POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ OBLASTI INTERNETA - WEB
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ
INTERNET - WEBA
Gledaj Filmove Online

 

Elektroničko plaćanje pomoću kreditnih kartica

Placanje kreditnim karticamaRazvojem suvremene tehnologije čovjekov život je postajao sve dinamičniji i bez nepotrebnih ograničenja. Dostupnost informacija i korištenje dosad nezamislivih tehnoloških dostignuća omogućili su otvaranje svih granica koje čovjek poželi proći. Stvoreni su međunarodni savezi koji omogućuju i garantiraju slobodan prolaz roba, ljudi, ali i najvažnijeg resursa razvoja, kapitala (novca). No kapital nije uvijek dostupan na odgovarajućem mjestu, u odgovarajuće vrijeme i u odgovarajućoj količini.
Za ovaj ''nedostatak'' se također pobrinula suvremena tehnologija kako bi čovjeku omogućila jednostavnu, brzu ali i pogubno primamljivu potrošnju – stvorene su kreditne kartice. Uvođenju kreditnih kartica u gospodarski tok prilagođeni su cijeli gospodarski, pravni i bankarski sustavi država ali i svijeta u cjelini. Kreditna kartica je tako postala pravovaljano zakonsko sredstvo plaćanja, kreditiranja, transakcija i drugih operacija s novcem koje su ljudi s oduševljenjem dočekali i prihvatili. Time je dobivena sloboda u korištenju kapitala koji se sada može koristiti u svim dijelovima svijeta bez nošenja velike količine gotovine u novčaniku i straha od krađe. Novac je time postao dostupan svima, kako pravnim tako i fizičkim osobama.
Suvremeno poslovanje je danas nezamislivo bez kartičnog poslovanja te je tako plastična kartica, proizvod američke praktičnosti, postala sinonim za ''plastični novac'' . Plastični novac je zamjena gotovinskom novcu, ali je istovremeno jednostavan način kreditiranja korisnika kartice. Kada je na plastičnoj kartici dodana i magnetna traka s digitalnim zapisom, započela je migracija s plastičnog u ''elektronički novac''. S pojavom čipa na kartici nastupa doba kada se elektronički novac može pohraniti u ''elektronički novčanik'' iz kojega se potom obavlja elektroničko plaćanje.

2. NASTANAK KREDITNIH KARTICA 

Kreditne kartice su kartice kojima se njihovim vlasnicima automatski odobravaju zajmovi, što omogućuje vlasnicima kartice da kupi robu ili uslugu od poduzeća bez gotovine ili čeka. Kreditne/debitne kartice kao mediji plaćanja u tradicionalnom sistemu plaćanja na malo, u razvijenim zemljama postoje i funkcioniraju dugi niz godina. Danas se sve češće koriste za elektronsku trgovinu preko Interneta.
Kreditna kartica definira se kao mali komad kartona ili plastike koji sadrži neko sredstvo za identifikaciju ( npr. potpis ili sliku ), što omogućava osobi na koju kartica glasi da kupuje robu i usluge na teret svog računa, koji se periodično zadužuje.
Kreditne kartice pojavile su se u Sjedinjenim Državama tijekom 1920.-tih godina, kada su ih pojedine tvrtke poput nafnih kompanija i lanaca hotela, počele izdavati svojim potrošačima. Bile su zatvorenijeg tipa, tj. mogle su se koristiti samo u prodajnim i uslužnim objektima kompanije koja ih je izdala. Njihova uporaba značajno se povećala nakon II. svjetskog rata.
Prvu univerzalnu kreditnu karticu, koja se mogla koristiti u raznovrsnim prodajnim i uslužnim objektima, izdao je Diners Club, Inc., 1950. godine. U ovom sistemu, kompanija koja posluje kreditnim karticama naplaćuje vlasnicima kartica godišnju proviziju, a njihove račune zadužuje mjesečno i godišnje. Tvrtke-kooperanti širom svijeta plaćaju proviziju za usluge Diners Cluba u rasponu od 4% do 7% od ukupnog iznosa računa. Drugu značajniju karticu ovog tipa lansirala je American Express Company 1958. godine.
Kasnije su se pojavili bankarski sistemi kreditnih kartica, u kojima banka odobrava računu trgovca odmah po prijemu računa o prodanoj robi, prikupljajući iznose koji će biti zaračunati vlasniku kartice na kraju ugovorenog razdoblja. Vlasnik kartice ovaj iznos plaća banci u totalu ili u mjesečnim ratama sa obračunatom kamatom. Prvi bankarski sistem od nacionalnog značaja bio je BankAmericard, koja je pokrenula Bank of America iz Kalifornije 1959. godine. Ovaj sistem licenciran je u drugim državama početkom 1966. godine, a od 1976.-1977. godine nosi naziv VISA. Mnoge banke koje su organizirale sisteme kreditnih kartica na lokalnoj ili regionalnoj osnovi odlučile su pristupiti velikim nacionalnim sistemima jer se opseg usluga povećavao. Ovi sistemi su se kasnije proširili na sve dijelove svijeta.
U bankarskim sistemima kreditnih kartica, vlasnik kartice može izabrati plaćanje u ratama i u tom slučaju banka naplaćuje kamatu na nenaplaćeni dug. Ti kamatni prihodi omogućavaju bankama da se suzdržavaju od naplaćivanja godišnje provizije vlasnicima kartica i da zaračuavaju niže provizije za usluge trgovcima koji su članovi sistema. Još jedna prednost ovih sistema je što trgovci primaju svoje uplate promptno.

