
Osnovne značajke svojstvene ovim sistemima su:
Trenutno je najrašireniji način plaćanja preko Interneta putem kreditnih kartica pri čemu se broj kreditne kartice prenosi elektroničkim putem od kupca do prodavatelja, te prodavatelj kupljenu robu šalje poštom. Broj kreditne kartice prenosi se putem Interneta elektroničkom poštom ili World Wide Web informacijskim sustavom. Ključnim za uvođenje elektroničkog poslovanja pokazuje se razvoj sigurnih i učinkovitih elektroničkih sustava plaćanja. Metode i postupci u elektroničkim sustavima plaćanja oslanjaju se na metode i postupke razvijene u svrhu sigurne pohrane i prijenosa informacija. Dosad su ponuđena rješenja: Ecash, SmartCards, CyberCash, Telebanking, CheckFree, NetBill, NetCash i NetCheque . 8. ELEKTRONIČKO POSLOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJPrema podacima Hrvatske narodne banke u drugom tromjesečju 2007. godine bilo je 385 tisuća građana i 120 tisuća poslovnih subjekata koji su koristili internetsko bankarstvo. Pritom je elektroničko plaćanje učestvovalo s 40,6% u ukupnom broju platnih transakcija građana, a internetsko plaćanje sa 7,6%. Za poslovne subjekte elektroničko plaćanje učestvovalo je s 46,3% u ukupnom broju transakcija, a internetsko s 18,1%. Internetsko plaćanje činilo je međutim 22,0% ukupne vrijednosti platnih transakcija građana, a 31,3% ukupne vrijednosti platnih transakcija poslovnih subjekata. Prema IDC-evom izvješću, u 2005. godini tržište elektroničke trgovine u Hrvatskoj naraslo je za 65,9% u odnosu na 2004. i doseglo ukupnu vrijednost od 350 milijuna EUR u trgovinskim transakcijama obavljenim putem interneta. 81,6% tih transakcija činile su transakcije između tvrtki. Provedbom Programa e-Hrvatska dostupnost elektroničkih usluga javne uprave za gospodarstvo od 2004. do 2006. godine povećana je s 5,7% na 60,4% s više od 50 novih usluga. Na temelju iskazanih pokazatelja za očekivati je da će se daljnjim razvojem elektroničkog poslovanja u Republici Hrvatskoj postići znatne uštede na razini države i gospodarstva.Temeljem usporednih podataka za Dansku i Hrvatsku procijenjene su očekivane uštede samo uvođenjem elektroničkog računa u javnom sektoru od 40 do 54 milijuna eura godišnje. Uštede od uvođenja elektroničkog računa u gospodarstvu procijenjene na bazi takve studije za Francusku (uštede na razini od 40 milijardi eura godišnje) i usporednih podataka Hrvatske iznosile bi oko 850 milijuna eura godišnje. Elektroničko poslovanje u Republici Hrvatskoj uređeno je sljedećim zakonima: Zakon o elektroničkom potpisu (NN 10/2002), Zakon o elektroničkoj trgovini (NN 173/2003), Zakon o elektroničkoj ispravi (NN 150/2005), Zakon o tajnosti podataka (NN 79/2007), Zakon o informacijskoj sigurnosti (NN 79/2007) i Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/2003). Navedeni zakoni su u velikoj mjeri usklađeni s pravnom stečevinom EU . ZAKLJUČAK
LITERATURA
preuzmi seminarski rad u wordu » » » |