       Kreditne karice u svom današnjem obliku pojavile su se u Sjedinjenim Američkim Državama šezdesetih godina. Tek nedavno je upotreba kreditnih kartica značajno proširena izvan Sjeverne Amerike, budući da je do karaja sedamdesetih njihov nivo upotrebe u Europi bio vrlo mali.

       Debitne kartice su novijeg datuma i predstavljaju metodu plaćanja koji se najbrže razvija u Velikoj Britaniji. Ona omogućava svom vlasniku da kupuje direktnim zaduživanjem svog računa.

       Kreditna kartica je kartica koja dokazuje da je njenom vlasniku odobrena kreditna linija. Omogućava vlasniku da kupuje i/ili  podiže gotovinu do prethodno utvrđenog iznosa; odobreni kredit može se u cijelosti isplatiti na kraju određenog perioda ili se može isplaćivati u ratama, pri čemu se neizmireni dug smatra odobrenim kreditom. Kamata se zaračunava na iznos bilo kojeg odobrenog kredita, a vlasniku se ponekada naplaćuje i godišnja provizija.

       Kreditne i debitne kartice sve više dobivaju na značaju kao metoda obračuna plaćanja na malo pri kupovini određenih roba i usluga. Najveće kompanije koje posluju kreditnim karticama organizirale su zasebne elektonske obračunske sisteme. MasterCard i Visa imaju svoje mreže koje se koriste za verifikaciju transakcija širom svijeta. Elektronski terminali na mjestu prodaje omogućavaju da se podatci s kartice provjere za manje od 15 sekundi u okviru mreže koja povezuje trgovce širom svijeta sa centrom za obradu kreditnih kartica. Ove mreže se sve brže šire, usporedno sa trendom prihvaćanja kreditnih kartica od strane potrošača.

Broj kreditnih kartica u upotrebi naglo raste širom svijeta. U Europi je krajem 1990. godine postojalo oko 200 milijuna vlasnika kreditnih kartica. Taj broj je do 1995. godine povećan na 350 milijuna. Vlasnici kreditnih kartica sve češće koriste svoje kartice umjesto tradicionalnih načina plaćanja putem gotovine i čekova. « Postoji više podjela kreditnih kartica: prema emitentu ili izdavatelju ( American, Master Card, Diners Card ), prema području primjene: nacionalne i internacinalne, prema vrsti korisnik: osobne i poslovne.»

Kreditne kartice, uglavnom, zahtjevaju četiri strane u svakoj transakciji: vlasnika kartice, trgovca koji prodaje robu ili usluge, onoga tko vrši obradu plaćanja kreditnom karticom i emitenta kreditne kartice. Platni sistemi s kreditnim karticama pokazali su se krajnje neotpornim na zloupotrebu. Kartice se mogu ukrasi od njihovih vlasnika i onda zloupotrebiti, a trgovci koji primaju plaćanja kreditnim karticama mogu prevariti potrošača i ne isporučiti mu robu.

       Kompanije koje posluju kreditnim karticaama, kao što su Visa i MasterCard, trenutno su najaktivnije u razvoju sigurnih platnih sistema za plaćanje kreditnim karticama preko Interneta. Kreditne i debitne kartice stvorene su u vrijeme kada je naglasak u industriji financijskih usluga bio na automatizaciji transakcija.

3. TIPOVI KARTICA

Kartice možemo podijeliti na reljefne, magnetske, pametne i optičke kartice. Pametna kartica najmlađi je član u obitelji identifikacijskih kartica. Njenim začetnikom smatra se francuski novinar Ronald Moreno koji je 1974. registrirao idejne patente pametne kartice. Pametna kartica posjeduje neograničene mogućnosti, njezine najveće prednosti su veličina, prenosivost, višekratna upotrebljivost, raznolikost funkcionalnosti i sigurnost. Upravo sigurnost predstavlja najvažnije svojstvo pametne kartice.

Današnje društvo evoluira u informacijsko društvo. Time tehnologija postaje alat u službi informacije, a informacija znanje, moć i novac. Pametna kartica čini visoku razinu sigurnosti informacije dostupnu svakom, na siguran način pohranjuje informacije i omogućuje da se procesiranje podataka izvodi u sigurnom okruženju. Pametne kartice objedinjuju kartična obilježje magnetskih i reljefnih kartica. Bez obzira da li pametna kartica sadrži magnetsku traku ili reljefne podatke njezino osnovno obilježje je čip. Pametna kartica je jedan od načina pohrane elektroničke gotovine.

Pojam “pametna kartica” opisuje mikroračunalo smješteno u kućište standardnih dimenzija kartičnog oblika. Na površini kartice nalazi se priključnica propisanog oblika i građe kojom mikroračunalo komunicira sa terminalima za prijenos podataka. Mikroračunalo na kartici sposobno je izmjenjivati podatke sa vanjskim svijetom, pouzdano ih čuvati ili obrađivati na programirani način. Pod pouzdanim čuvanjem se smatra da su podaci zaštićeni od neovlaštenog pristupa te da su relativno sigurni od mehaničkog oštećenja kartice. Očito je da su “pametne kartice” pogodno sredstvo za implementaciju elektroničke gotovine i korištenje u mnogim drugim primjenama kao što su različiti identifikacijski postupci ili čuvanje osobnih podataka različitih vrsta.

4. UVJETI DOBIVANJA KREDITNIH KARTICA

Banka može odobriti karticu punoljetnoj, poslovno sposobnoj osobi, državaljaninu Republike Hrvatke s prebivalištem u Republici Hrvatskoj uz uvjet pružanja dokaza da može sigurno i na vrijeme podmirivati sve troškove i obveze nastale korištenjem kartice.
Kartica se može izdati svakoj poslovno sposobnoj osobi, državljaninu Republike Hrvatske koja isupunjava jedan od uvjeta: 

  • ostvaruje redoviti mjesečni priljev putem tekućeg računa u banci
  • na temelju namjenski oročenog depozita
  • na temelju drugih instrumenata osiguranja

 Ukoliko osoba želi biti korisnik, a ne ostvaruje redoviti mjesečni priljev treba oročiti sredstva i kreditna kartica biti će izdana. Rok oročavanja je rok valjanosti kreditne kartice, a kamatna stopa je promjenjiva. Uz popunjenu i ovjerenu pristupnicu od strane poslodavca podnositelj prilaže presliku osobne iskaznice i presliku zadnje platne liste ili mirovine.
Banka donosi odluku o odobrenju i izdavanju kartice i visini kredita u okvirnom iznosu u kunama sukaldno odlukama banke koje reguliraju izdavanje i odobravanje kartica, bez obveze da daje obrazloženje o svojoj odluci. O visini kredita i promjenama po kreditu korisnik će biti obavješten prilikom preuzimanja kartice. Visina odobrenog kredita promjenjiva je i može se naknadno smanjivati i povećavati.
Osobi koja potpisom na zahtjevu prihvati opće uvjete i udovolji uvjetima propisanim posebnim odlukama banke koje reguliraju izdavanje i odobravanje kartica, smatra se korisnikom te joj se dodjeljuje kartica i PIN. O preuzimanju kartice i PIN-a korisnik će naknadno biti obavješten pismenim putem. Prilikom preuzimanja PIN-a i kartice korisnik potpisuje zapisnik o primopredaji kartice.
Kartica glasi na ime i nije prenosiva. Prihvaćanje općih uvijta proizvodi pravne učinke prema korisniku od trenutka potpisa zahtjeva od strane korisnika. Osnovni korisnik može zatražiti izdavanje do pet dodatnih kartica. Korisnik dodatne kartice mora biti državljanin Republike Hrvatske i ne mora biti kreditno sposobna osoba, no ne smije biti mlađi od 14 godina.
Osnovni korisnik može uskratiti pravo korištenja kartice dodatnom korisniku o čemu mora obavijestiti banku u pisanom obliku, vratiti prerezanu dodatnu karticu banci i potpisati izjavu o prihvaćanju potencijalnih terećenja. Smatra se da je dodatnom korisniku uskraćeno pravo korištenja kartice u trenutku predaje prerezane kartice banci i potpisom izjave o prihvaćanju potencijalnih terećenja od strane osnovnog korisnika.

5. RAZVOJ KARTIČNIH SUSTAVA

5.1. Kreditne kartice

Za različite se vrste plastičnih kartica koja danas intenzivno koristimo u platnom prometu može reći da su Američki izum. Daleki su preci kreditnih kartica postojali još prije 50 godina. Radi se o tzv. "store cards" koje su se rabile u Americi kao sredstvo identifikacije odobravanja određenih kredita prilikom kupovine na malo. No prve prave i šire korištene kreditne kartice pojavile su se 1950. godine - radi se o Diners Club International kreditnim karticama. Već 1951. godine Diners Club imao je 42000 članova, koji su do tada potrošili više od milijun dolara plaćanjem karticama.
Kako se Diners Club širio, njegove poslovnice naglo su nicale po svim većim svjetskim aerodromima i poslovnim centrima. Premda se naglo proširio, Diners Club dugo nije postao popularan u masovnoj uporabi. Prve kreditne kartice koje su to uspjele su bile VISA MasterCard, izdane od nekoliko velikim američkih banaka kasnih 60-tih godina. U današnje se vrijeme novčani promet ostvaren kreditnim karticama izražava u stotinama milijardi dolara, a broj kartica u opticaju stotinama milijuna. Prema pokazateljima ove vrijednosti će još dosta rasti širenjem na nova tržišta.

5.2. Magnetske kartice

Današnja tipična kreditna kartica pored otisnutih podataka o korisniku i izdavatelju sadrži i magnetski medij nanesen u obliku trake na površinu kartice. Ovaj medij, na koji se podaci zapisuju na sličan način kao na magnetsku audio traku, sadrži podatke vezane uz korisnika kartice, poput osobnih podataka, broja računa ili PIN-a. Podatke sa magnetskog medija može pročitati uređaj pomoću kojega se vrše transakcije.
Kako zapravo izgleda proces plaćanja karticama sa magnetskim zapisom. Nakon što korisnik stavi svoju karticu u uređaj pomoću kojeg vrši plaćanje unosi svoj PIN. Uneseni PIN se uspoređuje sa onim zapisanim na samoj kartici te se omogućuje transakcija ukoliko je korisnik ispravno identificiran. Uređaj pročita broj korisnikova računa i uspostavlja telefonsku vezu sa centralnim računalom koje sadrži podatke o računu. Tada se vrši željena transakcija.
Treba primijetiti nekoliko bitnih činjenica vezanih uz magnetske kartice:

  • Sve transakcije se obavljaju zapravo u udaljenom računalu. S njime komunicira telefonskom vezom terminal koji očitava podatke sa korisnikove kartice;
  • Sama magnetska kartica ne sadrži isključivo podatke o korisniku. Na njoj nije pohranjena nikakva realna vrijednost;
  • S obzirom da su podaci na magnetskoj kartici zapisani na samoj površini postoji velika opasnost o njihovog oštećivanja ili čak kopiranja. Pored svega količina podataka zapisanih na njima je relativnom mala a podaci su gotovo nezaštićeni od neovlaštenog kopiranja.

  Iz gore navedenih činjenica vide se i svi nedostaci magnetskih kartičnih sustava koji nisu mali. Troškovi telefonskih linija kojim terminali komuniciraju sa centralnim računalima su vrlo veliki, dok je velik broj transakcija koje se obave toliko mali da gotovo ne pokrivaju niti troškove obrade na ovakav način.
Premda su kreditne kartice naočigled lošije rješenje od pametnih kartica, sustavi temeljeni na njima su danas vrlo rašireni. Magnetski kartični sustavi su dugo u uporabi i zauzimaju uvjerljivo najveći dio tržišta. Troškovi zamjene magnetskih kartičnih sustava novijim sustavima temeljenim na pametnim karticama su vrlo veliki tako da se predviđa da će unatoč svim navedenim nedostacima proći još dosta vremena do njihovog ozbiljnog povlačenja iz uporabe.

5.3. Tehnologija “pametnih kartica”

Kartične sustavi temeljene na “pametnim karticama” možemo smatrati sadašnjošću, ali i budućnošću kartične tehnologije. Ovakvu sustavi otklanjaju gotovo sve nedostatke magnetskih kartica u sustavima plaćanja, ali daju i znatnu mogućnost proširivanja uporabe kartične tehnologije na mnoga druga područja. Današnje tipične “pametne kartice” mogu pohraniti stotinjak puta više podataka od magnetskih kartica uz veliku sigurnost podataka. Same kartice su znatno manje podložne oštećenjima i “piratstvu”.
S obzirom da je podatke na kartici moguće kvalitetno zaštititi, one mogu sadržavati pohranjene i stvarne vrijednosti – elektronički novac.
Tehnologija “pametnih kartica” pruža velike mogućnosti korištenja u različitim područjima, a naročito je zanimljiva kombinirana uporaba kartica, čime se smanjuju troškovi sustava, a povećava ukupna efikasnost. Neke od tipičnih primjena su:

  • elektronički novčanik – “pametna kartica” za pohranu elektroničkog novca;
  • kreditna kartica temeljena na “pametnim karticama”;
  • čekovna kartica temeljena na “pametnim karticama”;
  • kartica za čuvanje osobnih podataka;
  • kartica za čuvanje medicinskih podataka;
  • primjena u različitim identifikacijski postupcima;
  • kartica za plaćanje javnog telefona, javnog prijevoza i sl.

       Najzanimljivije područje uporabe “pametnih kartica” u elektroničkim sustavima plaćanja je implementacija elektroničke gotovine. Pored toga predviđa se zamjena postojećih sustava kreditnih i čekovnih magnetskih kartica novijim sustavima “pametnih kartica”.
Kod implementacije sustava plaćanja elektroničkom gotovinom mora postojati medij koji čuva elektroničke novčanice. Elektronička novčanica je niz brojeva, stvoren od strane banke izdavatelja primjenom odgovarajućih kriptografskih metoda. Dok vlasnik ne potroši novčanicu on je čuva na nekom mediju kao što su disk računala ili kartica.
Ukoliko je novčanica zapisana na disku računala s njom će se moći platiti jedino sa tog računala, što je problem jer odgovarajuću količinu gotovine uvijek želite imati sa sobom. Rješenje je medij koji ćete moći nositi u džepu, koji će moći pouzdano zaštiti novčanice od oštećivanja, neovlaštenog kopiranja i umnožavanja. S njega treba biti moguće jednostavno prenijeti novčanice prodavaču. Sve ove zahtjeve ispunjavaju “pametne kartice” odnosno elektronički novčanici građeni pomoću njih.
Odmah treba primijetiti razliku u terminima “elektronički novčanik” i “pametna kartica”. “Pametna kartica” je malo elektroničko računalo kartičnog oblika čiju namjenu određuje ugrađena programska podrška. “Elektronički novčanik” je kartica sa specifičnom programskom podrškom prilagođenom konkretnoj primjeni – čuvanju elektroničkog novca.
“Elektronički novčanik” ne treba promatrati izdvojeno već kao sredstvo prijenosa i čuvanja elektroničkih novčanica koje se koristi u bilo kojem sustavu elektroničke gotovine.
Sustavi elektroničke gotovine koji koriste “pametne kartice” moraju sadržavati i različito sklopovlje potrebno za prijenos novčanica na karticu i s nje. Najvažniji i najskuplji dijelovi sustava su različite vrste terminala (ATM) putem kojih se podaci o novčanicama čitaju ili pišu na karticu. Mogućnosti terminala ovise o njegovoj namjeni. Nužno će postojati nekoliko vrsta terminala:

    • bankovni terminali su u mogućnosti prenijeti željenu količinu elektroničkog novca na karticu. Ovi terminalu u sprezi sa bankovnim računalima imaju ovlasti kreiranja novčanica;
    • prilikom plaćanja korisnik ulaže karticu u odgovarajući terminal te vrši transakciju. Terminal čita novčanice sa “elektroničkog novčanika”, pohranjuje ih kod sebe te provjerava njihovu valjanost u banci. Različite izvedbe terminala predviđaju mogućnosti IC komunikacije između “elektroničkih novčanika” i terminala ili se komunikacija može ostvariti fizičkim kontaktom.
    • neki projekti predviđaju mogućnost postojanja kućnih ATM-ova, odnosno kućnih terminala koji bi se telefonskom vezom spajali na bankovna računala te omogućavali prijenos elektroničke gotovine na takav način u karticu.

       Pored toga korisniku će biti na raspolaganju i različito pomoćno sklopovlje poput raznih vrsta priručnih čitača kartica te različitih izvedbi “elektroničkih novčanika”.
Pored implementacije “elektroničkog novčanika”, “pametne kartice” se mogu koristiti u sustavima plaćanja i kao kreditne odnosno čekovne kartice. U tom slučaju se koriste kao moćnija i pouzdanija inačica današnjih magnetskih kartice.
Red veličine novčane vrijednosti koja se može čuvati u “elektroničkom novčaniku” je do nekoliko desetina dolara. Cijeli sigurnosni sustav i načini prijenosa novčanica prilagođeni su relativno malim vrijednostima. Ne predviđa se primjena “pametnih kartica” za plaćanje većih gotovinskih iznosa.

6. ELEKTRONIČKO POSLOVANJE

Pod elektroničkim poslovanjem podrazumijevamo sve aktivnosti koje poduzimaju pravne ili fizičke osobe radi razmjene dobara ili usluga, koristeći pritom računala i suvremene komunikacijske tehnologije . Ovo je samo jedna od mnogih definicija koje objašnjavaju način i cilj elektroničkog poslovanja čija je uporaba uvelike utjecala na razvoj globalnih gospodarstava.

Jedna od definicija elektroničkog poslovanja, koju je predložio ESPRIT projekt Europske unije, glasi:

Elektroničko poslovanje (eng. e-business) je opći koncept koji obuhvaća sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode korištenjem informacijske i komunikacijske tehnologije i to među tvrtkama, između tvrtki i njihovih kupaca, ili unutar samih tvrtki. Elektroničko poslovanje uključuje elektroničko trgovanje dobrima i uslugama .

Iz svega prethodno navedenog jasno se mogu uočiti stanovišta odnosno pretpostavke elektroničkog poslovanja a to su – komunikacija, poslovna perspektiva i usluga.

 No, sve ove pretpostavke, koje su danas posve uobičajene, došle su u široku uporabu nakon niza godina usavršavanja i nadograđivanja a taj proces traje i danas. Začetci elektroničkog poslovanja sežu iz '70-tih godina 20. stoljeća kada je započeo elektronički prijenos gotovine (EFT), '80-tih godina razvijena je elektronička razmjena podataka (EDI) i elektronička pošta a sredinom '80-tih razvijaju se online servisi odnosno zatvorene računalne mreže. Tek '90-tih godina 20. stoljeća je uspostavljen World Wide Web (www) odnosno dinamičke stranice koje omogućuju jednostavan rad na mreži te povezivanja s bazama podataka.

Za funkcioniranje elektroničkog poslovanja potrebna je određene infrastruktura a to je prije svega:

  • raspolagati informacijskom prometnicom (modem, isdn) i davateljima usluga (Hinet, Iskon...)
  • uređaji i alati za stvaranje, publiciranje i distribuciju multimedijskih sadržaja (EDI, e-mail, www, HTML, JAVA,...)
  • posjedovanje poslovne infrastrukture
  • metode i pribori za enkripciju (zaštita sadržaja dokumenata)
  • standardizacija svih aspekata rada mreže

Kvalitetno i efikasno korištenje mogućnosti elektroničkog poslovanja donosi prednosti i zadovoljstvo objema stranama; davatelj usluge koji ne mora biti u izravnom i svakodnevnom kontaktu sa svojim klijentima kako bi ih obavijstio o eventualnim promjenama ili riješio sve nedoumice te za primatelja usluge koji ima pristup svim relevantnim informacijama bez obzira gdje se nalazi te njegovo traženje najboljeg davatelja usluge nije prostorno i vremenski ograničeno.

Tako razlikujemo dvije vrste prednosti: EKONOMSKE – smanjenje troškova poslovanja, smanjenje grešaka kod elektroničkih transakcija, jeftino globalno publiciranje informacija, mogućnost unutrašnje i vanjske integracije tvrtke te mikromerketing te TEHNOLOŠKE – mogućnost digitalizacije različtih medija, jednostavnija obrada, spremanje, kopiranje, prenošenje svih vrsta medija.

Usprkos svim prednostima postoje i određene zamke odnosno nedostaci elektroničkog poslovanja kao što su:

  • zaštita podataka od neovlaštenog pristupa i promjena
  • zaštita autorskih prava
  • zaštita privatnosti pojedinca unutar i izvan poslovnih i ostalih organizacija
  • zaštita od virusa
  • graničena propusnost mreže
  • ljudski faktor (otpor uvođenju tehnologija)

7. ELEKTRONIČKO PLAĆANJE

U sklopu elektroničkog poslovanja općenito nalazi se i elektroničko plaćanje koje podrazumijeva financijsku razmjenu do koje dolazi između kupaca i prodavača u sustavu elektroničkog poslovanja. Tako razlikujemo nekoliko vrsta elektroničkog plaćanja:

  • elektronička gotovina
  • elektronički čekovi
  • online sustavi s kreditnim karticama
  • sigurne elektroničke transakcije (SET)

Metode i postupci u elektroničkim sustavima plaćanja oslanjaju se na metode i postupke razvijene u svrhu sigurne pohrane i prijenosa informacija, kao što su zaštita (šifriranje) podataka i elektroničko potpisivanje podataka.

 Paketi informacija razmijenjeni putem elektroničkog plaćanja nazivaju se elektronički tokeni. Medij na kojemu su tokeni pohranjeni naziva se kartica. Kartica ne mora biti fizičkog oblika kartice (npr. SmartCard), već njenu ulogu može preuzeti i radna memorija ili čvrsti disk računala.

Elektroničko plaćanje je zaseban dio elektroničke trgovine. Protokol elektroničkog plaćanja čini niz međukoraka na čijem kraju je plaćanje obavljeno, korištenjem tokena izdanog od treće strane. Niti osoba koja plaća, niti osoba koja je plaćena ne izdaje token kojim je plaćanje obavljeno, već obje prihvaćaju token izdan od treće strane (banke, organizacije, države) kao valjano platežno sredstvo.

U tijeku elektroničkog plaćanja razlikujemo tri vrste sudionika; osobu koja plaća, osobu koja je plećena i financijsku mrežu.

Elektronički oblici plaćanja mogu se naći u različitim izvedbama:

  • digitalni čekovi
  • debitne kartice
  • kreditne kartice
  • kartice s pohranjenom vrijednosti
  • elektronička gotovina

Osnovne značajke svojstvene ovim sistemima su:

  • privatnost
  • autentičnost
  • nemogućnost pobijanja obavljene transakcije

Trenutno je najrašireniji način plaćanja preko Interneta putem kreditnih kartica pri čemu se broj kreditne kartice prenosi elektroničkim putem od kupca do prodavatelja, te prodavatelj kupljenu robu šalje poštom. Broj kreditne kartice prenosi se putem Interneta elektroničkom poštom ili World Wide Web informacijskim sustavom.

Ključnim za uvođenje elektroničkog poslovanja pokazuje se razvoj sigurnih i učinkovitih elektroničkih sustava plaćanja. Metode i postupci u elektroničkim sustavima plaćanja oslanjaju se na metode i postupke razvijene u svrhu sigurne pohrane i prijenosa informacija. Dosad su ponuđena rješenja: Ecash, SmartCards, CyberCash, Telebanking, CheckFree, NetBill, NetCash i NetCheque .

8. ELEKTRONIČKO POSLOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Prema podacima Hrvatske narodne banke u drugom tromjesečju 2007. godine bilo je 385 tisuća građana i 120 tisuća poslovnih subjekata koji su koristili internetsko bankarstvo. Pritom je elektroničko plaćanje učestvovalo s 40,6% u ukupnom broju platnih transakcija građana, a internetsko plaćanje sa 7,6%. Za poslovne subjekte elektroničko plaćanje učestvovalo je s 46,3% u ukupnom broju transakcija, a internetsko s 18,1%. Internetsko plaćanje činilo je međutim 22,0% ukupne vrijednosti platnih transakcija građana, a 31,3% ukupne vrijednosti platnih transakcija poslovnih subjekata.

Prema IDC-evom izvješću, u 2005. godini tržište elektroničke trgovine u Hrvatskoj naraslo je za 65,9% u odnosu na 2004. i doseglo ukupnu vrijednost od 350 milijuna EUR u trgovinskim transakcijama obavljenim putem interneta. 81,6% tih transakcija činile su transakcije između tvrtki. Provedbom Programa e-Hrvatska dostupnost elektroničkih usluga javne uprave za gospodarstvo od 2004. do 2006. godine povećana je s 5,7% na 60,4% s više od 50 novih usluga.

Na temelju iskazanih pokazatelja za očekivati je da će se daljnjim razvojem elektroničkog poslovanja u Republici Hrvatskoj postići znatne uštede na razini države i gospodarstva.Temeljem usporednih podataka za Dansku i Hrvatsku procijenjene su očekivane uštede samo uvođenjem elektroničkog računa u javnom sektoru od 40 do 54 milijuna eura godišnje.

Uštede od uvođenja elektroničkog računa u gospodarstvu procijenjene na bazi takve studije za Francusku (uštede na razini od 40 milijardi eura godišnje) i usporednih podataka Hrvatske iznosile bi oko 850 milijuna eura godišnje. Elektroničko poslovanje u Republici Hrvatskoj uređeno je sljedećim zakonima: Zakon o elektroničkom potpisu (NN 10/2002), Zakon o elektroničkoj trgovini (NN 173/2003), Zakon o elektroničkoj ispravi (NN 150/2005), Zakon o tajnosti podataka (NN 79/2007), Zakon o informacijskoj sigurnosti (NN 79/2007) i Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/2003). Navedeni zakoni su u velikoj mjeri usklađeni s pravnom stečevinom EU .

ZAKLJUČAK


Kreditne kartice rabe se za plaćanje robe, usluga, podmirenje obveza ili podizanje gotovine na za to predviđenim i ovlaštenim mjestima. Suvremeno društvo je u potpunosti prihvatilo kreditne kartice kao jednostavnu zamjenu za gotovinu. Današnji život suvremenog čovjeka koji zahjeva brzinu, preciznost i odlučnost u “obrtanju” novca prihvatio je kreditne kartice s oduševljenjem - kreditne kartice olakšavaju kreditiranje, te korištenje  i dostupnost novca. Novac je time postao samo niz elektronički zapisanih brojki koje se se pohranjuju na milimetarski čip kreditne kartice.
Kreditne kartice imaju velike i brojne prednosti koje su svjetske banke iskoristile za izdavanje vlastitih kartica, gospodarstvenici za lakše plaćanje troškova te potrošaći za jednostavniju potrošnju. Zbog svoje široke uporabe kreditne kartice su općeprihvaćene u cijelom svijetu te imaju svoj učinak u svim dijelovima gospdarstva, njihove mogućnosti su raznolike, a daljnjim razvojem tehnologije razvijat će se i njihova uporabna svojstva.

LITERATURA

  • Miller, R. L., VanHoose, D. D., Moderni novac i bankarstvo, Mate, Zagreb, 1997.
  • Mamić, Sačer I., Vašiček, V., Knjigovodstvo s bilanciranjem 1, Alka skript, Zagreb, 2004
  • Mr. Sc. Sergio Uran, Od plastičnog novca do elektroničkog novčanika, http://www.trend.hr, 28.travanj 2008.
  • http://e-hrvatska.hr, 26. travanj 2008.
  • http://pvprm.zesoi.fer.hr, 23. travanj 2008.
  • http://public.carnet.hr, 25. travanj 2008.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi